Piše: s. Augustina Barišić

Jedno je sigurno. Isus čini prvi korak, razdire stanje straha, interesa, ne plaši se progona ni odbačenosti. Čini korak kojim, ne samo da uskršava, nego čini okvire života dostojnog čovjeka    

Poštovani čitatelju, često pitanje koje mi je upućeno u susretima, na predavanjima, duhovnim obnovama, ili pak u osobnim razgovorima, što je uskrsnuće? I tko su svjedoci uskrsnuća? Dobro je da o tome razmišljamo. Iz osobnog kršćanskog uvjerenja i duhovnog iskustva,  moj odgovor je, da je Isusovo uskrsnuće prodor božanskoga i nadnaravnoga u osobni život kršćanina ali i u svijet kojega svi mi živimo u ovom i svakom trenutku. Uskrsnuće još znači i to da nismo sami, nismo ostavljeni sami u tami ovoga života i u tami grijeha i smrti.

Uskrsnuće je naša nada u vječni život

Uskrsnuće je zapravo naša nada u vječni život, kojega nam je Bog obećao i nikako ne može biti uništeno. Zašto to svjedočim? Upravo zato jer je Bog ljubav a ona je jača od svake mržnje i svake tame i smrti. 

Nadalje, na pitanje, tko su bili svjedoci uskrsnuća? Da bismo ih upoznali u ovaj uradak ukalkulirat ću i odlomak iz  Lukina evanđelja, koji svjedoči ( Lk 24,35-48 ) i piše, kako su u ono vrijeme, učenici pripovijedali što im se dogodilo na putu i kako prepoznaše Isusa u lomljenju kruha? Što im se dogodilo na putu, te kako je Isus stao posred njih i kako im je rekao: »Mir vama!« 

Međutim, Luka donosi i kako su učenici pojavom Isusa među njih bili zbunjeni i prestrašeni, te kako su pomislili da vide duha. Ali, Isus im se obrati riječima: »Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.« Rekavši to,  reče: »Imate li ovdje što za jelo?« Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede. Nato im Isus reče: »To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.« Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: »Ovako je pisano: ‘Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštanje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci.«

Poštovani i dragi čitatelji i prijatelji, pitamo li se i mi osobno, kakva je naša vjera u Isusovu prisutnost životu, u meni? 

Razumijem, nije jednostavno vjerovati. Nije lako vjeru zadržati u Kristovo Uskrsnuće. Je li to čudno? Mislim da nije. To je svakodnevna realnost. To je istina, jer, misli kojom održavamo vjeru u Uskrsnuće suprotstavlja se masa „dokaza“ koji odvlače pažnju koja i one koji „vjerujemo“ pokoleba i uzdrma sve do sumnje i neznanja.

Iščitavam istinu, Gospodin nas svime što nam podastire, po svojoj Riječi u Pismima i na mnoge druge načine želi potaknuti na postojanost vjere, unatoč mnogim strahovima, padovima, sumnjama i lutanjima. 

Svjedočenje mnogim milosnim trenucima, mogu nam poslužiti u svrhu jačanja vjere i uvjerenja, kako i mi u svojim najvećim bolima nismo sami. Isus je s nama. Živ je. Gospodin je blizu svima i svakomu trenutku pa i sada. O nama ovisi koliko Ga želimo, hoćemo i možemo prepoznati i posvjedočiti da je živ? Istina je to i ova činjenica koja nas za svaki dan,  365 puta podsjeća, ne boj se! Rekla bih, ovo se posebice odnosi u ovoj situaciji danas. U situaciji dok se cijeli svijet bori protiv tako malenog neprijatelja, virusa kojemu dadoše ime “Corona“! No, i u ovoj situaciji iščitavam poruku kako su „ u strahu velike oči“, pa nas je taj mali nevidljivi ali opasni „ neprijatelj“ sve vratio u obitelji, ponudio izolaciju i tišinu da dopustimo Bogu da „ napravi reda“ u nama osobno, našim obiteljima, susretima, osvijestio nas kako bismo prepoznali čovjeka pored sebe, lakše opraštali i komunicirali sa cijelim svijetom. 

A tek potres u Zagrebu? Mnoge nas je potresao, ulio strah u kosti i oprez, te bojazan za život! Rekla bih objavljuje se prkoseći zakonima fizike pa iznenada dođe na sva vrata, prozore, prodrma  i iznenadi sve svjedoke dolaska.

A Isus dođe među apostole kroz zatvorena vrata, iznenada, blago i bez potresa, bez posljedica straha…. Međutim, svojim dolaskom Isus želi ohrabriti u vjeri da ne malakšemo. Pred neizvjesnosti mnogih reakcija na naš vjerski stav često dominira strah koji grči i blokira. Ohrabruje riječima: Mir vama! Zašto si se prepao, zašto sumnjaš? Zašto vjerom ne izgrađuješ svoj i život bližnjega? 

I kao zaključak, pitajmo se. Što to i nama i u nama Isus čini?

Jedno je sigurno. Isus čini prvi korak, razdire stanje straha, interesa, ne plaši se progona ni odbačenosti. Čini korak kojim, ne samo da uskršava, nego čini okvire života dostojnog čovjeka. 

Ugledajmo se na Isusa i činimo i mi djela koja nam pokaza. Poručuje i nama „ Mir Vama! I ja sam s vama u sve dane, do svršetka svijeta. Ne bojte se!“

I u tom duhu sretan i blagoslovljen neka nam svima dragi prijatelji i čitatelji bude i ovaj Uskrs!