Kolumne

Kolumne mrežne stranice Hrvatske novine - vijesti

  • Naslovnica
    Naslovnica This is where you can find all the blog posts throughout the site.
  • Kategorije
    Kategorije Displays a list of categories from this blog.
  • Oznake
    Oznake Displays a list of tags that have been used in the blog.
  • Blogeri
    Blogeri Search for your favorite blogger from this site.
  • Blogovi tima
    Blogovi tima Find your favorite team blogs here.
  • Login
    Prijava Login form

Autoritet i moć

Posted by on in Nije kategorizirano
  • Font size: Larger Smaller
  • Hitova: 279
  • Pretplata na ovaj zapis
  • Ispis

Da budem ja, ne netko drugi. Ne možemo hodati putem neke druge osobe. Možemo ići samo svojim putem  

 

Piše: s. Augustina Barišić,

Svidjela mi se misao koju sam nedavno pročitala od Jacques Maritaina koji kaže da je moć bez autoriteta tiranija. Stoga, nije nebitno pitati što je to autoritet? Odakle potiče i koji su korijeni? Koliko sam upoznata s terminom, autoritet ima svoje korijene u rimskom pravu (auctoritas). Ili bolje reći domaćim rječnikom, autoritet je društveni položaj koji se često pripisuje ustanovi, instituciji ili pak osobi. 

 

Da se osobni autoritet može graditi na daru života?

Ovaj autoritet koji se gradi na osobi, dakle osobni ili životni - zanima me i želim mu pokloniti pažnju i dati značaj u ovom trenutku. Stoga, poštovani čitatelju, idemo na posao! Vjerujemo li da se osobni autoritet može graditi na daru života? Ja vjerujem, jer ga niti pod koju cijenu nje moguće graditi na smrti. A da je tako, približimo si Isusa koji je svoj autoritet i moć, gradio na snazi Oca. Subotom je podučavao u Kafarnaumu u sinagogi. Ljudi su bili zaneseni njegovim naukom. Dojmio ih je autoritet kojim je podučavao. Kao tesar iz Nazareta Isus nije imao poseban autoritet koji bi proizlazio iz njegovog društvenog položaja. Njegov autoritet je proizlazio iz činjenice da je on Sin Božji i da je nadahnut Duhom Svetim. Naravno, ljudi u Kafarnaumskoj sinagogi pojma nisu imali otkuda dolazi taj njegov autoritet. Međutim, znali su da do tada nikoga nisu čuli tako podučavati. Ali, Isus pokazuje da osim autoriteta posjeduje i moć. Kako? Jer je u stanju iz opsjednutog čovjeka istjerati zloduha. Dakle Isus je bio jedinstven. Imao je fizički autoritet, duhovni autoritet i moralni autoritet. A mi? Jesmo li ikada promatrali osobu koja kada govori, govori s Isusovim autoritetom? Ja jesam! Znači, postoje osobe koje govore, ali i osobe koje slušaju i raduju se kao i oni koji se žele oduprijeti onome što govori osoba s autoritetom. Međutim, moramo i sami priznati da i kod nas ponekad Isusova riječ uznemiruje, muči i remeti u nama naš ustaljeni poredak stvari pa se pitamo, Isuse što nam to činiš? Ne remeti ovu našu ustaljenu vjeru. Zar nas želiš upropastiti? Međutim, priznajmo, uvijek onda kada Krist dolazi k nama vrata života širom se otvaraju. Otvaraju se čudu i divljenju. Kada susretnemo Krista onda znamo da postoji veliki dio našeg života koji se nikako ne može umotati u naše ljudsko racionalno objašnjavanje. I tada se lako osjetiti dezorijentiranim pred Isusom i njegovom etikom. Sve je to za nas novo, neuobičajeno, čudno i strano.

 

 Pa što to zapravo Isus želi? 

Iščitavam, Isus želi svojim autoritetom poslati poruku u koju uključuje sve ljude, a ne samo neke, kako bismo mi to htjeli. Isus se baš nešto i ne slaže s našim ustaljenim vjerskim rutinama u kojima je najčešće forma ispred sadržaja i u kojima mi tako rado stavljamo na kušnju Božji autoritet. Isus jasno govori da naši sve odlučniji pokušaji promjene onoga što nam je on rekao jednostavno ne dolaze u obzir i da je to ljudsko uzimanje Božjeg autoriteta u svoje ruke pobuna protiv neba, jer je rekao: „Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovo iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude.” (Mt 5, 17-37).

Dakle, prijatelji dragi, činjenica je slijedeća, pod svaku cijenu moramo doći u doticaj sa snagama života, gdje je Gospodin svakoga od nas prozvao imenom, gdje je objavio ime svakoga od nas. Bog nas je stvorio da budemo ono što jesmo pred Njime. Da budem ja, ne netko drugi. Ne možemo hodati putem neke druge osobe. Možemo ići samo svojim putem. Nema znanja o Bogu iz druge ruke, to mora biti moje znanje. Tko je Bog kojeg sam osobno susreo? Tko je Bog koji mi je govorio i koji će mi opet govoriti? Moram početi sebi vjerovati.

I na kraju, poštovani čitatelju, u adventskim danima i uz iščekivanje Božića da se rodi Onaj koji ima doći, smijemo i moliti. Pomozi nam vjerovati. Pomozi nam imati povjerenja da nas Ti nećeš ostaviti. Znamo da nas nećeš napustiti, da nas nećeš pustiti u tu veliku i strašnu pustinju same. Molimo Te da nas zoveš po imenu, da nam otkriješ ono vječno ime po kojem nas Ti zoveš, i da nam dozvoliš vjerovati. Vjerovati, da možemo biti pred Tobom to što jesmo, a ne netko drugi. Daj nam svoje ime Gospodine i da te u ovim svetim danima iščekivanja spoznamo, zapravo, tko si Ti za nas. Zahvaljujemo Ti Gospodine, volimo Te i želimo Te još više voljeti, voljeti kao što Te nikad prije nismo voljeli, na nov način, na način koji ćeš nas Ti naučiti. Ispuni nam srca radošću, onom radošću koja ide zajedno s boli, radošću koju nitko ne može oduzeti, radošću koju poznajemo kada smo u zajedništvu s Tobom. Molimo Te jer Tvoj Duh moli to u nama i mi, kao Tvoje tijelo na zemlji, molimo u Isusovo ime .

 

0

Comments