Kolumne

Na slamici Ti si rodio se za nas,

Isuse mili, Božiću dragi.

Mir si na zemlji donio svima, 

Isuse mili, prijatelju blagi.   

Već te godine četri nedlje prija Božića svako jutro su Lozijina čeljad ustajala već oko pet ponamirivali bi josag i oma bi zatabanali priko njive pod Križ na rorate, skupilo se tute još svita s'okolni salaša i svi su zajedno molili Krunicu  

Na doksatu našem okićeni bor,

u velikoj sobi slama je na podu,

od duboka snijega očišćen je šor,

bijele svijeće na čirake žene bodu.   

Izlazim iz crkve. Rijedak snijeg u pahuljama igra se u zraku. 

Dižem glavu prema nebu, ni sama ne znam zašto. Hodam dalje. Zaboravljam na hladnoću. Igram se s pahuljicama.

Počinju zornice.   

Slava naše crkve, Klement Sveti,

ne pada baš u toplo doba ovo,

al' kako je vrijeme ljepše ljeti,

Hrtkovčani slave na Petrovo.   

Piše: Ljubica Kolarić-Dumić

Moj je strah pred Tobom,

Kao Tvoja snaga 

Na Zemlji i Nebesima.

Kao što je Tvoja volja, 

Kojom čovjeku daješ 

Volju slobodnu i korak siguran,   

Poljubi moje more

O more, more - ti moja nado!

Nado što se ljeska, bljeska, mreška.

Dva puta te poljubih rado!

Rekoh - prvi puta u ime sebe sama.

o, more drago, na svim obalama.   

Mi kao narod imamo svoju: kulturu, tradiciju, običaje, vjeru i to čvrstu vjeru Rimokatoličku.   

Čim sam Ga vidio na buvljaku, jako mi se dopao i doveo sam Ga kući. Strašno sam Ga zavolio, a obojica smo još jako dobro izgledali i sve je kod nas još sasvim funkcioniralo, uz manje bolesti i kvarove, i kod Njega i kod mene, a što smo brzo i lako otklanjali bez ikakvih posljedica. I dugo smo nas dvojica veselo jurili kroz bespuća naše zbilje.  

Tata, kupi mi kruva! Kad  mi kupiš kruh, kupio si sve! Jer, tko se ne zna kruva najist' – ne zna ni živit'   

Ne smijete jeftino dozvoliti da na zlo pristajete, jer je to previsoka cijena za nešto čega nema, što ne postoji, a skupo se plaća i to osobnim životom. I vidjeti ćete kako odbijajući pristanak uz njega, njegov lažni i prozirni sjaj polako opada, njegovo otrovno dejstvo slabi, a jača dobro u vama   

(Stipan Prpa (1862.g. – 1936.g.) i njegova supruga Ana – 

darovaše Bogu deset predivnih anđela)

Kad je umro, na pogrebu, svećenik reče “Neka Ti je laka hrvatska

zemlja, a ni ti Stipane njoj nisi bio težak”.)    

Vi i ja i svatko od nas jest djelić jednog ogledala kojeg ne poznajemo u cijelosti ali i u svoj njegovoj veličini, ljepoti, sjaju i moći

Piše: sestra Augustina Barišić  

Budi milostiv mojim noćima

U satima koji sporo prolaze,  

Ove se, 2019. godine, na četvrti po redu natječaj za kratku priču na hrvatskom jeziku, u organizaciji Hrvatskog kulturno-umjetičko-prosvjetnog društva „Stanislav Preprek“, prijavilo sedamnaest autorica i autora.   

Neka se novi naraštaji pobrinu za nova navještenja. A mi? Što ćemo mi dotad činiti? I što onda ako se novi naraštaj ne bude brinuo? Ma prit će na usta…rič. Ostat' će uvijek nešto na srcu i nosit će se ispod srca   

Piše: Ljubica Kolarić-Dumić   

Šetam tako: danima, godinama i decenijama, kroz ovaj moj Tavankut i kroz jedan i kroz drugi i kroz Čikeriju i Mirgeš.   

Sad ono prija nika gospoja tute iz Tavankuta veli u dućanu.   

Nikako baš u vrime kanikule, snaš Teza iskalala zardelije i metila pekmez da se kuva. 

Šta će sirota žena, dice tušta čovik polak šašav polak nadrt a dice nasajko netribaš jedan i sad kad ji triba ranit on –bolesan.