Pjesma kaže, čovječe, uvijek koračaj za tragovima duge, kroči putovima pjesme, i sve će oko tebe ali i u tebi biti ljepota, radost i sreća.         

Piše: s. Augustina Barišić 

Prije nego što krenete tražiti sreću i radost, provjerite, možda ste već sretni ali i radosni. Sreća i radost su malene, obične su i neupadljive, no nažalost, mnogi ju ne znaju vidjeti niti prepoznati, rekao je Duško Radović. A negdje  sam nedavno pročitala i ove riječi. Želje za onim što nemamo ne dopuštaju nam da se radujemo i uživamo u onome što imamo, upravo zato, ako se naučiš živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.

Poštovani čitatelju, u tekst kojega ću prezentirati želim ugraditi riječi pape Benedikta XVI koje su mi se usjekle u srce i pamćenje, a dobro će i vama doći.

Prigodom posjeta Hrvatskoj prije nekoliko godina u Zagrebu, papa je izgovorio slijedeće riječi. Citiram; „Grlim vas sve kao djecu. I ostavljam vam svoj blagoslov. Budite uvijek radosni i sretni u Gospodinu. Njegova radost, radost istinske ljubavi, neka bude vaša snaga“! ( papa Benedikt XVI ). 

Osjećam kako se te papine riječi uklapaju i u prispodobu o sijaču. Ona kaže: „Iziđe sijač sijati“. Sijač u prispodobi dok sije sjeme,  ne čini razlike između zemlje već baca sjeme na sve strane. Tko je taj sijač? Osoba? Čovjek ili Isus? Što vi mislite? Zanimljiv tekst, zar ne? Naslućujemo li identitet sijača? Ja da! Za mene osoba sijač jest Isus Krist! On, u prispodobi navodi, sjeme, tek kada umre, daje ploda, ali, ne na jednaki način. Vrlo zanimljivo, duboko i poučno ali i istinito. Dakle, sijač sjemena je sam Isus koji u prispodobi ali i u stvarnosti nikada ne pravi razliku između čovjeka i čovjeka. Zašto? Kako? Prijatelju, jednostavno. Ako imalo poznaješ sveto Pismo, ako ga čitaš, doživjet ćeš i sam Isusovu psihologiju i uvjeriti ćeš se da nikada ne pravi razliku između bogatih i siromašnih, bolesnih i zdravih, onih koji na njivu dođu na vrijeme i onih koji stignu u zadnje sate. Što znači, Isusovo sijanje, najjača je poruka, ispunjena nadom, kako sunce sja jednako nad dobrima i nad zlima. A spomenut ću još i ovo. U istoj paraboli, jako je zanimljiv Isusov govor o neplodnoj zemlji. Ne uspoređuje ju niti s jednom osobom. Razlog tomu je vrlo jednostavan. Isus ne želi nikoga pogoditi da ga ne bi obeshrabrio i uništio svaku nadu. Isus daje  mjesta savjesti čovjeka  da u životnim situacijama sam odlučuje. Ali, još nešto čini zanimljivim ovu parabolu, a to je zemlja. Dakle, kada je riječ o čovjeku i njegovoj duši, Isus pokazuje posebno milosrđe i pokazuje svu svoju blizinu i naklonost. 

Tako, bez obzira na stanje čovjekovog srca, Isus, nadilazi svaki razum i sije, pa iako neće u svima uroditi plodom i promjenom života. Isus uvijek računa na čovjeka. A mi? Kako se mi odnosimo prema onima koji su nam povjereni? Koji su siromašni?  Stoga pitajmo se možemo li biti radosni i sretni dok pored nas žive oni koji još uvijek nisu upoznali osobu Isusa Krista? Ili, pored nas žive siromasi koji nemaju za kruh? Jesmo li pravedni? Neznam. Pitajmo se. A tko ima uši, neka čuje! Tako Isus reče! 

Povezujem posjet pape Benedikta XVI kroz trud i muku i usprkos nevremenu i suncu, kiši i dugi na Nebu, sjeme je palo na dobru zemlju iz koje očekujemo plod i stoga, opetujem, tko ima uši neka čuje!

I na kraju poštovani čitatelju, neka poruka pjesme američkih Indijanaca i nama bude snagom traganja za novim životom koji će uroditi plodom, radošću i srećom. Pjesma kaže, čovječe, uvijek koračaj za tragovima duge, kroči putovima pjesme, i sve će oko tebe ali i u tebi biti ljepota, radost i sreća. Stoga, prijatelju budi uvijek radostan i sretan u Gospodinu!