Kolumne

Kolumne mrežne stranice Hrvatske novine - vijesti

  • Naslovnica
    Naslovnica This is where you can find all the blog posts throughout the site.
  • Kategorije
    Kategorije Displays a list of categories from this blog.
  • Oznake
    Oznake Displays a list of tags that have been used in the blog.
  • Blogeri
    Blogeri Search for your favorite blogger from this site.
  • Blogovi tima
    Blogovi tima Find your favorite team blogs here.
  • Login
    Prijava Login form

Narod Božji u tišini

Posted by on in Nije kategorizirano
  • Font size: Larger Smaller
  • Hitova: 290
  • Pretplata na ovaj zapis
  • Ispis

Piše: Marina Klara Gerbicz

Ne budimo u ovome svemu tvrdi i lošiji, nego budimo bolji. Ne bojte se ta On je s nama i biti će u sve dane našega života. On neće dozvoliti da svi nemilosrdno izginemo, On neće dozvoliti da se ovaj svijet sruši i da zlo pobjedi   

 

Narode Božji u ovoj jezovitoj i praznoj tišini, svijete u pokori, sustanovnici ove naše prenapaćene i jadne Zemlje, sumoreplovci u ovom našem zajedničkom oronulom i pokvarenome brodu, suputnici kroz ovo uistinu mukotrpno i teško vrijeme, predrage moje sestre i braćo, Hvaljeni Isus i Marija! Mir vama! Svi smo svjedoci što nam se nažalost trenutno događa, u ovom korizmenom vremenu, na ovom našem suznom tlu po kojem svi hodamo. Zadesilo nas je veliko i teško zlo, pandemija, pogibelji, potresi, nedaće, i to odjednom dok još nismo niti progledali. Zemlja je u tren skroz utihnula, zastala pa čak su i jecaji naših krvavih duša prigušeni poput kakvih pritajenih svjetiljki usred crne i turobne noći. 

Zavladala je tama i čini se kao da je svemir stao, kao da je život stao za sve nas, odjednom pogođeni tom oštrom, otrovnom strijelom ravno u srce, odjednom zadešeni poput nekog groma usred vedroga neba, poput neke prljave kiše usred lijepoga i sunčanoga dana, poput zore bez svitanja, poput neke guste magle ili sjene koja se nadvila nad svima nama i na našim stazama, poput nekog lopova pod maskom koji nas je sačekao i pokrao iza ugla, poput nekog neprijatelja koji nas je napao iz zavjere čvrsto odlučan da našu tvrđavu osvoji ma poput neke gladne zvjeri željne naše krvi koja mora se priznati i nije tako nevina. 

 

Globalni tihi krik

Odjednom nasta jedan globalni ljudski ali tihi krik, odjednom istančani jauk, odjednom pomutnja, odjednom tišina i samoća, odjednom strah i panika, odjednom nesreće i smrti, odjednom nemiri, odjednom očaj i beznađe, odjednom patnja i bol, odjednom manipulacija sviješću i propagande, odjednom crnilo i ponor. Kažem odjednom, ali zapravo je tako to oduvijek i radio manje ili više i to jedan te isti nevidljivi ugnjetavač, onaj koji je riješen da u ovoj borbi pobjedi, razjareni lav pušten iz kaveza koji stalno obilazi svijetom stremeči da nas prožme, knez ove naše bolesne Planete, sotona. 

A nismo ni marili istini za volju od prije na te dugogodišnje ustrajne opomene i pozive, nismo slušali, oglušili smo se na ratove, siromaštvo, potrebite, postali smo mlaki i malodušni, otupili smo na svakovrsno zlo, nepravdu i grijehe, bili smo zavedeni i slijepi. Spavali smo a nismo trebali, nismo bdjeli a morali smo baš poput onih mudrih djevica. Nismo bili pažljivi i tolike lekcije nas nisu ništa naučile. Nismo prepoznali bitno od ne bitnog. Pored nas je prolazilo Sve, a uhvatili smo se za ništa. I zato sada na ovom pepelu, u ovom mračnom bezdanu konačno moramo progledati braćo i sestre, i to odmah sada, i svi se zajedno obratiti, kleknuti i još žešće nego ikad svim srcem Bogu našem Stvoritelju zavapiti da ovo ogromno, opako i pakleno zlo obuzda i da nas spasi, jer svi smo mi zajedno u ovome, sve nas se ovo isto tiče bez izuzetka, svi smo u ovoj istoj žestokoj i surovoj borbi i u istoj potrebi, da nas ne bi „slučajno“ zadesilo još nešto gore i veće. Ta čuli ste da je pisano o posljednjim vremenima, o znakovima te nas je zato Gospa tako stalno i uporno na obraćenje i pozivala plačući nad čitavim čovječanstvom, jer je dobro znala što nam se sprema ukoliko se ne vratimo Gospodinu kojemu i pripadamo. 

 

Sve ovo nije nikakva koincidencija i nije bez razloga, možda se na ovaj način i novi poredak uspostavlja, možda puno toga ne znamo i ne razumijemo, ali sasvim sigurno znam da nas ništa ne smije obeshrabriti na putu prema Njemu i da će nas Bog spasiti, jer je On jači od sotone. Samo se svi trebamo obratiti, kloniti se grijeha, vjerovati i nadati se. Vjerujem, vjerujmo! Nadam se, nadajmo se! Neka ova katastrofa, neka ova naša zajednička „nametnuta“ pokora i kušnja u tišini bude svima nama na poticaj da vjerujemo Evanđelju, da razdvojimo ispravno od neispravnog i da više cijenimo svoju slobodu, ljude oko sebe i vrijeme. 

 

Neće dozvoliti da se ovaj svijet sruši i da zlo pobjedi

Ne budimo u ovome svemu tvrdi i lošiji, nego budimo bolji. Ne bojte se ta On je s nama i biti će u sve dane našega života. On neće dozvoliti da svi nemilosrdno izginemo, On neće dozvoliti da se ovaj svijet sruši i da zlo pobjedi, On neće dopustiti da naš brod unatoč uzburkanom moru potone bez svog Kormilara. On je Pobjednik! On je pobjedio smrt. Dobro na koncu ipak mora zlo pobijediti. Stoga, lijepi moji, narode Božji kao nikad do sada uhvatimo se svi zajedno u duhu za ruke čineći tako krug naše Zemlje, čvrsto i predano i pomolimo se, da naša molitva iz ove gluhe tišine odjekne u nebu baš kao najglasnija molitva. Obratimo se, vjerujmo, nadajmo se i ne bojmo kako bi složno na kraju ovoga našega križnoga puta zajedno s Njim mogli glasno „ustati iz groba“ i zapljeskati. Budimo jedno! Od srca nam želim da nas sve Uskrsli Krist odkupi i spasi. 

U križu je lijek i spas. Vjerujem, vjerujmo! Uskrsnu Isus doista, amen, aleluja! Neka vam je čestit i blagoslovljen Uskrs, puče moj! I blagoslov našeg Oca, Sina i Duha Svetoga sišao na vas i ostao zauvijek sa svima vama! Ostanite mi zdravi, ozdravite, ostanite živi, jer u Njemu je Život vječni, izađite iz samoće kad ova napast od virusa prođe (nadam se što prije uz Gospin zagovor) i neka se nikad više ne vrača, ostanite mi u miru i ljubavi, ostanite i budite s Bogom, a pokojnima svjetlost i vječni pokoj! Volim vas sve! Vaša u duhu, molitvi i u mislima

 

0

Comments