Piše: Zlatko Urbanek

Nestali su oni koji su tražili pomoć, nestali su oni koji su zabranili nadriljekarstvo...ostao je sveti izvor, ostao je Marko Postoje neki ljudi za koje kažu da su rođeni sa posebnim darom. Postoje ljudi za koje se kaže da ne stare pred očima drugih i za koje se kaže da su oduvek tako sličili.    

Postoje tako, neka mjesta za koje važi da su ljekovita za mnoge bolesti. Kada je čovjek u nevolji onda svašta proba. 

Međutim, rijetko se dešava da se to dvoje , dakle čovjek i mjesto sastave.

 Priča koju treba da se ispriča je svakakopriča o Tekijama I o jednom čovjeku. Recimo neka se zove Marko. 

Pričalo se o Marku da se rodio pod sretnom zvijezdom. Da je rođen sa košuljicom-posteljicom. Da ima dubok glas, bas broj 2, da prozori zvjeckaju kad on progovori. Da njegove ruke griju i da liječi mnoge bolesti.

Priča o mjestu je priča o čudotvornom izvoru na Tekijama. O svetom izvoru. Pričalo se da kada se umiješ na tom svetom izvoru da se tada izlječe mnoge bolesti. 

Naravno Marko je živio na Tekijama. 

Priča o svetom izvoru i Marku se proširila. Ljudi su stajali u kolonama hvatajući se za slamku spasa. Gužve su bile sve veće i veće. Svađanje u redovima je bilo jako. Dešavale su se tuče.

Jednog dana neki ljudi su odlučili da napišu da je izvor zagađen i da nije za uporabu. Marku su zabranili da se bavi "nadriljekarstvom". Marko se povukao u svoju kućicu kraj Tekija.

Prošlo je prilično vrijeme. Nestali su oni koji su tražili pomoć, nestali su oni koji su zabranili nadriljekarstvo...ostao je sveti izvor, ostao je Marko.

Neki se i dalje umivaju vodom sa izvora ali kažu da nije to isto. Neki govore da postoji još jedan, skriveni i da samo Marko zna odgovor. 

Marko još uvijek živi u kućici kraj Tekija, isti kao i prije

Objavljeno u mjesečniku Hrvatske novine broj 39 strana 17