Svojm delovanjem doprinosi razvoju, afirmaciji i promociji odbojke za osobe sa invaliditeom u Republici Srbiji, kao sport značajnog za integraciju i inkluziju osoba sa invaliditetom, da obezbeđuje uvjete za razvoj i unapređenje vrhunskih sportskih rezultata u odbojci za osobe sa invaliditetom, u svim nivoima takmičenja, u zemji i inozemstvu, da promovira obrazovnu i vaspitnu funkciju sporta, fer pleja, razumjevanja, tolerancije i odgovornost kroz bavljenje odbojke osoba sa invaliditetom i sportom uopšte.
Gospodine Glončak, kako je došlo do toga da počenete da se bavite baš ovim sportom?
Sedećom odbojkom sam se počeo baviti 1982. godine, igrao sam sve do 2016. godine. Mene je uveo u ovaj sport moj drug koji se takođe bavio sedećom odbojkom i osoba je sa invaliditetom.
Mnogo sam postigao baveći se sedećom odbojkom, moja igračka karijera može se podijeliti u dva perioda od 1982. do 1992. do uvođenja sankcija. Jer kolektivni sportovi imali su zabranu igranja na svim međunarodnim natjecanjima.
Kao igrač momčadi Subotica bili smo 9 puta prvaci Vojvodine. Kao dio reprezentaciji Vojvodine bili smo tri puta prvaci Jugoslavije, a bili smo pobjednici dva puta "Eurokupa" kao najbolja momčad u Europi.
Drugi period je od 2000. godine do 2016. godine. Te 2000. godine upisujem Višu školu za sportsog trenera, sjmer odbojka i sedeća odbojka, koju u roku završavam i diplomiram. Upisujem se za osnovni sudijski kurs za odbojku, koji sam položio.
Iste godine proglašen za sportistu grada Subotice za osobe sa invaliditetom, učestvovao sam na Euro cupu u Roermondu u Holandiji. Tamo je bila obuka kako se organizira neko svjetsko, europsko prvenstvo ili olimpijada. Tu obuku sam uspješno završio i dobio sertifikat.
Nas trojica Dejan Antić, Bajram Kadisani i ja, 2011. godine osnivamo klub, Klub Sedeće Odbojke "Subotica" Subotica, u kom sam postao predsjednik, trener i igrač. Trenirali smo u Dvorani sportova utorkom, i subotom u OŠ "Majsanski put". Kao ekipa Subotica, takmičili smo se na prvenstvu Srbije, prvenstvu Vojvodine, i na raznim turnirima. Trenutno je klub u mirovanju.
Klub sedeće odbojke ima dugu tradiciju u subotičkom sportu. Zbog sankcija klub je prestao sa radom dvedesetih godina prošlog stoljeća. Inače se sedeća odbojka u Subotici igrala od 1982. godine. Klub je imao mnogo uspjeha na domaćoj i međunarodnoj sceni. Novo osnovani klub je nastavak rada, kluba iz devedesetih godina prošloga stoljeća.
Klub sedeće odbojke je osnovan 5. srpnja 2012. godine. Klub okuplja igrače osobe sa invaliditetom, koji su u mogućnosti da igraju sedeću odbojku, a i okuplja i zdrave osobe koje žele da se bave ovom vrste odbojke. Klub već igra treću godinu Prvu Ligu-Prvenstvo Srbije u sedećoj odbojci. U prvenstvu Srbije natječu se 7 ekipa i to iz Beograda, Kragujevca, Kikinde, Kule i Subotice.
Klub je učestvovao i na nekoliko turnira u Srbiji. Klub je član Saveza odbojka sport sa invaliditetom i Saveza paraolimpijskih sportova Vojvodine. Klub ima treninge u OŠ "Majšanski put". I do sada smo konkurisali za projekte-programe finansiranja ili sufinansiranja posebnog programa u oblasti sporta, gdje smo dobijali sredstva za odigravanje Prvenstva Srbije u sedećoj odbojci.
Igrajući za sve ove ekipe stekao sam veliko iskustvo u igranju sedeće odbojke, što kod nas, što u inozemstvu.
U čemu je draž sedeće odbojke. I da li su i u kojoj mjeri mladi zainteresovani da se bave ovim sportom?
Ni u kakvoj meri mladi za ovaj sport nikako nisu zainteresovani da igraju. Što se tiče draža sedeće odbojke, on daje osobama sa invaliditetom da izađu iz svojih soba i da se bave sportom, da se druže međusobno, dobitak je putovanje na turnire, kod nas iu inozemstvo, upoznavanje drugih država, gradova, osoba sa invaliditetom, da vide kako tamo žive i rade takve osobe.
Sedeća odbojka rađa pozitivne efekte u toku rehabilitacije i socijalizacije osoba sa invaliditetom. Putem ove igre razvijaju se brzina, snaga, izdržljivost, spretnost itd..
Šta je sedeća odbojka i osnovne razlike između redovne i sedeće odbojke?
Sedeća odbojka je ekipni sport kojim se bave osobe sa invaliditetom, gdje igrači sjede na podu i prebacuju loptu preko mreže.
Sa odbojkom mogu da se bave osobe sa invaliditetom koji imaju ostećenje donjih ekstremiteta ili amputacije donjeg ili gornjeg dela tijela. Akcije u sedećoj odbojci su brze i kratkog kontakta sa loptom.
Razlike su: u visini mreže, za muškarce je visina 115 cm, a za zene 105, dimenzije terena, 6 x 10m, svi igrači moraju da sjede u terenu, zona napada je 2 m, zona odbrane 3m, prilikom servisa protivničke ekipe, može se praviti blok na servis, igrač prilikom kontakta sa loptom mora da sjedi na parketu, igrač koji servira loptu obavezno sjedi iza linije servisa, a noge mogu biti i u terenu, igrači su odjeveni u dresove i donje dijelove trenerke, a mogu imati po želji i proteze, mreža je široka 0,8 m , a široka 6 m., kada se igrač podigne od tla, sudija daje protivničkoj ekipi poen.
Ciljevi i očekivani rezultati su?
Da svojm delovanjem doprinosi razvoju, afirmaciji i promociji odbojke za osobe sa invaliditeom u Republici Srbiji, kao sport značajnog za integraciju i inkluziju osoba sa invaliditetom, da obezbeđuje uvjete za razvoj i unapređenje vrhunskih sportskih rezultata u odbojci za osobe sa invaliditetom, u svim nivoima takmičenja, u zemji i inozemstvu, da promovira obrazovnu i vaspitnu funkciju sporta, fer pleja, razumjevanja, tolerancije i odgovornost kroz bavljenje odbojke osoba sa invaliditetom i sportom uopšte.
Ostvarili ste zapažene rezultate na međunarodnim takmičenjima. Kakva su iskustva sa sportistima sa kojima ste se takmičili?
Kao ekipa Subotica, takmičili smo se na prvenstvu Srbije, Prvenstvu Vojvodine, i na raznim turnirima. Igrajući za sve ove ekipe stekao sam veliko iskustvo u igranju sedeće odbojke, što kod nas, što u inozemstvu.
Dok u drugim državama, ne u svim gde sam išao postoje sportske sale za treniranje osoba sa invaliditetom, to su sprecijalne sale prilagođene za treniraje za osobe sa invaliditetom. Postoje i centri za treniranje to je Paraolimopijski centar, gdje se sportisti invalidi pripremaju za razna takmičenja.
Da li u Subotici postoje optimalni uvjeti da bi osobe sa invaliditetom imale mogućnosi za kvalitetne treninge?
Što se tiče uvjeta treniranja u našem gradu Subotici nisu nikakvi. Ne postoji sportska sala za treniranje osoba sa invaliditetom koji se bave sportom, gde oni imali uvjete za treniranje.
Što se tice finansiranja klubova i organizacija koje postoje u gradu Subotica, izdvaja se nešto, ali ne dovoljno. Trebalo bih da se malo povećaju ta sredstva radi funcionisanja tih klubova i organizacija.
Da li osobe sa invaliditetom imaju bolje uvjete za život I rad u državama u kojima ste boravili tokom sportskih susreta?
Mnogo sam postigao sa sedećom odbojkom, moja igračka karijera može se podeliti u dva perioda od 1982 do 1992 do uvođenja sankcija. Jer kolektivni sportovi imali su zabranu igranja na svim međunarodnim takmičenjima.
Godine 2004. nastavljam u Majđarskoj da igram sedeću odbojku. Igrao sam 12 godina za momčad SE "Csakazert" Szeged, gdje smo učestvovali na raznim međunarodnim takmičenjima, prvenstvu i kupu Mađarske. 2005. godine bio sam pozvan na Juniorsko prvenstvo svijeta koje se održalo u Kamniku u Sloveniji, gdje sam bio pozvan kao sudac-zapisničar. Sudio sam nekoliko turnira u inozemstvi i u prvenstvu Srbije.
Kakav je položaj osoba sa invliditetom u lokalnoj zajednici I da li postoji sluh nadležnih za Vaše probleme?
U lokalnoj zajednici položaj osoba sa invaliditetom nije najbolji, ali se radi na poboljšanju. Zadnjih par godina je poboljšan položaj osoba sa invaliditetom. Lokalna samouprava je dala dosta veliki doprinos unapređenju i položaju i ostvarivanju prava osoba sa invaliditetom. Pomažu nam u finansiranju ili sufinansiranju u oblasti programa i projekata društvenog i humanitarnog rada grada Subotice.
Šta je potrebno da se unapredi položaj osoba sa invaliditetom?
Mislimo da bih trebalo rešavati probleme osoba sa invaliditetom i to u: otklanjanju arhitetkonskih barijera, prevoza osoba sa invaliditetom, nedostatak adekvatnih putničkih vozila (kombi, taxi, autobus itd.), pristupačnost autobuskih stanica, pristup školama, zapošljavanje osoba sa invaliditetom, više personalnih asistenata, bolje lečenje i kavalitetnija invalidska pomagala (kolica, proteze, cipele itd.)
Razgovarala Natalija Radovanović
Powered by WordPress.
