Poštovani čitatelji, vjerujem da se u svima nama ovih dana rađaju ista pitanja i u čudu pitamo što nam se to događa?   

U smiješno nazvanom „ novo normalnom“ vremenu, prisiljeni češće prati ruke, držati distancu, poštivati razno razne zabrane, češće biti „sami sa sobom“, sa svojom obitelji, što i nije loše i dok ovo ništa ne razumijemo, ostajemo bez radnih mjesta, postajemo siromašniji, depresivniji, gubimo volju za životom. Uzrok tog vrtloga beznađa je sad već svima znani virus koji zahvaća cijeli svijet i pretvara se u  pandemiju, neumoljiva bolest kojoj, kažu, nema lijeka, osim „vakcine“. I dok sve ovo traje, nijemo slušamo odbrojavanje brojki koliko oboljelih i umrlih svaki dan te koliko ih je primilo cjepivo pred kamerama, iza kamera i koliko još treba naručiti i tako u nedogled… I nije to sve, događaju se ratovi, potresi, poplave, strahovi, depresije, narod ustaje protiv naroda, otac na sina, majka na kćer i mnoga neka čuda, baš kao što su opisana u Bibliji, koja su iznad dometa naše pameti. Pitamo se, zašto, kako, do kada i što nam se ovo događa? Ne razumijemo? Stoga, pitanje je na mjestu, ne primiče li nam se vrijeme Biblijskih proročanstva iz Otkrivenja, jer već sada vidimo naznake i smjer tog procesa kako se proročanstva polako ispunjavaju. Ne želim reći kako smo osuđeni na propast zbog naših grijeha i opačina, to samo Bog zna i On neka nam sudi.

Međutim, ako bar donekle poznajemo sveto Pismo, znamo da je Isus objašnjavao što će se događati i koji su znaci koji obilježavaju njegov skori povratak?

Evanđelist Marko u 13,7-13, piše da je Isus rekao; „Kada čujete za ratove i za glasove o ratovima, ne uznemirujte se. Treba da se to dogodi, ali to još nije svršetak. Narod će ustati protiv naroda, kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit će potresa po raznim mjestima, bit će gladi. To je početak trudova. Vi pak pazite sami na sebe. Predavat će vas vijećima i tući vas u sinagogama, pred upraviteljima i kraljevima stajat ćete zbog mene, njima za svjedočanstvo. A treba da se najprije svim narodima propovijeda evanđelje. I kad vas budu vodili na izručenje, ne brinite se unaprijed što ćete govoriti, nego govorite što vam bude dano u onaj čas. Ta niste vi koji govorite, nego Duh Sveti. A predavat će na smrt brat brata i otac sina. Djeca će ustajati na roditelje i ubijati ih. Svi će vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen“.  

I dok ovo čitam, s pravom se pitam, a što je to, što je značajno u ovim tekstovima i o čemu Isus govori? 

Dakle, Isus opisuje događaje koji će se zbiti i ovo o čemu je govorio, zvuči na uzbunu, ali nije da bi nas zaplašio s posljednim danima. Naprotiv kada Isus govori o progonstvu svog naroda, On im kaže; „Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima“! Ta progonili su tako proroke prije vas! 

A kada govorimo o nevoljama koje se sada nama događaju i o onima o kojima je Isus govorio, moramo biti oprezni i ne smijemo gubiti vjeru ili misliti kako nas Krist nije u stanju sačuvati od ovih nevolja. Ne, Krist je to u stanju učiniti, ali On to dopušta i istina je da prolazeći kroz nevolje, osjećamo se nelagodno, teško, mučno i tmurno. Međutim, ne zaboravimo da su upravo ovo trenutci kada Krist svima nama daje šansu, nudi i pruža mogućnost obraćenja, ali želi reći: ne bojte se ja sam s vama, u sve dane pa i u ovim situacijama nevolja, ratova, potresa, poplava i progonstava. Jer samo kroz nevolje postajemo značajni kanali Božje milosti i milosrđa promatrajući situacije i gledajući na sve drugačijim očima. Stoga, razmislimo o ovim riječima i produbimo u sebi riječi Pisma i dopustimo da nas Riječ obnovi i mijenja. A dok slušamo Božju poruku, dopustimo da Kristova Riječ prožme našu najskrovitiju nutrinu, pročisti nam srce i osvijetli put kojim idemo te dadne sigurnost nama i onima koje volimo. Postanimo svjesni da je rast prema punini poklonstvene i otkupljujuće ljubavi zadatak svih nas, a traje kako sada tako i cijeli naš životni vijek. 

I na kraju, preostaje nam moliti, Gospodine neka sada prođe tvoj Duh u ovim danima, satima, u strahovima od svega što se oko nas događa u uzburkanim vremenom, našim životima, našim tugujućim i smrknutim licima, neka prođe Gospodine već od rane zore da uznese čitav naš dan i u svom Duhu obiluj u nama cijelim našim životom i u ovom „novo normalnom“ nastalom vremenu. Amen. 

s. Augustina Barišić, Klanjateljica Krvi Kristove