Kolumne

Kolumne mrežne stranice Hrvatske novine - vijesti

  • Naslovnica
    Naslovnica This is where you can find all the blog posts throughout the site.
  • Kategorije
    Kategorije Displays a list of categories from this blog.
  • Oznake
    Oznake Displays a list of tags that have been used in the blog.
  • Blogeri
    Blogeri Search for your favorite blogger from this site.
  • Blogovi tima
    Blogovi tima Find your favorite team blogs here.
  • Login
    Prijava Login form

Iz zbirke kratkih satiričkih priča Branimira Miroslava Tomlekina “Uvrnute priče”: Kusur

Posted by on in Nije kategorizirano
  • Font size: Larger Smaller
  • Hitova: 423
  • Pretplata na ovaj zapis
  • Ispis

Pogledao sam na sat. Pet minuti do dvadeset i dva. Dobro je, stići ću. Kiosk preko puta mog stana radi do deset navečer. Brzo sam izračunao: tri puta šesnaest i pol je četrdeset devet i pol.  

 

Znao sam da mi je u novčaniku najmanja papirnata novčanica od pedeset dinara, a prodavačica u kiosku možda neće imati tih pola dinara koji treba da mi vrati kao kusur od pedeset dinara. Sitan metalni novac sam inače toliko mrzio da ga nisam nikada nosio u džepu, već bih ga sve do kuće držao u ruci, gdje bih ga stavljao u jednu zdjelicu u predsoblju. Ta zdjelica je skoro uvijek bila puna i sada je bila prilika da se malo odvadi iz nje. Umjesto da još pola dinara bude stavljeno u nju kao kusur od cigareta, ja ću uzeti devet i pol dinara iz nje i dati ih prodavačici u kiosku uz novčanicu od pedeset i zamoliti je da mi vrati kusur u vidu jedne papirnate novčanice od deset dinara.

Prodavačica će biti zadovoljna jer joj uvijek nedostaje sitan novac, a ja ću malo odvaditi iz prepune zdjelice. Uvijek sam bio racionalan i pun konstruktivnih ideja za izbjegavanje nesporazuma i komplikacija, što je donosilo uštedu u vremenu i meni i drugima. A vrijeme je novac.

Iz zdjelice sam uzeo sedam metalnih novčića od pola dinara, dva od jednog dinara i dva od dva dinara. Ja i naša simpatična prodavačica ćemo obaviti kupoprodaju u trenu i oboje ćemo, uz ljubazan osmijeh, poželjeti jedno drugome laku noć. Već dugo mi se čini da ona prema meni gaji neke simpatije, a ni ja nisam baš indiferentan. 

Sjurio sam se niz stepenice i preko ulice i, sav zadihan, lijevom rukom spustio na pult kioska novčanicu od pedeset dinara, a iz desne onu gomilicu sitniša, te jedva izgovorio:

- Cigarete...

Pošto je prodavačica žurila zatvoriti kiosk i kako je znala koje cigarete pušim, nisam stigao ni kazati da želim kupiti tri kutije, a već je kao krupije hitro pokupila sav moj novac, brzim pogledom je procjenila broj sitnog novca, jer je znala i za moju naviku da se na ovaj način rješavam željezne sitnine, i na pult je frknula jednu kutiju cigareta i kusur od četrdeset dinara u dvije papirnate novčanice od po dvadeset dinara.

Ispričao sam se što nisam stigao reći da želim tri kutije cigareta, ali opet nisam stigao reći da mi i u ovoj varijanti sa jednom kutijom duguje još tri dinara, a već je sav novac bio ponovo na pultu, pri čemu je jedan metalni dinar odleteo u kiosk, a jedan dvodinar na ulicu.

- Ako želite tri kutije cigareta od ovih koje inače pušite, onda nemate dovoljno novca, čak ako vam uračunam i ovaj dinar koji je pao u kiosk i onaj dvodinar koji je pao na ulicu, zbog čega se ispričavam, – rekla je prodavačica uz osmijeh, stavljajući još dvije kutije cigareta na pult, ali malo nervozno, iako se trudila, kao i uvijek, da i dalje bude ljubazna.

Razumeo sam laku nervozu jer je upravo prošlo deset sati, ali sam bio potpuno zbunjen računom. Ništa nije bilo u redu, ni račun ni kusur. Pokušao sam prodavačici objasniti da sam joj u svakom slučaju dao dovoljno novca, čak i više nego što treba, kako bih dobio nazad kusur od okruglih deset papirnatih dinara.

- Kakvih deset papirnatih dinara?! - sad je već poluhisterično kriknula prodavačica i od tog momenta precizno isplanirana i brza kupovina dobila je potpuno neočekivani smijer. 

Objašnjavao sam prodavačici da sam točno izračunao sumu i pri tom sam na pultu kioska raspoređivao svoje pare, a ona je, objašnjavajući da mi je prvi put za jednu kutiju cigareta vratila točan kusur, kao i da za još dvije kutije sada nemam dovoljno novca, raspoređivala, takođe po pultu, svoje gomilice para. Kako je stalno tvrdila da sam joj dužan još jedan dinar, računajući i one koji su u kiosku, odnosno na ulici, tresnuo sam iz novčanika na pult novu novčanicu od sto papirnatih dinara. Na to mi je ona ponovo, ali ovaj put u svim mogućim apoenima, vratila kusur, u kojem je po mom računu sada falilo čitavih deset dinara.

I počeli smo iz početka igricu na pultu: ''ja sam dao vama ovo, a vi ste meni vratili ovo'', sa moje strane, i ''vi ste meni dali ovo, a ja sam vama vratila ovo'', sa njezine strane. Prvo je svatko za sebe na pult slagao svoje gomilice para, a onda se prešlo, uz sve veću prepirku i sve glasnije nadvikivanje, i na slaganje i raspoređivanje protivničkih gomilica po pultu kioska i na njemu je bilo sve više gomilica, a svaki put bi koji metalni novčić skliznuo, ili u kiosk ili na ulicu. 

Sve brže smo premještali gomilice para kao žetone u ruletu, a nekoliko papirnatih novčanica smo, hvatajući ih u isto vrijeme, pocepali tako da je pol novčanice ostalo u mojoj, a pol u ruci prodavačice. Poneko od prolaznika je zastao, pokušavajući da pronikne u tu čudnu i zamršenu igru, praćenu bujicom obostranih žučnih objašnjenja i negiranja svakog protivničkog poteza. Nekoliko njih se i uključilo u razriješenje ovih kombinacija, živo gestikulirajući i također sve više vičući i potežući naš novac na pultu. Neki su pokušavali kupiti cigarete, sretni što je kiosk još otvoren, ali su dobijali odgovor od prodavačice da je kiosk već čitav jedan sat zatvoren, što su kibiceri potvrđivali, uz objašnjenje da se od deset nadalje tu vrti neka nobična hazardna igra.

Jedan vremešni posmatrač je rekao da je kockanje na javnim mjestima zabranjeno još prije onog rata, pri čemu nitko nije znao koji rat je u pitanju i otvorena je nova rasprava među nazočnima oko naših ratova.

Na koncu, pokušavši spasiti bar nešto novca, odlučio sam kupiti samo dvije kutije cigareta, a ne tri. To je unijelo nove korelacije u račun, nove kombinacije, nove gomilice para i još teže i žešće rasprave. I prodavačica i ja smo prešli  na „ti“ i počele su psovke i vrijeđanja, jer je potpunu konfuziju unelo saznanje da sada na pultu nedostaje i jedna kutija cigareta. 

Prodavačica je tvrdila da sam ja u međuvremenu popušio tu kutiju, a ja sam priznao da sam u svakom slučaju popušio, ali što se tiče cigareta samo one koje su mi davali ljudi koji su se uključili u raspravu i bili na mojoj strani. Ona je onda rekla da sam ja ološ i da sam ne samo pušio neplaćene cigarete, već da sam ih nudio i drugima, ne bih li ih pridobio na svoju stranu.

- Ti si jedna pokvarena opajdara! - potpuno sam izgubio razum i nekoliko ljudi me je zadržavalo da ne uletim u kiosk, ali nekoliko njih je zadržavalo i prodavačicu da ne izleti iz kioska. Urlala je:

- Ti si neviđeni kreten i sitnoparački idiot! 

Oko ponoći ja sam, sa svojom urođenom sistematičnošću, sa kamenom u ruci, kojeg sam jedva tu negdje u mraku pronašao, kvrckao poslednje stakleno okance na kiosku, a prodavačica me je mlatila, vrišteći kao vejštica, nekom prljavom metlom...

 

0

Comments