Iz knjige: „Franjevačka crkva i samostan sv. Mihovila u Subotici“: Izgled stare crkve iznutra

HRVATSKE NOVINE
Typography

Objavljujemo dijelove iz knjige „Franjevačka crkva i samostan sv. Mihovila u Subotici“ u nakladi udruge Hrvatska nezavisna lista, u kojoj je na 116 strana prikazana povijest franjevačke crkve i samostana u Subotici kako ju je zabilježio o. Paškal Cvekan u knjizi „Subotički franjevački samostan i crkva“ tiskanoj u Subotici 1977. godine.  

 
Kapela Sv. Roka
Ova je kapela podignuta na traženje senata u Subotici i posvećena u čast sv. Roku zaštitniku od kuge, a ta je 1738. 39. nemilo harala u Subotici i u okolici Subotice. Sagrađena je na mjestu, gdje su Tökölijevi (?) ljudi početkom 18. stoljeća pobili 30 naših ljudi, pa ih radi straha od neprijatelja sahraniše na tome mjestu, a ne na groblju. Sačuvana isprava gradskog senata u Subotici najbolje osvjetljuje postanak te zavjetne kapele, pa je u prijevodu donosimo: Mi niže potpisani snagom ovoga pisma (vigore praesentium) svjedočimo da je kapela svetoga Roka sagrađena marom (per industriam) otaca Franjevaca u Subotici Ugarske provincije Presvetog Otkupitelja, koji su u crkvi i izvan crkve vodeći i prateći procesije, da se odvrati pošast i zaraza, sklanjali pobožan i vjeran narod da dade poštovanja vrijednu milostinju za gradnju spomenute kapele. Odalte, Mi, pristajući uz pobožne i svete molitve, govore i poticaje istih Otaca pridonosimo gradnji spomenute kapele kolikogod možemo da božanska dobrota i blagost zagovorom sv. Roka odvrati od nas ovaj strašan bič kuge. Stoga ovim očitovanjem potvrđujemo da spomenuta kapelica sv. Roka pripada crkvi otaca Franjevaca u Subotici spomenute Provincije i priznajemo i očitujemo da je filijala spomenute crkve, i zato da ovo naše očitovanje ne bi nekima stvaralo zapreku i sumnju želimo ga radi veće snage i čvrstoće obilježiti i potkrijepiti pečatom Zajednice i odlučujemo da se radi veće sigurnosti čuva u arhivu slavne Salvatorijanske provincije. Napravljeno u Gradskoj kući dana 24. siječnja 1739. godine. 
Cijela Subotička zajednica Rimskoga dijela (katolici)
Napisano po meni Jos. Vizi zakletom notan.
Za trideset godina subotički je senat zaboravio na ovo očitovanje i u ugovoru s nadbiskupom Battyanom 19. V. 1773. kapelicu sv. Roka dodijelio novom župniku u Subotici. Temeljni kamen kapele sv. Roka postavljen je 5. rujna 1738. a postavio ga je uz veliko prisustvo naroda o. Kapistran Kurimszki, koji je tada vršio službu propovjednika u Subotici. Slijedeće godine ju je blagoslovio o. Gabrijel Parvi, upravitelj župe po pismenom dopuštenju nadbiskupa Gabrijela Patačić, izdanim 18. lipnja 1739. To pismo je u izvorniku sačuvano i nalazi se u Arhivu za 1739. god. Imala je i zvono, koje joj je darovao gospodin Luka Vojnić, a osvojio ga je negdje u ratu. Franjevci su ga dali prelijati lijevaocu zvonova Antunu Zechenteru 1744. u Budimu i platiti troškove. Kapela je za 200 rajnskih forinti obnovljena upravo 1773. god. kad je 1. listopada postala župnom privremenom crkvom župniku Stjepanu Raniću. Vrijedno je spomenuti da se u kapelu svake godine na Rokovo vodila procesija iz Franjevačke crkve, dok su Franjevci upravljali župom. Na blagdan sv. Roka i kroz osminu služile su se sv. Mise. Grad Subotica zavjetovao se 1739. radi strašne kuge, da će blagdan sv. Roka slaviti kao blagdan, a u predvečerje Rokova obdržavati post i nemrs. Misa se služila u toj kapeli i na blagdan sv. Rozalije, djevice i zaštitnice od kuge i u vrijeme sajmova. (AS u S G4 i Ia 34).
 
Štovanje Crne Gospe u Subotici
Danas se u samostanskom kvadratu, prostor između hodnika uz crkvu i ostalih dijelova samostana, nalazi kapela „Crne Gospe Saracene“ koja se mnogo štuje i u kojoj se kroz dan uvijek nalazi vjernika. To je u isto vrijeme i kapelica za ispovijedanje, jer su u njoj smještene vrlo prikladne ispovjedaonice. O štovanju „Crne Gospe – Saracene“ postoje različita mišljenja, koja su iznošena više nasumice, a ne prema povijesnim podacima. Istini za ljubav treba reći da „Crna Gospa“ u Subotici posve sigurno nema nikakve veze s donošenjem neke čudotvorne slike Marijine iz Bosne, jer je Subotica poslije turskih vremena postojano u Salvatorijanskoj provinciji i nema veze s Bosnom. Razlog posebnog Marijanskog štovanja u Franjevačkoj crkvi ima svoje opravdanje, a i svoj povod i izvor u jednom neobičnom događaju, koji se odigrao u staroj kapeli sv. Mihovila početkom 18. stoljeća.
Kad su se naši ljudi 1707. ponovo vratili u Suboticu iz PetroVaradina, gdje su 4 godine boravili u izbjeglištvu pred nasiljem Kuruca, dogodilo se jednog dana prema zapisu o. Danijela Zavodczkog, prvog kroničara samostana u Subotici, da je neki šizmatički vojnik (quidam Schismaticorum efferati animi miles) ušao u kapelu sv. Mihovila u Kaštelu i opojen pobjedom nad Kurucima i svojim stečenim pravima s izvađenim mačem navalio na kip Majke Božje, koji se nalazio u kapeli i Majci Božjoj na tome kipu odsjekao ruku. Prisutno je bilo više drugih šizmatika i Katolika, koji su bili svjedoci tog nemilog vojnikova čina a i onoga što je slijedilo. Nesretni vojnik počeo se neobično tresti u cijelome tijelu, a onda se uz strašan povik srušio na pod i ostao mrtav. Događaj se razglasio i taj se kip Majke Božje počeo štovati. Štovali su ga ne samo katolici nego i pravoslavni. Proširenjem crkve 1736. i smještajem oltara u crkvi dva su oltara podignuta u čast Gospi - oltar uznesenja Marijina na nebo i oltar Žalosne Gospe. 1775. pod korom je podignut i oltarić Majke Božje iz Oetinga, za koji je gosp. Leopold Scheffer donio čudotvorni kip iz Altötinga, brat Martin Mük, stolar, napravio oltarić, a budimski slikar Josip Derfner za 15 rajnskih forinti oslikao, a platio Mihael Schmidt. Onaj stari kip Majke Božje se zametnuo, ali su braća nabavila sliku Majke Božje Csestochovske - Crnu Gospu. Bilo je to negdje između 1736. 1744., jer se spominje da su tu sliku samostanska braća nabavila, a Jakov Sučić dao 22 forinti rajnskih da se pozlati rama slike. Budući da je Jakov Sučić umro 1744. možemo smatrati sigurnom činjenicom, da je slika Crne Gospe u Subotici prije te godine. U crkvi se nije nalazila. Pitanje se nameće gdje su je vjernici štovali. Stvar osvjetljuje jedan podatak, koji je 1772. dopisao na poleđini jednog biskupskog odobrenja iz 1769., kojim generalni vikar Kaločke i Bačke nadbiskupije Josip Kiss daje dopuštenje da se na oltaru sv. Joakima, koji je podignut u hodniku kata iznad sakristije mogu služiti sv. Mise i od redovničkih i svjetovnih svećenika, a vjernici mogu takvim Misama prisustvovati i zadovoljavati svojim nedjeljnim i blagdanskim obavezama (AS u S C 13.). Gvardijan subotičkog samostana o. Matej Kenyeres u tom dopisu na poleđini spomenutog spisa dopisa piše: „NB. Pravo služenja Mise kod oltara Blažene Djevice u donjem hodniku kod sakristijskih vrata (in inferiori ambitu ad portam sacristiae) koji je napravio (oltar) i podigao naš brat (bio je to Martin Mük) dano je usmeno (concessa e viva voce) po istome (Kissu) generalnom vikaru godine 1772. mjeseca lipnja pred Matejom Kenyeres gvardijanom i Klementom Somodi, lektorom.“ Ovaj dragocijeni podatak svjedoči, da je 1772. u hodniku pred ulazom u sakristiju bio oltarić Crne Gospe - Saracene, koji je napravio brat Martin Mük, što se tada kao stolar nalazio u Subotici, i napravio je još dva oltarića - Duša u čistilištu, pod korom i oltarić za čudotvorni kip Gospe iz Altötinga - također pod korom. Taj se oltarić sa slikom Crne Gospe nalazio na onome zidu, gdje su danas vrata iz hodnika na propovjedaonicu, koja su tamo napravljena poslije 1907. novim proširenjem sadašnje crkve.
 
Nastavlja se
 
Powered by WordPress.