Piše: s. Augustina Barišić: Pjesma kaže, čovječe, uvijek koračaj za tragovima duge, kroči putovima pjesme, i sve će oko tebe ali i u tebi biti ljepota, radost i sreća

“A tebi će samoj mač probosti dušu” (Lk 2, 35).     

Poštovani i dragi čitatelji i  prijatelji! Smatram kako je važno i pisanim tragom ostaviti ili govoriti i reći nešto i na navedenu temu kako bismo se podsjetili na Ženu i Majku koja je i za nas toliko trpjela.

Imala sam čast, nedavno kroz  tumačenje Riječi Božje na HKR-u govoriti o Žalosnoj Gospi. Stoga, dok ovo čitate i vi osjetite duhom tko je bila ta velika Žena, Žalosna Gospa? Umjetnici ju prikazuju u suzama, sa sedam mačeva koji joj probadaju srce, ili umjesto mačeva, uokrug lika Bogorodice je sedam medaljona s prizorima sedam žalosti. Sedam žalosnih događaja iz Marijina života očituju istovjetnost s Isusovim bolima i mukama jer su usmjerene prema istom cilju, prema  otkupljenju čovječanstva.  

A što ti kažeš, tko je za tebe ta velika žena, Žalosna Gospa? 

Možeš li osjetiti težinu njezine boli i koliko je ta bol ukorijenjena i utkana i u pore i tvoga bića? Osobno mogu reći, da mi Žalosna Gospa nudi mogućnost poistovjećivanja u bolima a u čijem križu i patnjama imaju mjesto i sve naše patnje, boli i potrebe života. Baš kao što je Marijina duša probadana bolima i patnjama, tako su često i naše duše, kao i duše naših najbližih, probadane mačem, nerazumijevanjima i križevima. Za mnoge i ine osobe, smo i mi još uvijek izgubljeni slučajevi, izbjeglice, stranci, nezaštićeni, bezimeni, odbačeni, gurnuti u stranu, poniženi i na rubu propasti.

I dok ju opisujem s malo riječi, želim reći, kako 15. rujna Crkva slavi spomendan Blažene Djevice Marije Žalosne ili, kako se u narodu obično naziva, Gospa Žalosna. A taj je dan u uskoj svezi i s blagdanom Uzvišenja svetoga Križa, koji se slavi dan ranije. 

Međutim, prisjetimo se i onog prizora, kada i kako je Isusova i naša Majka bila obdarena posebnim milostima, ali je isto tako bila pogođena i velikim žalostima, koje joj je nagovijestio prorok Šimun još u vrijeme kada je prikazala dijete Isusa u hramu: “A tebi će samoj mač probosti dušu”.  

A prema Ivanovom evanđelju Marija je pod križem i ondje joj Isus predaje učenika Ivana za sina. A Majku daje Ivanu za majku. Što je Marija mogla misliti u tom trenutku? Kako se osjećala? Sigurno se pitala zašto se sve ovo događa? Zašto? Zašto je njen Sin na križu? Kome je zlo učinio? Prošao je zemljom čineći svima i svakome dobro i samo dobro! Liječio je svaku bol, nemoć, prihvaćao u svoje društvo sve, bio prijatelj svakome? Marija, shrvana do boli imala je razloga pitati zašto?

Stoga se, dragi prijatelji, riječi iz evanđelja i te kako odnose i na nas.  Riječi koje upućuje Majci smatrajmo da ih upućuje i nama. Isusove riječi pune su sućuti, nježnosti, brige i ljubavi koju Isus ima za svoju Majku. Predaje ju Ivanu, ljubljenom učeniku, stoga, poslušajmo Ivana koji kaže; ''Uz križ Isusov stajale su majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: 'Ženo! Evo ti sina!' Zatim reče učeniku: 'Evo ti majke!' I od toga časa uze je učenik k sebi.''

A što mi pitamo? Odgovorimo potiho i u dubini sebe, sami sebi! Ali, ne zaboravimo da je i naša povijest često i povijest trajnoga Getsemanija i Kalvarije. Stoga, dragi čitatelji, budimo i mi  po Isusu odani Mariji. Nađimo u Mariji, Žalosnoj Gospi, utjehu za svoje patnje i križne putove, jer ljubav je snažna. Ljubav je sila. Stoga molimo često i svaki dan, 'Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grešnike, sada i na smrtnom času. Amen!' 

Gospa Žalosna mili je lik Majke Božje koja suosjeća s patnjama svoga Sina, ali i s patnjama svih ljudi, zato i molimo, Žalosna Gospo moli i za one neutješene, osamljene i ostavljene za koje nitko ne pita. Amen!