Piše: s. Augustina Barišić 

Dragi čitatelji i prijatelji, moja zadaća je naviještati Riječ Božju. Stoga poslušajmo, pomalo provokativni ili „naređujući“ apel Isusova poziva: „Pođite k izgubljenim ovcama doma svojega“! Bojim se, da je to apel upućen i nama danas. Stoga dok čitaš, otvori svoje uši da čuješ, sućutno srce da razumiješ, um da jasno razlikuješ Isusov glas od mnoštva glasova i da osluškuješ poruku upućenu kroz biblijski tekst.                     

Dakle, Isus pozva svih dvanaest učenika, čak i Judu za kojega je znao da će ga izdati. Daje im vlast nad nečistim dusima, da ih izgone i da liječe svaku bolest i nemoć u narodu. Imenom ih pozva i posla k poganima, ali reče im da ne idu i ne ulaze ni u koji samarijski grad. Savjetuje ih: „Pođite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova! Putem propovijedajte: Približilo se kraljevstvo nebesko“!

Činjenica je, Isus izabire i poziva apostole najprije da budu s njim, a onda da ga slušaju i aspiriraju u sebe njegovu nježnost, sućutnost, pogled i čudesna djela koja čini. Želi ih uvesti u naviještanje radosne vijesti. To je Isusov način. Najprije čovjeka povezuje sa samim sobom, uči ga svojoj mudrosti, privikava ga na suradnju s milošću i kad čovjek stekne dovoljno iskustva, savjetuje da ga  prenosi drugima i na druge. I zaista, doimlje se Isusova besjeda pa savjetuje i dvanaestoricu: „Ne ljenčarite! Putem propovijedajte, približilo se kraljevstvo nebesko“! 

Analizom biblijskog teksta nameće mi se pitanje, a što meni i tebi simbolizira ovaj Isusov poziv i put? Odgovor bi bio, da moj i tvoj poziv i put treba biti simbol života u punini. Poziv i put bi trebali biti svi naši životni trenutci, sve osobe s kojima se susrećemo i prilike i neprilike u kojima se na putu nađemo. Poziv i put treba biti moj i tvoj život s Kristom, put naviještanja kraljevstva nebeskog dok ga približavamo drugima. I zato, s pravom postavimo si pitanje, jesmo li naučili vještini kako prenositi svoje uvjerenje na druge i kako poštivati drugoga da rado i slobodno uđe u kraljevstvo koje mu svojim primjerom, životom i dobrotom trebamo približavati?

Budimo spremni činiti po malim stvarima, velike stvari

Stoga prijatelji, zajedničkim snagama, budimo znak u Crkvi i na svim putovima života. Budimo spremni činiti po malim stvarima, velike stvari. Upotrebljavajmo svoje snage kroz  vjerodajnice s kojima ćemo biti istinski poslanici Isusa Krista. U Ime Isusovo nastupajmo pred svijetom i legitimirajmo se da smo Njegovi. Vjerujte, bez tih i takvih vjernika i znakova Crkva bi bila osiromašena. Stoga, neka po nama i našim susretima i na tom polju rada Crkva bude prepoznatljiva i Duhom bogata zajednica. Stoga, ne preostaje nam ništa drugo nego ostati vjeran i dosljedan Isusovu pozivu, jer on stalno poziva, šalje i govori idi i ti prilazi čovjeku  snagom vjere. Ozdravljaj ga u moje ime u duhu, duši i tijelu. Pridiži pognute, budi s napuštenima, rubne dotiči nježnošću i ljubi čovjeka. Ne govori i ne pričaj im puno o bolestima, već ih liječi. Ne tumači dijagnozu bolesti, već ju nazovi pravim imenom i pomaži nevoljniku. Uvijek vidi samo jedno, istinsko izvorište bolesti i zla. Upoznaj istovjetni korijen svake bolesti, fizički ili psihički, jer upravo taj korijen je čovjekovo otuđenje od Boga. A znaj prijatelju i to, Isus je uvijek okrenut k osobi, k tebi. Stoga, okrenimo se i mi Isusu i krenimo u akciju spašavanja što se spasiti da. Naviještaj. Evangeliziraj. Isus nas želi upotrijebiti na različitim poljima. Uzima tebe i mene za bliske suradnike. Po pozivu daje moć i snagu. Po poslanju čini nas neustrašivima. Ne bojmo se! Ne osuđujmo. Pomažimo, liječimo i budimo i čistači „gube“. Oslobodimo se krivog osuđivanja i robovanja strastima koje nas sve pomalo kao guba razara. Oslobodimo se do spoznaje potpunog unutarnjeg ozdravljenja snagom Isusovom, jer On prijatelju, i tebi i meni daje moć da pobijedimo zlog duha. Pa pobijedimo  laž, mržnju, osudu,  klevetu, proklinjanje i ubijanje. Stoga, prijatelju, još danas otisnimo se putem poziva i potražimo u sebi i oko sebe izgubljnu ovcu doma svojega. Učinimo to ponajprije u svome „toru“ radikalno, a potom budimo spremni odlaziti i k drugim izgubljenim ovcama ali u snazi Isusovoj. I na kraju neka nas sve blagoslovi i podari mudro srce Onaj koji nas poziva na suradnju sa samim sobom. 

Opširnije u mjesečniku Hrvatske novine broj 55 strana 9