Budimo   dakle   dobri,   savršeni   i  sveti   unatoč raznim  poteškoćama, trudimo se jer to nam je i dužnost. Ne posustajmo u ovom velikom zlu

Piše: Marina Klara Gerbicz  

Predragi u Kristu, vjerna djeco Božja, apostoli mira, pravde i ljubavi, zaljubljenici Istine,nositelji plamena kojim osvjetljujete put sebi i drugima, čestita ekipo, premili moji prijatelji,sestre   i   braćo,   žitelji   ove   naše   Kovačnice   duša,   Hvaljeni   Isus   i   Marija!   Mir   vama! Započinjem ovaj članak u dobroj vjeri nadajući se da će vas zateći u zdravlju, u radosti iosmijehu srca, u nadi, u vjernosti, u harmoniji, u sigurnosti, u čistoći i hrabrosti u ovoj našoj zajedničkoj rizičnoj i turbulentnoj pustolovini, u ovoj našoj opasnoj i turobnoj avanturi, uovoj  našoj  mračnoj  kovačnici  duša.  

Ova  naša  mračna  kovačnica  jeste  uistinu  zbilja  jako tvrda, oštra, gruba, surova, prodana, izgnana, izdana, kruta, žuljava, znojava i suzna, jer nas Svemogući Kovač snažno kuje sa obje Ruke vrućim željeznim čekićem u vatri da bi od nasdobio pravi željeni proizvod, da bi nas uljepšao i ukrasio, uglancao i posjajio poput nekogdragocjenog kamena. I u to dobrovoljno ulaže mnogo Svoga vremena, predanja i truda tenapora ne žaleći se na ništa, samo da bi od ništa napravio nešto. U ovoj istoj našoj kovačnicinas naš Dobri Otac, Vrhovni Kovač također i kuša da li smo postojani ili lako lomljivi tenam je zato iako takva kakva jeste ova naša kovačnica prijeko i potrebna kako bi stigli doneba, do naše predivne domovine, do tog rajskog vrta gdje bi zadobili vječni život. 

Ne posustajmo u ovom velikom zlu

Mi smo dakle metal, mi smo čelik kojeg naš  Vrijedni  Kovač  požrtvovano   danonoćno   i   milosno obrađuje  te u užarenom žaru  kuša,  ocjenjujući   našu   kakvoću,  svakako   ovisno   o   mjeri svakoga pojedinca i pri tome čineći ono što je najbolje za svakoga od nas. Pere nas baš kaošto čista voda pere nakupljenu prljavštinu i blato, izbjeljuje nas poput nekog deterdžentakoji izbjeljuje razne fleke i masnoće, ma poput nekog stroja koji ispire i brusi zlato, i to svezato što smo  Mu  od neprocjenjive  vrijednosti.  

Sve zato što nas  neizmjerno  voli, jer Muza ista   i   previše   značimo.   Stoga,   iako   padamo,   iako   se   puno   umaramo,   iako   smo   slabi   iusamljeni, iako smo povrijeđeni, iako nam rane bez prestanka krvare zbog mnogih bolesti, zaraza, smrti bližnjih, gubitaka  prijatelja,   nepravdi, laži, nesreća, progona, ponižavanja, prevara, obmana, siromaštva, kleveta, napuštenosti, potresa, ne shvaćenosti, ismijavanja, nekorektnosti, manipulacija, ne slobode idr., ipak Mu dopustimo bez opiranja da nas oblikuje onako kako to i odgovara, onako kako je za nas najbolje. Jer sve borbe i križevi, olujne bure uvjeravam   vas  i služe   tomu  da  nas  prokušane ojačaju, čineći nas dobrim ratnicima  i učenicima,  čineći nas  dobrim   moreplovcima   odnosno   sjajnim   biserima, a dokaz   zato pronalazimo u Raspetome Kristu. Tako da što prije to shvatimo dragi moji, tim bolje, jer ćenam tako biti lakše u ovoj našoj zamornoj ali i svrsishodnoj kovačnici. 

Prihvatimo stoga, dabudemo istinska vatra, fine i istančane svjetlosti koja će izgarati za sebe kao i za druge. A neneka lažna vatra ledenoga sjaja ovoga varljivoga, zanosnoga, farizejskoga, raspadajućega i pokorenoga   svijeta.  Budimo   dakle   dobri,   savršeni   i  sveti   unatoč raznim  poteškoćama, trudimo se jer to nam je i dužnost. Ne posustajmo u ovom velikom zlu samo zato jer dostatoga ne razumijemo i jer nam je preteško, ne štetimo na taj način bez razloga sebi, jer nijevrijedno.  

 Ne   odustajmo   i   ne   ugledajmo   se   na   mnogobrojne   prijetvorne   nakaze,   nego   seodržimo i budimo pobunjenici   ovih   vremenskih   duhova,  budimo  jasni  i  vidni   znak protivljenja.   I   budimo   zahvalni   našem   Vječnom   Kovaču   što   uopće   i   imamo   tu   prigodu prisustvovati u ovoj Njegovoj radionici te Mu i pomozimo, pomozimo i sebi ali i drugima kako bi se i oni uljepšali i spasili. Zapalimo vatru vjere u svojim najbližima, umiješajmo se u njihove živote, izgarajmo jedni za druge što nam je i zadatak i neka se taj istinski plamen nikad ne ugasi. Kovač nas voli i računa bez uvjetno na nas. Ti si Božji i Bog je tvoj. Vrijednismo svake Njegove kapljice krvi, vrijedniji smo od sunca i mjeseca. Cijelo nas nebo gleda, izato budimo odgovorni. Neka ova naša kovačnica duša urodi plodom, neka nam bude odpresudne koristi da na koncu izađemo iz nje kao pravo dragocjeno kamenje, a ne kao čelik kako smo u nju i ušli . Neka trud našeg Milosrdnog Kovača ne bude za nas uzaludan, nekaova prilika ne bude propuštena. Premile moje sestre i braćo, poštovana čitalačka publiko, regrutska skupino, uvažena družino budimo bliski jedni drugima i olakšajmo si ovu našu tjeskobnu  i  opterećenu   kovačnicu   duša   kroz   koju   bolno   kročimo.  I ne   zaboravite   da   jevrijeme važno, da je sve isprazno i prolazno, da je bitna dubina a ne površina i da smo ovdjesamo jednom, bez popravnog. Neka se osjeti da je u nama Bog, neka uvijek gori u namavatrena baklja ljubavi. Neka naše sjene iscjeljuju i ozdravljaju, neka naše sjene donose mir isvjetlo, neka blagoslivljaju.Božji blagoslov svima vama! Ka Kristu po našoj Majci Mariji! Sretno! Sa svima vama samu duhu. 

DANAS KAO NIKAD 

Danas kao nikad, Gospodine čuj moj glas .vapim ti iz dubine u ovaj podmukli čas. danas kao nikad, zovem te i trebam,jer žarko želim svoje srce da ti predam.

Danas kao nikad, Gospodine hitro dođi. ostani uz mene i nikada ne pođi. Danas kao nikad, za život daj mi snage. Pomozi mi u ove moje zemaljske nemirne dane.

Danas kao nikad, Gospodine zaštiti me. iscijeli i očisti me. Danas kao nikad, Gospodine oprosti mi i hvala ti, tvoj pogled nek me posvuda prati.

Danas kao nikad, gospodine ti me vodi, i od svakoga zla me uvijek oslobodi. Danas kao nikad, molim te za spas, milosno me nosi dok ne stignem do vas.

Danas kao nikad, Gospodine čuvaj me. Obrati i operi me.

Danas kao nikad, Gospodine na posljetku ti želim reći ono što stane u te dvije riječi „Volim te”!

Marina Klara Gerbicz