Kolumne

Kolumne mrežne stranice Hrvatske novine - vijesti

  • Naslovnica
    Naslovnica This is where you can find all the blog posts throughout the site.
  • Kategorije
    Kategorije Displays a list of categories from this blog.
  • Oznake
    Oznake Displays a list of tags that have been used in the blog.
  • Blogeri
    Blogeri Search for your favorite blogger from this site.
  • Blogovi tima
    Blogovi tima Find your favorite team blogs here.
  • Login
    Prijava Login form

“Uvrnute priče”: Zakon o miješanju fakulteta

Posted by on in Nije kategorizirano
  • Font size: Larger Smaller
  • Hitova: 296
  • Pretplata na ovaj zapis
  • Ispis

Probudilo me je komešanje slonova u televizoru, kojeg nikada ne gasim. Inače bih još dugo spavao jer sam nekoliko dana i noći bez prekida i bez hrane i vode slagao Rubikovu kocku sve dok nisam otkrio sve zakonitosti i formule po kojima se dolazi do rješenja. Zanesen ovim fascinantnim izumom, ali potpuno iscrpljen, zaspao sam trećeg dana negdje nakon ručka, kojeg također nisam konzumirao.  

 

Ali sada kada sam se probudio nisam znao da li je utorak, srijeda ili četvrtak i to me je istog trenutka dovelo u panično stanje, prije svega jer su na digitalnom satu, koji inače izuzetno točno pokazuje vrijeme, kazaljke stajale tako da je nedvojbeno bilo sedam i četrdeset, i to ujutro, jer je svanjivalo. Ako je utorak, sve će biti u redu, ali ako je srijeda postoje samo teoretske šanse da do osam stignem na Ekonomski fakultet, gdje trebam održati predavanje o Češkoj revoluciji iz ne znam koje godine. A i ako stignem, problem se ništa ne smanjuje jer se nisam ni najmanje spremao, odnosno nisam ni pogledao litereaturu, niti sam u svom životu pročitao jedno slovo o Češkoj revoluciji iz te, ne znam koje godine. 

Sve ovo će vam možda izgledati čudno, posebno što ja nisam studirao povijest, već građevinu, i takve stvari me stvarno nisu nikada ni zanimale.

Problem je bio u najnovijem Zakonu ove zemlje o miješanju fakulteta, odnosno studiranju na pojedinim fakultetima. Zakon je kreirao novi ministar prosvjete koji je na ovu dužnost prebačen iz Komisije za miješanje bungura i mekinja na državnoj razini iz Ministarstva za zaštitu okoliša i genetski modificiranih organizama. Tako sam ja sada po njemu, ne ministru, već Zakonu, na drugoj godini građevine morao održati predavanje na spomenutu temu studentima ekonomije na istoj godini, jer je to bio jedan od uvjeta da mi ne propadnu svi položeni ispiti sa prve godine studija na građevini. 

Pod parolom opće edukacije mladeži ovo je važilo za sve studente svih fakulteta. Zakon o miješanju fakulteta je inače donet jer se ispostavilo da nam već mnogo generacija svršenih studenata i pored visokih ocjena na svojim fakultetima nisu dovoljno obrazovani za europske kriterije, a zbog čega se ni u Keptaunu, Limasolu i Kiškunjfeleđhazu u poslednje dvije godine nisu cijenile naše diplome. Tako su dvije generacije naših studenata vraćene na početak studija, s tim da su im poništeni svi položeni ispiti.

 Koji su fakulteti međusobno povezani svake godine je odlučivao jedino ministar prosvjete i njegova odluka je objavljivana jedan dan prije početka nastave. A na osnovu toga se, recimo, moglo izgubiti tri godine na Strojarskom fakultetu ako se tijekom čertvrte godine ne polože Osnove povijesti libanske filozofije, uz pretpstavku da je ministar odlučio da te godine budu povezani Strojarski i Filozofski fakultet. Naravno da je te godine netko na Filozofskom fakultetu mogao izgubiti jednu ili više godina studija ako nije položo ispit o glodalicama na Strojarskom fakultetu.

U svemu ovom profesori nisu sudjelovali, jer naša zemlja nije mogla isfinancirati njihov dodatni angažman oko novih propisa, pa je Zakonom definirano da sve obavljaju studenti međusobno. Profesori su i dalje ostajali sirotinja i socijalni problem, a studenti su se sami morali organizirati i držati sva potrebna predavanja i jedni druge ispitivali, a nadzirao ih je ministar, za što je dobijao visoki dodatni honorar na ionako visoku plaću. 

Postojala je mogućnost da se student riješi ovih problema plaćanjem visokih taksi po Zakonu o miješanju taksi, ali većina studenata, odnosno njihovih roditelja, nije posjedovala toliki novac. Tako su fakultete najlakše završavala djeca dilera deviza, reketaša, političara, narkodilera, novopečenih biznismena i sličnih takvima. 

Ja sam imao sreću da sam se rodio desetak minuti pred ponoć za Novu godinu u kojoj je dopuna Zakona stupila na snagu pa sam za dlaku izbjegao da me zakači taj novi član, odnosno da se automatski ponište dvije godine mog studiranja, a roditelji su mi iz poštenog građanskog sloja u propadanju i nemaju novac za tolike takse.

Pošto su, međutim, nekidan na snagu stupile i dopune dopuna Zakona o miješanju fakulteta i važile su retroaktivno, sada mi je ipak sve visilo o koncu pod uvjetom da je srijeda, a ako je četvrtak, onda sam već izgubio jednu godinu studija. Zato sam, u istom trenutku kada sam se probudio i konstatirao da je sedam i četrdeset ujutro, panično uključio računalo. Minut koji mu je trebao da na monitoru pokaže točan datum izgledao mi je kao vječnost. Međutim, prava panika uhvatila me je kada sam sav sretan vidio da je srijeda, ali da imam samo još osamnaest minuti da se umijem, operem zube, obučem i pročitam gradivo o češkoj revoluciji, o kojoj trebam govoriti kolegama sa Ekonomskog fakulteta, i da, što je najvažije, stignem do tog fakulteta. Bilo je to jednostavno neizvodljivo, ali sam sve vrijeme imao nekakvu nadu da to mogu postići uz eventualno zakašnjenje od petnaestak akademskih minuti, a što bi se trebalo tolerirati. 

U istom momentu sam htio obući gaće, oprati zube i pročitati stručnu literaturu i možda bih uspio sve to postići, na predavanju ću se već nekako snaći koristeći knjigu, ali nisam mogao pronaći čarape, nigdje nije bilo četkice za zube, a u sobi zatrpanoj knjigama i drugim stvarima nisam imao predstavu gdje tražiti skripta o češkoj revoluciji iz te, ne znam koje godine. U ormanu gdje su trebale biti čiste gaće stajale su neke masne rite, sve je bilo puno moljaca i memle, a kada bih nešto uzeo u ruke raspadalo bi se.

Posumnjao sam da nisam spavao više godina i ponovo sam na računalu provjerio datum, odnosno ovog puta i godinu. Sve je štimalo sem što nisam imao vremena, a sada me je sputavalo i ovo čudo od raspadanja svega i svačega čega se dotaknem. 

Da li se kod nas počelo sve raspadati, što nije isključeno?! Ali koliko me je ta pomisao užasavala, shvatio sam da bi to bila šansa da se izvučem iz ove moje bezizlazne situacije, ako su se raspali i svi fakulteti, saobraćajnice, brze tračnice, spori vlakovi, cijela država...

I pidžamu sam jedva skinuo sa sebe jer se pretvarala u tanku ljepljivu i rastegljivu skramu kao da je od guste paučine, a preturajući knjige i listajući njihove stranice redali su se najrazličitiji naslovi koji nisu imali nikakve veze ni sa jednom revolucijom, a i oni su se otezali, lijepili i kidali. 

Bio sam potpuno izvan sebe kada je u moju sobu ušao, nitko drugi do ministar prosvjete i saopćio mi da je upravo samoinicijativno ukinuo sopstveni Zakon o miješanju fakulteta, sa svim dopunama, dopunama dopuna i izmjenama, a što je htio osobno saopćiti svakom studentu, od vrata do vrata, kako bi dobio glasove studenata i za sljedeći mandat. 

- Ovaj Zakon o ukidanju Zakona o miješanju fakulteta stupa na snagu retroaktivno, počev od današnjih ranih jutarnjih sati, – rekao mi je ministar i čvrsto se rukovao s mnom.  

A kampanju je počeo od mojih vrata jer je sinoć spavao kod moje kolegice iz susjedne sobe u našem studentskom domu, koja ga je, kada je završio polni čin s njom, nagovorila na ovaj čin i tako sve nas dovela pred svršen ali savršen čin. 

U očin, baš sam se istraumirao kao nikada do sada.

Branimir Miroslav Tomlekin 

 

0

Comments