Izlazim iz crkve. Rijedak snijeg u pahuljama igra se u zraku. 

Dižem glavu prema nebu, ni sama ne znam zašto. Hodam dalje. Zaboravljam na hladnoću. Igram se s pahuljicama.

Počinju zornice.   

Dođite, čujem glas svećenika. I opet plačem.

Plačem, jer se živo sjećam odlazaka s bakom na zornice, svih radovanja za Božić. Badnjaka, priprema koje su danima trajale i donosile toliko uzbuđenja u naša dječja srca. 

Plačem, jer se sjećam svih najdražih koji više nisu uz mene.

U daljini slavim Božić, godinama kradom. 

O svemu razmišljam dok mi koračaji postaju sve sigurniji. 

Snježne pahuljice i dalje padaju, lepršaju u čudesnoj igri. 

Vjetar je sve jači. Hoće li ih podignuti natrag u visine?

Voljela bih da zabijeli. Uskoro će Božić.

Iz zbirke „Stazama jutra“ HFD, Rijeka, 1995.

Piše: Ljubica Kolarić-Dumić