Kako je Franjevcima uzeta župa?

HRVATSKE NOVINE
Typography

Objavljujemo dijelove iz knjige „Franjevačka crkva i samostan sv. Mihovila u Subotici“ u nakladi udruge Hrvatska nezavisna lista, u kojoj je na 116 strana prikazana povijest franjevačke crkve i samostana u Subotici kako ju je zabilježio o. Paškal Cvekan u knjizi „Subotički franjevački samostan i crkva“ tiskanoj u Subotici 1977. godine.    

 
Nitko ne može zamjeriti biskupu Battyanu da je svome kleru osnivao nove župe, a ni to što je redovnicima oduzimao župe i predavao ih svojim svećenicima. Zamjeriti se može samo način, kako je to stvarno učinio. I nitko se danas ne smije naći povrijeđen, ako se iznesu činjenice, kako je župa u Subotici uzeta Franjevcima i predana svjetovnim svećenicima na upravu. Povijesnost traži da se iznesu činjenice onakve, kakve su one po vjerodostojnim izvorima i bile. Istina može biti bolna, ali je ipak istina koja služi životnoj mudrosti kao poticaj i opomena i kao provodič k dobru i plemenitu životu. Kućna povijest samostana u Subotici bilježi, da su 8. ožujka 1773. iz Kaloče u Suboticu došli kanonici Kaločkog kaptola gospoda Gabrijel Glazer i Antun Gašljević da preuzmu župu od Franjevaca. Pothvat nije uspio, jer je unutrašnji (gradski) senat bio sav uz njih, ali su se članovi vanjskog dijela senata usprotivili toj namjeri pozivajući se na Carske povlastice. (Ia). str. 78.) 19. svibnja 1773. u Suboticu je došao sam nadbiskup Josip de Battyan s generalnim vikarom Josipom Kiss i s još tri kaločka kanonika da ispituje narod o vjeronauku, a u stvari je došao da sa subotičkim senatom sklopi ugovor o gradnji nove crkve, župnog stana i o uzdržavanju novog župnika i njegovih kapelana. Ugovor što je tom zgodom sklopljen između nadbiskupa Josipa de Battyan s jedne  strane i senata s druge strane sadržavao je ove glavne točke kako je to vidljivo iz dokumenta što ga je izdala Marija Terezija kao potvrdu tog ugovora i kao rješenje da se subotička župa trajno predaje vanjskom kleru 7. I. 1774., a Ivány ga u cijelosti na latinskom jeziku donosi pod brojem 35 u dodatku svoje knjige: Senat se obavezuje da će dati dosta prostrano mjesto za gradnju nove crkve, za gradnju župnog dvora, župnikova dvorišta i vrta. Župniku će se dati crkvica sv. Roka za vršenje službe Božje, jer će gradnja nove crkve dugo trajati. Senat će župniku i kapelanima osigurati njihovo uzdržavanje – godišnje 1000 forinti  i 25 hvata drva za ogrjev. Uz to će pomoći gradnju crkve i stana ciglom, drvom i radnom snagom i u svemu što spada na to. Ugovor je sklopljen i potpisan 19. V. 1773., a kraljevsko vijeće u Beču je isto potvrdilo i 20. VI.
 Franjevci su o tome primili obavijest u Subotici. Isti taj dan tuča je uništila žita i vinograde u Subotici i okolici – piše kućna povijest. U predvečerje zaštitnika Franjevačke crkve, svetog Mihovila 28. rujna – u Suboticu su stigli nadbiskupovi izaslanici: Gabrijel Glazer i Antun Gašljević, kaločki kanonici, a s njima je došao i budući župnik Stjepan Ranić s tri kapelana: Josipom Marocsi, Josipom Pottegich, Stjepanom Willov, a pridošao je i četvrti Stjepan Vida. Na sv. Mihovila svečanu misu u Franjevačkoj crkvi služio je kanonik Glazer s mitrom, a kod stola u Franjevačkoj blagovaonici bili su uz spomenute kanonike i svećenike i neki senatori. Sutradan – 30. rujna – održali su nadbiskupovi izaslanici vijećanje sa senatorima gradskim u gradskoj kući i u zapečaćenoj kuverti u samostan je poslana pošiljka, koja je sadržavala troje: Kopiju pisma carskog vijeća potvrđenu od suca u senata, kojom se ugovor sklopljen između nadbiskupa i senata u Subotici 19. V. 1773. potvrđuje. 
Pismo nadbiskupa Josipa de Battyan, u kojemu se ta carska potvrda spominje i izdaje Franjevcima zabrana vršrnja župničke službe u Subotici s 1. listopadom 1773. Popis predmeta i stvari, koje su Franjevci dužni dati novome župniku. Posljednji subotički župnik i gvardijan samostana u Subotici o. Klement Somodi primio je poslanu pošiljku i odgovorio da na prvi zahtjev ponizno prigiblje glavu, nadbiskupovu zabranu poslušno prima do znanja, a na zahtjev da preda određene i nabrojene predmete odgovorio je pismeno da tom zahtjevu ne može udovoljiti, jer to nisu župske stvari nego samostanske, dar pobožnih ljudi i dobročinitelja. Iz poštovanja prema nadbiskupu Battyanu o. Klement Somodi je napisao i u ovjerovljenom popisu dostavio neke najnužnije stvari, koje je spreman dati. Prvog listopada 1773. bez ikakve svečanosti nego činjeničnim stanjem franjevčka župa u Subotici je prestala postojati. Komisija je iz crkve sv. Mihovila odnijela bakrenu krstionicu s kamenim podnožjem i srebrnim posudicama za ulje; zatim stare i nove matične knjige i dva srebrna kaleža. Isti je dan preuzeta i kapelica svetog Roka, premda je samostan tu kapelicu sagradio svojim materijalom i novcem i senat je samostanu o tome dao potvrdu, kako je to vidljivo iz originalne isprave u samostanskom arhivu. (G 4)
I u toj su kapeli 1. listopada 1773. gospoda kanonici služili Mise. U isto vrijeme Franjevcima je uzeto i duhovno vođenje naselja Bajmak, koje su od 28. lipnja 1772. po dopuštenju nadbiskupa Josipa de Battyana uz teške žrtve iz Subotice upravljali i vodili. Samostanski kroničar bilježi da se o svemu tome službeno nije obavijestilo provincijala Salvatorijanske provincije i nikada se nije naveo ni jedan samo razlog zašto je to učinjeno, a zna se da su Franjevci 63 godine subotičku župu savjesno i požrtvovno vodili. Nadbiskup Josip de Battyan nije to službeno učinio, a iz carskog dekreta 7. siječnja 1774. je viljivo, da je to učinjeno „da se na taj način proširi veće božansko štovanje i poraste prava vjera – i zato je uprava župe u Szent Maria (tako se tada zvala Subotica) trajno povjerena vanjskome kleru. (Ano mediante in majorem cultus divini promotionem et religionis orthodoxe incrementum administratio parochiae SzentMariensis clero seculari in perpetuum Concredita esse...)“ (Ivány II. dodatak 72. str. 35. pov.) Franjevci u Subotici se nisu ništa bunili i prosvjedovali. Sinovski su se poklonili i nastavili svoj apostolat i službu na drugi način. A kad je 15. X. 1773. postavljen temeljni kamen nove crkve u Subotici, došli su na tu svečanost svi službeno pod križem, premda nisu bili pozvani. (Ia.)
 
Powered by WordPress.