Kolumne

Piše: Ljubica Kolarić Dumić

Osim bake, psa Šekija, pjesme i suza te društva iz cijele ulice, čija je vriska i galama svakodnevno odjekivala našim dvorištem, imala sam još jednu pravu prijateljicu. Zvala se Agica i živjela je u kući preko puta naše, stoga je bilo dovoljno da samo jedna iziđe iz dvorišta, vikne onu drugu i igra je već mogla početi. Voljele smo izmišljati razne riječi koje odrasli nisu razumjeli. Tada nam je sve bilo zabavno, a nismo ni znale koliko će nas taj naš „govor“ zauvijek vezati. I kad smo godinama bile razdvojene, naše je prijateljstvo bilo neuništivo, a jedne sam noći doživjela nešto čudnovato što više ne mogu čuvati kao tajnu. Kako je priča vrlo čudna, gotovo nestvarna, a s jako tužnim krajem, krenut ćemo od početka da biste kraj mogli bolje razumjeti.      

Piše: Ljubica Kolarić-Dumić :Otac nam je stalno nešto branio, a mene je baš to najviše privlačilo. Bakine opomene nisam slušala. Uzalud mi je govorila što će uslijediti padnem li u blato ili počnem plakati, jer ne mogu sići s malo više grane neke voćke. Što sam se oca više bojala, pravila bih sve veće grješke, uporno krivo radila ili išla tamo gdje nisam smjela. U penjanju na stabla, preskakanju ograda ili jarka punog blatne vode, nisam bila spretna poput moje sestre, ali kao da sam oca izazivala tražeći novu kaznu. No, zašto mi je svakoga proljeća bez prigovora dopuštao da se nauživam zelenih amula, za mene je zauvijek ostala velika tajna. Dok je živio, nisam ga  pitala, a sada je kasno za sve odgovore i dobre savjete koje sam od njega mogla dobiti.        

Zimi, umotano u bjelinu kao u perje da ne ozebe, odmaralo se naše dvorište. Odmaralo se od razigranog ljeta i neumorne jeseni koja se žurila prikupiti sve plodove prije prvoga mraza. Od topota kola i nemirnih konja, od umornih stopa oca i majke i staračkih koračaja moje bake. Od radosnog dječjeg trčanja i pjeva ptica u raskošnoj krošnji stare voćke, od rasta trava i mirisa cvijeća. Umorilo se naše dvorište. Umorilo se pa se odmara čekajući proljeće, sunčane dane, bujanje zelenila i naše nove igre.