„(Po)Čuj haiku s piska“ – nova knjiga Tomislava Žigmanova

Kultura
Typography

Knjiga haiku pjesama Tavankućanina Tomislava Žigmanova „(Po)Čuj haiku s piska“ objavljena je krajem ožujka 2020. u sunakladi Đakovačkog kulturnog kruga iz Đakova i Kuće na mrginju s Čikerije.  

U zbirci je na 64 stranice, formata 120 x 210 mm, objavljeno 40 haikua na bunjevačkoj ikavici, koji su podijeljeni u četiri motivsko-tematske cjeline, sadržajno užlijebljene u zavičajno-kulturno-baštinski prostor Tavankuta i Čikerija: „Ambijent / mjesni“, „Vrime u prostoru“, „Priroda i zavičaj“ i „Rad / etnografija“. Knjigu je bogato ilustrirao i raskošno likovno opremio, pronašavši „zlatni čikerijanski gral“, akademski slikar iz Tavankuta Ivan Balažević. Prateći rječnik manje poznati leksema iz bunjevačkog govora sačinio je Zlatko Romić. Knjigu je tiskala zagrebačka tiskara Kerschoffset.

U kratkom pogovoru, naslovljenom „Dum spiro spero“, što u prijevodu na hrvatski znači „Dok dišem, nadam se“, Dragan Muharem je napisao sljedeće:
„Pisak još dozborit ima. Haikuom. Ne samo o viri. Sjetom i sutonom, tišinom ukapćan. Tavora očevidnik. Pisak... Prhak čežnjom, snovima što ih duša ozebla rađa. Život grgolji, usprkos.
Otrglase druga opuscula haiku stihova poete Tomislava Žigmanova. Nadaruje nas mozaikom vizualnih isječaka, minijaturâ zavičajnog krajobraza. Perifrastično dočarava uprostorenu i uvremenjenu zbilju rodnog mu Tavankuta, Čikerije pokraj. Premda nije sadržaj haiku forme, iščitati se dade i skrovita introspekcija pisca. Sraslost s predočenim. Međuprožimanje do poistovjećivanja.
Svaka slika, a 40 ih je, svojevrsni je mikrosvemir. Cjelina za sebe. Motreno pak sinoptički, mnoštvo tih slikovnih nukleusa tvori ples bitka i nebitka, umiranja i rađanja, čežnje i obeznađenosti. Sanjar pak sniva, diše i živi.
Šturi stih, strogo uformljen, cijedi se jarkošću boje, mirisa, zvukova, kontura. Sagu je pustio, zajecao, zamrgodio... Umah nas omami beznadnošću, potmulim utrnućem svega živodajnog. Razjapi se nesmiljena kob. Klonuti hoće nad rubom bezdana. Ali zatinja nada! Pisac pak neće otkliznuti u patetiku. Živost provrvi! Zadnji niz stihova skriva logiku sjemena bačenog u zemlju – umirati mora, bubriti, jedrošću da blisne. Tad grli, gustira, grgolji, slavi... Dum spiro spero! Nadom odiše.“
Povjesničarka umjetnosti iz Tavankuta Ljubica Vuković Dulić o Balaževićevoj likovnosti ove, po mnogo čemu, nesvakidašnje knjige, u crtici naslovljenoj „Međusobno prožimanje ilustracija i stiha“, izdvojila je sljedeće:„Sažeta, ali misaono sadržajna ilustracija vizualno suvereno svjedoči htijenje Ivana Balaževića da, kombinirajući motiv kao materijalni simbol sa spontanim grafizmom, kojim uokviruje i naglašava osnovne elemente prikaza, prati Žigmanovljev haiku stih. Bilo da je riječ o prepoznatljivom motivu ili asocijativnoj apstrakciji, ilustracija i stih se misaono međusobno prožimaju. Tonirani zemljani kolorit, kao zaleđe ilustracije i stiha, iskazuje se kao simbolički pratitelj idejnoga sadržaja, čiji izvor prepoznajemo i u Balaževićevoj vezanosti za zavičaj.“ 
Tomislav Žigmanov, hrvatski književnik i publicist iz Vojvodine, autor je 16 knjiga. Član je Društva hrvatskih književnika, Društva književnika Vojvodine i Hrvatskog filozofskog društva.
Za knjigu Bunjevački blues dobio je 2003. priznanje „Dr. Ferenc Bodrogvári", koju dodjeljuje Kulturno-prosvjetna zajednica općine Subotica. Za knjigu Minimum in maximis – zapisi s ruba o nerubnome dobio je 2007. nagradu „Zvane Črnja" za najbolju knjigu eseja objavljenu u Hrvatskoj od IX. 2006. do IX. 2007. Knjiga Prid svitom – saga o svitu koji nestaje dobila je Srebrnu povelju Matice hrvatske 2010. te nagradu „Fra Lucijan Kordić“, koju dodjeljuju Društva hrvatskih književnika iz Zagreba i ZIRAL (Zajednica izdanja „Ranjeni labud“) iz Mostara za najbolje književno djelo objavljeno u razdoblju od 1. rujna 2006. do 1. rujna 2010. koje za temu ima život Hrvata izvan Hrvatske. Rukopis Bunjevački Put križa osvojio je 2013. prvu nagradu na trienalnom natječaju za književno djelo na temu Muke Kristove ili široko shvaćene općeljudske muke, koju svake treće godine skupa dodjeljuju Društvo hrvatskih književnika i Udruga Pasionska baština u Zagrebu, a knjiga je dobila 2014. u Subotici nagradu „Emerik Pavić“ za najbolju knjigu 2013. godine. Subotička Gradska knjižnica, u povodu obilježavanja 120 godina od osnutka, dodijelila mu je nagradu za zavičajni književni opus 2010. godine. Dobitnik je nagrade Grada Subotice „Pro urbe“ za 2011. godinu.
Djela: Raskrivanje, Biblioteka Žiga, Subotica 1998; Iza efemerija svakodnevlja, samizdat, Subotica 2001; Hrvatska matica iseljenika Zagreb 2002; Bunjevački blues, samizdat, Subotica, 2002; samizdat, Subotica, 2003; Bez svlaka mraka, Hrvatsko akademsko društvo, Subotica 2005; Bibliografija Hrvata u Vojvodini 1990. - 2002. (prinosi), Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika, Pula 2005; Hrvati u Vojvodini danas - traganje za identitetom, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb 2006; Minimum in maximis - zapisi s ruba o nerubnome, AGM, Zagreb, 2007; Prid svitom - saga o svitu koji neostaje, samizdat, Matica hrvatska – Ogranak Osijek, Čikerija-Osijek, 2008; Hrvati u Vojvodini u povijesti i sadašnjosti : osnovne činjenice (suator), Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Subotica, 2009; Osvajanje slobode : Hrvati u Vojvodini deset godina nakon listopadskog prevrata 2000., Hrvatsko akademsko društvo, Subotica, 2011; Izazovi – sabiranja, sumjeravanja i tumačenja : studije i ogledi o knjiškim i književnim temama hrvatskoga istočnog zagraničja, Znanstveni zavod Hrvata u Mađarskoj, Oksimoron, Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata Pečuh, Osijek, Subotica 2012; Bunjevački Put križa : za osobnu pobožnost virujućeg svita, Subotica, Katolički institut za kulturu, povijest i duhovnost „Ivan Antunović“, 2013; Minijature vlastitosti, Matica hrvatska, Zagreb, 2014; (Ne)Sklad(a)ni divani, Hrvatsko akademsko društvo, Kuća na Mrginju, Društvo hrvatskih književnika – Ogranak Slavonsko-baranjsko-srijemski, Subotica, Čikerija, Osijek, 2015. 
 „Vivisekcije književnosti (ne samo) Hrvata u Vojvodini“ koju u sunakladništvu skupa objavljuju Hrvatsko akademsko društvo – HAD iz Subotice i Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika iz Pule.
 
Powered by WordPress.