Gomolava-arheološko nalazište Hrtkovci (2)

Znanost
Typography

Višegodišnjim iskopavanjem, istraživanjem i proučavanjem ustanovljeno je da uzvišenje Gomolava, nastalo građenjem, rušenjem i ponovnim građenjem naselja u kontinuitetu od oko šest tisuća godina, ima naslagu visine 6 do 7 metara, koja se na kraju završava humusnim slojem debljine od oko 50 cm.      

Između prvobitne zdravice i ovog poslednjeg humusnog sloja razabire se osam vremenskih razdoblja koji su arheološki označeni nazivima Gomolava I. do Gomolava VIII., sa fazama razvoja, novim naseljima i novim kulturama, označenim  a, b i c.  

Njihov pregled izgleda ovako: Gomolava I. (Ia i Ib)  pozni neolit i rani eneolit,  od 3.800 do 3.400 godine prije Krista;  Gomolava II. (IIa i IIb) srednji  eneolit od  3.400 do 2.800 g. prije Krista; Gomolava III. (III. a, III. b  i III. c)  pozni eneolit od  2.800 do 2.000 g. prije Krista; Gomolava IV. (IV. a, IV. b i IV. c) brončano doba o d  2.000 do    900 g. prije Krista; Gomolava V. starije željezno doba  od 900 do 300 g. prije Krista; Gomolava VI. (VI. a, VI. b i VI. c) mlađe želj. doba od30 0 g. prije Krista do I. stoljeća poslije Krista; Gomolava VII. rimski period od I. –  IV.  stoleća poslije Krista I Gomolava VIII. srednje stoleće od IV. – XVI. stoleća poslije Krista.
 
Vremenska razdoblja i dubine na kojima su nađeni predmeti iz pojedinih perioda prikazani su na slici 4, a o najstarijem periodu, Gomolavi I, treba odmah reći da nigjde na drugom mjestu do sada nije pronađeno tako bogato i tako dobro očuvano naselje iz tog perioda kao ovdje. Naselje je i po organizaciji nekoliko stoljeća ispred svog vremena. 
Ali prije genijalnosti graditelja sa Gomolave treba naglasiti jednu drugu komponentu također karakterističnu samo za Gomolavu. To su pronađene statue od pečene zemlje. One su u obliku malih figura, ljudskog ili životinjskog izgleda, stilizirane u skladu tadašnjeg znanja i umijeća, u većini slučajeva  ukrašene su urezanim ili ubodnim šarama, a predstavljaju božanstva vezana za kult plodnosti, kult zemljoradnje ili neke druge važne stvari u životu čovjeka tog vremena. Pojedine su imale i magijski karakter ili su imale kultnu ulogu pri obredima žrtvovanja. Arheolozima je poznato da se one javljaju u poznom neolitu, poznate su im i karakteristke ovih figura, ali jedna od 17 pronađenih statua na Gomolavi predstavlja ljudski lik sa dvije glave, što do sada nije viđeno!  
Ova statua je veličine 10 cm, izrađena od fine pečene zemlje, crne je boje i ukrašena je urezanim meandroidnim i spiraloidnim linijama, te probušena sa devet pravilno raspoređenih rupica. Neobjašnjivo joj je značenje i kao jedinstvena  predstavlja simbol ovog arheološkog nalazišta. U cijelom svijetu se zna, kada pokažete fotografiju Dvoglavog idola (slika 5), da je u pitanju Gomolava kod naših Hrtkovaca.
Dvoglavi idol sa Gomolave star je blizu šest tisuća godina i čuvar je svih tajni koje su se zbile na ovom prostoru. Nalzi se u Muzeju Vojvodine u Novom Sadu, u okviru stalne postavke  predmeta nađenih na Gomolavi i često, umjesto da kao nekada prije odlazim u Hrtkovce, svratim u muzej i tu, sa stvarima van sadašnjeg  vremena, ali vezanim za meni tako bliski prostor Hrtkovaca, Save i Gomolave,  nalazim mir i odgovore na mnoga pitanja.Umješnost sa kojom su žitelji Gomolave prije šest tisuća godina gradili kuće i čitava naselja, slobodno se može reći, urbane cjeline, prosto zadivljuje (Gomolava Ia i Ib). Planski je podignut niz stambenih zgrada u strogom poretku i sa najpovoljnijom orjentacijom (osunčanje) i međusobnom komunikacijom, određen je poseban prostor za nekropolu (groblje) i podignuta je utvrda oko naselja.
Kuće su velike, što je također novost, od 14 x 4 do 16 x 8 metara, pravilnog oblika, na dvije vode i sa više prostorija. Imale su, po pravilu, jednu veću i dve-tri manje prostorije, koje su se po namjeni jasno razlikovale (boravak, spavanje, priprema hrane, smještaj alata i sl.). Iako građene po jednom uzoru unutrašnjost svake kuće je bila uređena onako kako je to odgovaralo njenom vlasniku s obitelji, što svjedoči o visokom stupnju ukusa čovjeka sa Gomolave.
Kuće su građene od masivnih balvana, oblica i poluoblica sa zidovima izvedenim u prepletu pruća oblijepljenog smjesom gline i pljeve. U svakoj kući je zidana peć ili ognjište. Zabati su ukrašeni bukranionima (lubanja goveda oblijepljena i oblikovana glinom), kao zaštitnim simbolima kuće.
Vrhunac znanja ovi drevni graditelji pokazivali su pri izradi poda. Na savršeno izravnat teren (što i danas, bez instrumenata, predstalja problem ako je u pitanju tolika površina) prvo su postavljene podpatosnice od poluoblica, a na njih velike pravilne četvrtaste ploče od smjese gline i pljeve, spojene međusobno pod pravim linijama nekom elastičnom vezivnom masom, koja nije dozvoljavala pucanje poda! Gornja površina poda je sjajno uglačana. Savršen izgled, trajnost i visoka toplotna i hidroizolacijska moć ovog poda zaista zadivljuju.
Ovako graditeljsko, arhitektonsko i urbanističko znanje nalazimo tek mnogo stoljeća kasnije i ono iz temelja mijenja našu sliku o tom vremenu. Ono što je i na samoj Gomolavi ostalo iz srednjeg vijeka mnogo je lošije od najstarije kulture na ovom lokalitetu. 
U kućama je nađeno mnogo keramike, alatki od kostiju i kamena (sjekire, rezači, strugači, noževi sa jednostrukim i dvostrukim sječivom, šila, tegovi za ribarske mreže, udice, kugle za mljevenje žita i dr.). Pored pronađenih statua, sa jedinstvenim dvoglavim idolom, treba istaći i masivnu bakarnu narukvicu, elipsoidnog oblika veličine 5,7 x 8,0 cm otvorenih krajeva (slika 6). Narukvica je nađena u grobu na ruci (kosti) pokojnika i predstavlja najstariji do sada poznati bakarni predmet na širem prostoru srednje i jugoistočne Evrope.
Inače, pokop mrtvih na za to određenom mjestu na kojem ništa drugo nije građeno, određeni položaj i orjentacija umrlih, stavljanje u grob priloga i njihov raspored, ukazuju na ustaljeni i visokokultni pogrebni ritual. Na Gomolavi iz ovog perioda istražen je dio sačuvane nekropole sa 26 grobnih mjesta. Svi pokojnici su pokopani u pravokutnim rakama, položeni na bok u zgrčenom položaju, sa rukama savijenim u laktovima. Pored njih su uglavnom keramičke posude sa hranom i alatke koje su mogle služiti pokojniku, kao dokaz vjere u zagrobni život još u to vrijeme
U slijedećem nastavku govorit ću o brončanom i željeznom periodu na Gomolavi.                                          
                                                                     Branimir Miroslav Cakić, dipl. ing. arch.
 
Literatura:
 
- J. Petrović:''Gomolava, arheološko nalazište'', N. Sad, 1984.god.,
- Vojvodjanski muzej:''Gomolava, katalog'', N. Sad, 1986.god. i
- privatni zapisi Paskala (Paške) Cakića, Hrtkovci, u periodu od 1930. do 1980. 
 
 
Powered by WordPress.