Dani biskupa Ivana Antunovića 2019.

Znanost
Typography

Katoličko društvo ,,Ivan Antunović“ početkom svake godine priređuje Dane biskupa Ivana Antunovića kojima se obilježava obljetnica smrti biskupa Antunovića, 13. siječnja 1888. godine. Svečana sveta misa za pokojnog biskupa Ivana Antunovića slavljena je u nedjelju, 13. siječnja u katedrali-bazilici sv. Terezije Avilske. Misu je predvodio vlč. dr. Ivica Ivanković Radak, predsjednik Katoličkog društva „Ivan Antunović.    

U svojoj propovijedi, na blagdan Krštenja Isusova, vlč. dr. Ivica Ivanković Radak kazao je kako su svi kršćani pozvani osvijestiti veličinu kršćanskog poziva koji su primili sakramentom krštenja. On je kazao kako je kršćanin sakramentom krštenja primio i poslanje i zadaću svjedočiti i naviještati Krista u konkretnom vremenu i prostoru. Naglasio je kako takvo poslanje nije nešto daleko od stvarnosti, nego se ostvaruje kroz svakodnevni život i rad pojedinca. 
„Svjestan takve vrste odgovornosti i poziva, biskup Antunović je u svoje doba djelovao i radio stvari, koje za vrijeme njegova života nisu dale velike i vidljive rezultate. Danas njegovo djelovanje nazivamo vizionarskim, dalekovidnim... 
Kršćanin je pozvan dati život za druge, pozvan je odreći se sebičnosti. Pozvani smo u ovom društvu i sredini u kojoj živimo, dati malo osvježenja, ljudskosti i ljubavi. To danas znači naviještati Radosnu vijest.“
U petak, 18. siječnja u Pastoralnom centru Augustiniaum održan je i XXVII. Razgovor u okviru obilježavanja Dana biskupa Ivana Antunovića.  Tema razgovora bila je Pedeset godina Subotičke biskupije – uređenje današnje crkvene hijerarhije u Bačkoj (1918.- 1968.) Predavanje je održao vlč. Dražen Skenderović, đakon Subotičke biskupije. 
U uvodnome dijelu predavanja vlč. Skenderović govorio je o kraju Prvoga svjetskog rata koji je razdijelio drevnu Kalačko-bačku nadbiskupiju. On je pojasnio kako su novim državnim granicama mnoge nadbiskupije i biskupije bile podijeljene između dvije, a ponegdje i između tri novostvorene države, te je tako nastajao problem upravljanja tim krajevima, a radi zategnutih odnosa novostvorenih država, upravitelji tih biskupija nisu mogli odlaziti u one dijelove svojih dijeceza koji su ostajali u granicama drugih država. Jedan od takvih primjera je i Kalačko-bačka nadbiskupija. 
„Tek potpisivanjem Trianonskog ugovora 4. lipnja 1920. godine stvorile su se mogućnosti za trajnija rješenja po pitanju crkvene administracije. Do sklapanja Trianonskog ugovora vlade Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca su zastupale privremeno uređenje crkvene administracije, kojima bi upravljali generalni vikari, a nakon sklapanja ugovora u Trianonu Ministarstvo vjera Kraljevine SHS je smatralo da se do sklapanja konkordata trebaju postaviti apostolski administratori. Ujedno kako je Katolička Crkva imala javni karakter u Kraljevini, strani državljani, u ovom slučaju biskupi iz drugih država nisu mogli vršiti javnopravne čine na teritoriju novostvorene države. Sveta Stolica je prihvaćala ovakvo rješavanje statusa, ali ga nije htjela rješavati sve dok i Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca ne ratificira Trianonski ugovor, štoje učinjeno u rujnu 1921. godine.
Nakon ispunjenja brojnih kriterija, Subotička biskupija je utemeljena u buli Praeclarissima Pauli koja je datirana na dan 25. siječnja 1968. godine. Time je okončan proces obnove i ustroja crkvene hijerarhije na prostoru Bačke koji je nalazio u jugoslavenskom dijelu Bačke. Ovom bulom je na novom ustroju obnovljena nekadašnja samostalna Bačka nadbiskupija.
Osnutkom Subotičke biskupije postavljeni su temelji novoga ustroja crkvene hijerarhije u Bačkoj. S jedne strane postojao je već dobar administrativni ustroj koji je postavio prvi upravitelj Lajčo Budanović sa svojim suradnicima, s druge strane nam je novi izazov koji povlači demografsko-vjerska situacija, koja nas tišti još od 1945. godine, a sve je više aktualna odlaskom vjernika u inozemstvo te malim natalitetom onih koji ostaju. Zasigurno slijede vremena kada ćemo morati porazmisliti o nekom novom unutarnjem ustroju naše biskupije, no taj izazov nije samo pred našom krajevnom crkvom, već i mnogim krajevnim crkvama u našem okruženju. To je naš povijesni izazov koji moramo rješavati” zaključio je vlč. Dražen Skenderović.
 
 
(Klara Dulić)
 
Powered by WordPress.