Nemojmo se lagati sve smo mi gradske seljanke. Tražimo konja na bijelom princu i poljsko cvijeće-  blog gradske seljanke 

„Ako si mali u duši i zao, onda ljude dijeliš na građane i seljake. Ako si dobar i pametan, onda ljude dijeliš na dobre i zle. Svi su ljudi rođeni jednaki, samo nisu jednako odgojeni, pa zbog nedostatka dobrog odgoja postanu zli. Teorija kaže da seljak živi na selu, a građanin živi u gradu. Seljaku je smiješno kako se građani ponašaju, a građaninu je smiješno šta i kako rade seljaci. Često se desi da se neki građanin samo pretvara da je građanin, pa uvodi neka svoja pravila u život u gradu – e, takve ne zovemo seljacima nego seljačinama. Seljak je dobro i zdravo biti, a biti seljačina nikako nije u redu. „ kraj citata. Početak ovog teksta početi pisati sa objavom od F.Duraković na portalu nomad.ba
Rodjena sam na selu. Drugo sam žensko dijete ,pa ocu nije baš bilo drago. Naravno ja sam to davno pregrmila u glavi „nek je samo muško“- prevladava nažalost u ovim prostorima i dalje da je „muško“ Bog i batina! Ja se zahvaljujem prvo Bogu, pa genetici, možda i mojoj radoznalosti jer puno čitam-i kako prodju godine dođete do četrdesete i kažete sebi što mi je trebalo to da se osjećam ponekad „ neželjenom“. Kažem pregrmila sam.Ali ,bez obzira na vladavinu partijarhata ,i kako kaže često pokojni akademik Jerotić nije baš patrijarhat pozitivan ,ima on mračnu stranu.

Lijepo se roditi na selu
Lijepo se roditi na selu, djetinstvo bezbrižno, bosonoga od proljeća do jeseni, toliko kamenja, stijena, sam prešla istraživajući razgledavajući čudo od prirode,kradete tuđe smokve,grožđe,spašavate mrave pravite im put, njegujete pticu sa ranjenom krilom, krijete u podrumu pronađenog štenca, i puno toga. No, ovo je jedno zdravo djetinstvo koje Vam omogućuje kroz prostor što imate da kroz dječju maštu  bolje razvijate kognitivne i intelektualne sposobnosti ( ne odnosi se na svakoga