Članovi Hrvatske čitaonice Fischer u pohodu „Putevima predaka“

HRVATI U SRBIJI
Typography

Potaknuti istraživanjem koje radi župnik Marko Klajić radi prikupljanja podataka za slijedeću knjigu „Rodovi hrvatskih prezimena u Surčinu“  vođstvo Hrvatske čitaonice Fischer osmislilo je istraživačka putovanja koja bi se ostvarivala jednom godišnje radi obilaska mjesta iz kojih potiču pojedine obitelji i istraživanje iz kojih mjesta su došle ostale obitelji. Istraživanje je dobilo ime „Putevima predaka“. Cilj ovih putovanja je uspostavljanje i održavanje veze sa zavičajem praroditelja radi jačanja identiteta pojedinca i zajednice.   

Najveći dio hrvatskih obitelji iz Surčina doselilo se iz Like u vrijeme Vojne krajine počev od 1774. godine kako je zabilježeno u kronici župe Surčin. Zato je prvo putovanje realizirano upravo u Liku. Dvadeset sedmoro članova čitaonice krenulo je na put u mjesta iz kojih su njihovi djedovi i pra-pradjedovi došli u Surčin. 
Vodič i domaćin na ovom putu surčincima je bio župnik iz Brinja vlč. Petar Ivkić koji je pomogao u organizaciji plana puta. Velečasnik Ivkić je sa svojim župljanima obezbedio smještaj za putnike. U ranim jutarnjim satima Surčinci su krenuli na put. Prva stanica bio je Slunj i Rastoke. U Slunju ih je toplo primio domaći župnik vlč. Mile Pecić autor knjige „Zakopani dnevnik“. Vlč Pecić je bio vodič kroz Slunj, Rastoke i crkvu Presvetog Trojstva. Na listopadskim pobožnostima upoznao je svoje župljane i putnike iz Surčina. Surčinci su se upoznali sa svim nedaćama koje su ovi dobri ljudi imali tokom devedestih godina. Ono što ostavlja snažan utisak je sa koliko ljubavi vlč Pecić govori o ljudima, njihovoj dobroti i vrednostima mira. Na ispraćaju Vlč Pecić je Čitaonici Fischer poklonio nekoliko svojih knjiga.
Za ostvarivanje planiranih posjeta toga dana više nije bilo vremena zbog 4-satnog kašnjenja koje je prouzrokovala gužva na granici.
Drugi dan putovanja valjalo je nadoknaditi zaostatke. Najprije su obišli izvorište rijeke Gacke sa mlinicama, starim mlinovima koji i dalje po potrebi melju brašno kako se to nekada radilo.
Sada je dolazio najvažniji dio puta, obilazak mjesta iz koji su došli njihovi preci. Prvo ovakvo mjesto su Ramljani, mjesto  u sastavu grada Otočca na 750m nadmorske visine. U ovom mjestu živi 167 stanovnika po poslijednjem popisu. Iz Ramljana potiče familija Pleša. U kronici Surčin prvi Pleša koji se pominje je Matija koji je rođen 1811 godine u Lici.  Toga dana u Ramljanima su bili njegovi potomci iz Surčina Pleša Andrija, njegova ćerka Ana i sestra Mara kao i Ljerka Vlačina čija je baka iz ove obitelji. Susret sa crkvom sv. Mihovila i obilazak groblja koje je smješteno odmah iza crkve, su bili dirljivi. Međutim poseban ljudski i emocionalni doživljaj je bio susret sa mještankom koja se predstavila ja sam rođena i udata Pleša. Na slikama potomaka surčinske obitelji Pleša i mještanke iz Ramljana uočena je sličnost da li je to samo želja za povezivanjem sa korenima... 
Pomalo u žurbi krenuli smo dalje u Čanak mjesto kraj Gospića odakle potiču familije Naglić, Štampar, Oštrić, Jurković, Baričević, Golić, Grbač. Na ovaj put su pošli njihovi preci: Pera Štampar, Ružica sa sinom Vladom Štampar. Od Naglića su bile prisutne: Katica, Ana, Jelena, Kata, Vera, Miroslava, Dragica. Potomci Oštrića Veronika i Kata, potomak Baričevića Stjepan. Obitelj Naglić se doselila u Surčin 1774. godine,  Baričevići su se doselili tisuću osamsto četrdesetih, baka iz obitelji Oštrić  se doselila u Surčin krajem 18.tog stoljeća. Obitelj Štampar doselila se u Surčin 1918. godine,.
Čanak na turskom znači zdjela i zbilja naselje se nalazi u ravnici između planina koje predstavljaju dvije zdjele. U Čanku ima tek 24 stanovnika. Nekolicina njih okupila se oko crkve Gospe od rožarija da sačeka goste. Prva crkva koja je bila sazidana 1728. godine minirana je u poslijednjem ratu i prije par godina sazidana je nova uz pomoć donacija. Crkvu je sazidao naš domaćin vlč Pejo.  Susret domaćina i gostiju bio je dirljiv, srca su ubrzano kucala, prepričavale su se priče tko je što znao. Poslije razgledanja crkve zajednički su obišli groblje. Primećeno je da su svi spomenici na groblju novi ali da dosežu do 1804. godine najdalje. Domaćini su objasnili da je groblje bilo uništeno a knjige spaljene tako da su na spomenicima upisani samo oni preci za koje su se znali podaci. Na rastanku domaćini su zahvalili gostima što su došli da ih posjete i što su ih se sjetili.
Obilazeći svoju pradjedovinu bilo je šteta ne obići i rodnu kuću Nikole Tesle u Smiljanu. Uz zavičajnu kuću lijepo je uređena i laboratorija. Surčince sa Nikolom Teslom posebno povezuje ima aerodroma u Surčinu.
Zatim je na redu bio sajam u Gospiću pod nazivom „Jesen u Lici“. Na ovom sajmu su izloženi na prodaju domaći proizvodi: rakija, med, likeri, suve smokve, vezovi, dijelovi narodne nošnje, korpe... Na bini su kulturno umjetnička društva igrala i pjevala stare pjesme i igre. Članovi udruge Hrvatska čitaonica Fischer bili su jako iznenađeni i obradovani kada su čuli napjev i vidjeli igru koja se u Surčinu igrala sve do 1960-tih a koju su ove godine obnovili. Otkriće im je bilo da je kroz stoljeća zadržana lička igra kako u Surčinu tako i u N. Slankamenu. Isto veče kada su sa domaćinima, članovima obitelji Linarić, u Brinju razgovarali o ovom svom otkriću, dobili su od domaćina knjigu o običajima u Lici sa ovim napjevima. Uz ogromnu radost i skrivene suze zajedno su pjevali i napjeve iz Surčina i iz Like. U istoj knjizi su ispisane i riječi pjesama koje se pjevaju kako u Lici tako i u Surčinu: Ajde kato ajde zlato, Milkina kuća na kraju, Tri livade nigde lada nema... Takođe je otkriće bio lički riječnik na kraju knjige gdje su Surčinci otkrili da se u Lici govorilo djelomično ekavicom a postoje i zajednički izrazi. U smiraj dana posjetili su znamenitosti Brinja: kulu Sokolac i etno kuću. Kulu Sokolac je podigao  početkom XV. st. Nikola IV. Frankopan kao sjedište ove plemićke obitelji. Trokatna kapela Sv. Trojstva sa svodovima i grbovima Frankopana jedan je od najvažnijih spomenika gotike u Hrvatskoj. Sa kule Sokolac na svakoj strani sveta pogled vodi do jedne crkve u dolini.  Etno kuća u Brinju je brižno opremljena od spavaće sobe, kuhinje, dijela za higijenu do šupa. Svaka stvar nosi kartončić na kome je upisano ime vlasnika.
Polijednji dan Surčinci su poslije zajedničke mise sa domaćinima u Brinju hodočastili do Gospinog svetišta u Krasnom. Na putu do Krasnog svratili su da pogledaju utočište za medvjede u Kutarevu. U Krasnom su isto toplo dočekani od domaćeg župnika i žitelja Krasnog. Poslije uvodnog dijela o povijesti i sadašnjem životu u Krasnom Surčinci su se pomolili Majci Božjoj Krasnatskoj. U spontanom razgovoru sa žiteljima Krasnog  Veronika iz Surčina je dobila podatke o svojim precima obitelji Tomajić koja se preselila u Našice a zatim se jedna od kćeri udala za Krznarića u Novom Slankamenu a njezina kćer se potom udala za Volarića u Surčinu. 
U Krasnom se nalazi i Kuća Velebita posjetiteljski i informacijski centar za posjetitelje Nacionalnog parka Sjeverni Velebit. Kuća Velebita ima prepoznatljiv, moderan i atraktivan sadržaj koji omogućuje prezentaciju prirodnih i kulturnih vrijednosti Parka tijekom cijele godine. Po izlasku iz mjesta Krasno prolazeći pokraj jednog groblja uz put vidjeli su spomenik sa prezimenom Samardžija, prezime obitelji iz Surčina.
Sve crkve i groblja koje su na svom putu kroz Liku obišli su obnovljeni. 
Put je završen obilaskom senjske kule Nehaj i kratkog odmora u Senju na obali mora prije dugog povratka u Surčin.
Na ovom putu bili su i predstavnici obitelji Čačić, Alar, Volarić, Srdić, Jutić koji ovoga puta nisu obišli mjesta rođenja svojih predaka, oni će biti u planu za iduću godinu koji će se temeljno pripremiti. U Surčinu žive i obitelji koje su došle iz Dalmacije poslije drugog svetskog rata. Tako da osim istraživanja Like, Hrvatskoj čitaonici Fischer predstoji i Dalmacija kao predio pradjedova za istraživanje.
Surčinci koji su pošli putevima predaka vratili su se ushićeni, obogaćeni i ispunjeni. U međusobnom razgovoru u povratku su rekli da su njihova očekivanja daleko nadmašena, da im je spoznaja o precima ali o sebi samima zaokružena i da žele da ova osećanja i doživljaje prenesu svojoj djeci.  Zahvalni su svima koji su realizirali i omogućili ovaj put: organizatorima, domaćinima, finansijerima i posebno našem vodiču velečasnom Petru, Peji, Ivkiću.
Put je realiziran uz finansijsku podršku Ureda za Hrvate izvan republike Hrvatske i Ministarstva za kulturu Republike Srbije.
 
Katica Naglić
 
Powered by WordPress.