Intervju: Tomislav Mačković, kolumnist, autor knjige „Pripovitke iz života tavankutski Bunjevaca“

HRVATSKE NOVINE
Typography

Knjiga “Pripovitke iz života tavankutski Bunjevaca” ima tridest I osam pripovjedaka na devedeset I tri stranice. Knjiga je pisana izvornom Tavankutskom ikavicom bez ikakvih primesa blo kakvih drugih rječi osim onijh koje se koriste u svakodnevnomu životu Hrvata Bunjevaca iz moga rodnoga Tavankuta   

Za početak razgovora nam se predstavite i približite našim čitateljima kada ste se počeli pisati, šta je na Vas utjecalo?.
Prije svega pozdravljam cijelo pučastvo kao I moje vjerne čitatelje kojih po statistici ima  par stotina onih , kako svjet kaže najvjernijih.
Moji počeci su vezani za postavljanje postova na FB-u gdje me je zamijetio Zlatko Ifković te mi iako se nismo osobno poznavali putem nekih zajedničkih poznanika predložio da započnem sa pisanjem.
 Bogu na milost I hvalu, poslušao sam ali iskreno u čudu ono “otkuda ja??” I započeo sa pisanjem. Od “Hrvatskih Novina”, preko portala “Grad Subotica”, “Riči Matice”, “Subotičkih Novina”, Kragujevačkog “Pokazivača”, preko “Subotičkih novina” do portala “Slobodna Subotica “, i nanovo u “Hrvatskim novinama”.
 Po profediji sam kuhar marmelada I proizvođač rakije, nekoć sam bio dobrovoljni vatrogasac decenij I pol, došao sam do čina časnika, dva puta sam bio zapovjednik postrojbe I odlikovan sam odličjem “Zlatni križ za posebne zasluge” u negdašnjoj “Subotičanki” proveo sam nepunih osamnaest godina. Otac sam dvoje djece Nevene I Lazara.
Izdali ste prvu autorsku knjigu „Pripovitke iz života tavankutski Bunjevaca“. Molim Vas da je nam približite, koliko sadrži pripivitki...
 Da izdao sam knjigu posle dvije I pol godine bavljenja pisanjem, knjiga se zove “Pripovitke iz života tavankutski Bunjevaca” ima tridest I osam pripovjedaka na devedeset I tri stranice. Knjiga je pisana izvornom Tavankutskom ikavicom bez ikakvih primesa blo kakvih drugih rječi osim onijh koje se koriste u svakodnevnomu životu Hrvata Bunjevaca iz moga rodnoga Tavankuta. Dakle čistim Štokavskim narječjem Hrvatskoga jezika, ovom našom lijepom melodičnom ikavicom.
 
Što je za Vas pisanje pripovitki, kolumni ? 
 Vjerujte mi na riječ, za mene je pisanje cijeli svijet. Odmor za dušu I tijelo, kada opisujem nešto ili nekoga ja se opustim I prepustim bukvalno vođstvu duha Svetoga, pošto u pripovjetkama ponekada moram koristiti umjetničku fikciju tu je neizbježna I ona da ne kažem dječja mašta koja tako lijepo odmara um I cijelo tijelo. Isto mi je I za pripovjetke I za kolumne.
 
U narednom periodu koji su vam planovi?
Planovi su veliki I nadam se da će se uz Božiju pomoć naći netko kome znači nešto pisana riječ I očuvanje našega narječja, ted a će mi taj netko pomoći finansijski ili putem projekata da doštampam postojeću knjigu ili da izdam I ostatak od nekih sada već I više od četiri tisuće pripovjedaka. U suštini želim I Boga molim da mojim pisanjem mogu obezbjediti egzistenciju i djeci i sebi.
 
Ako netko želi da kupi Vašu knjigu, gdje je dostižna i kako vas može kontaktirati?
U svako doba mogu me kontaktirati svi zainteresirani na mobitel broj 061-277-7359.
Kako vidite danas mjesto u kojem živite Tavankut. Kako je u njemu živjeti, što su po vama prioriteti koje triba uraditi?
Moj Tavankut vidim kao čovjeka uplakanoga lica , kao čovjeka  koji je snažan ali je pao I nema mu ko pružiti ruku jer svi misle da nije toga vrijedan.
 Što se tiče ljudi ima svakakvih od onih sa kojima se možeš zdraviti I ljudski razgovarati bez obzira na vjersku ili etničku pripadnost, do onih koje na žalost valja zaobići.
Živjeti nije ni malo lako u selu koje ima svoju povjest, ali  povjest koju malo nas čuva . nama osim infrastrukturnih  problema itekako nedostaje ono naosnovnije zdravstvena njega od dvadest I četiri sata, mi to moramo imati jer naš Tavankut, i Gornji I Donji nisu neke selendre nego sela sa oko pet tisuća stanovnika I što je važno pomenuti, u selu nema dovoljno  kulturnih dešavanja I što posebno žalost duhovni život u selu je skoro zamro, iako je duhovnost ono što sve nas vodi I kao takvo smatram da treba da se odmaknu sve barijere I da u selu opet imamo ono što smo nekada imali a to je kvalitetan duhovni život.
 
Razgovarao: Zlatko Ifković
 
Powered by WordPress.