Sredinom prosinca, u nakladi Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, iz tiska je izašao Zbornik radova s međunarodnog filozofsko-znanstvenog skupa „Misaona popudbina Tome Vereša“, održanog u Subotici prije četiri godine. Naime, spomenuti je skup priređen u prosincu 2012. godine u povodu obilježavanja deset godina od smrti Tome Vereša, jednog od najznačajnijih intelektualaca što ga je Subotica imala u XX. stoljeću i jednog od najumnijih Hrvata iz Vojvodine u istome razdoblju.
I sada valja osvijestiti kako je ovaj učeni dominikanski redovnik bio i ostao znan kao vrsni filozofski i teološki pisac, zatim odličan prevoditelj, osobito s latinskog, filozofskih i teoloških spisa, među kojima se posebno ističu oni Tome Akvinskog, gorljivi zagovornik dijaloga, napose između kršćana i marksista, marni istražitelj i istinoljubivi vrednovatelj zavičajne mu, bačke kulturne i crkvene povijesti te vrli propovjednik. Pa ipak, stjecajem različitih, mahom nepovoljnih, društvenih okolnosti, njegovo djelo uvelike je ostalo nepoznato u gradu u kojem je rođen i proveo djetinjstvo, u Subotici kojoj se stalno vraćao i s kojom je bio duboko povezan sve do kraja svojega života. Isto vrijedi i za šire ovdašnje prostore – Vojvodinu i Srbiju.
Svjesni navedenoga, predstavnici triju institucija iz Subotice – Subotičke biskupije, Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata i Otvorenoga sveučilišta – odlučili su učiniti napore da se navedeni nedostaci na neki način otklone. U tom smislu, smatrajući 10. obljetnicu smrti dobrim povodom, u njegovu su rodnom gradu od 14. do 16. prosinca 2012. organizirali međunarodni znanstveno-filozofski skup s naslovom „Misaona popudbina Tome Vereša“. Cilj je ovoga skupa bio da, s jedne strane, aktualizira noseće sastavnice njegova bitno raznovrsnoga djela, a s druge strane bila je to prilika da se u jednom kritičkom čitanju nanovo donesu prosudbe o relevantnosti i trajnim prinosima njegova mišljenja.
Zbog složenosti Verešova djela, skup je zamišljen da bude interdisciplinarni te je okupio dvadesetak filozofa, teologa, sociologa, politologa i povjesničara iz Zagreba, Osijeka, Đakova, Subotice, Novoga Sada, Beograda i Novog Pazara, koji su s različitih motrišta ne samo prikazivali njegovo djelo nego su i donijeli procjene istoga te ukazali na trajne Verešove prinose u spomenutim znanstvenim disciplinama. Uvjereni smo kako su svi organizatori mogli biti zadovoljni s, kako je bilo isticano u medijima, „uspješno završenim skupom“, koji je okupio eminentne ljude iz Srbije i Hrvatske kojima je „bitno djelo Tome Vereša“ – svojim su prikazima, interpretacijama i kritičkim tematiziranjima istaknuli sve ono što je u Vereša „popudbinski vrijedno“, to jest što ostaje kao trajni prinos kulturi i znanosti ne samo Hrvata u Vojvodini, a što se zorno dâ vidjeti iz sadržaja objavljenog u ovome Zborniku.
Tim prije je za nas organizatore to bilo važno, jer sličnih događaja, zbog različitih strukturalnih i kadrovskih deficita, unutar kulturnog prostora hrvatske zajednice u Vojvodini manjka. U tome je situiran i glavni razlog kašnjenja objave ovoga Zbornika. No, činjenica da se, unatoč slabostima, smoglo snage tiskati, govori i o našem sazrijevanju. Ukazujemo da to činimo u godini kada se u svijetu obilježava 800 godina od osnutka Reda propovjednika, čiji je Vereš bio uzoriti redovnik, u čemu na ovaj način i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata skromno sudjeluje.
Od 21 izloženoga predavanja na skupu, u Zborniku je objavljeno 16 pristiglih radnji na hrvatskom i srpskom jeziku, koje su podijeljene u četiri tematska bloka. Nakon Predgovora, što ga potpisuje urednik, slijedi prvi blok naslovljen „Tomo Vereš – život, djelo, zaostavština“ u kojemu je objavljena radnja mr. sc. Ivana Armande „Dr. fr . Tomo Vereš (1930. – 2002.) – prikaz lika i djela“ (str. 13-44), u kojoj autor donosi do sada najpotpuniji prikaz Vereševa života i djela te cjeloviti popis Fonda Tome Vereš u 103 sveska, koji se nalazi u Arhivu Hrvatske dominikanske provincije u Zagrebu.
Druga cjelina – „Filozofsko-teološki prinosi“ – po obimu je najveća i donosi šest radnji. Prva je dominikanca iz Zagreba prof. dr. sc. Hrvoja Lasića „Tomo Vereš – promicatelj i zagovornik filozofsko-teološkog dijaloga. Uloga i značenje vjere u filozofsko-teološkom dijalogu“ (str. 47-67), slijedi zatim radnja asistenta s đakovačkoga KBF-a mr. sc. Mladena Milića „Neke od mogućih poteškoća u dijalogu između razuma i vjere“ (str. 69-78) te Žedničanina s adresom u Slatini, doktoranda filozofije Marjana Ostrogonca „Bog i dijalog u filozofskoj misli Tome Vereša“ (str. 79-94). Pitanje prevoditeljskoga opusa u svojoj radnji tematizira docentica s novosadskog Filozofskog fakulteta dr. sc. Jasna Šakota-Mimica naslovljenoj „Govor o Bogu: prevodilačke kušnje Tome Vereša“ (str. 95-109), a Subotičanin sa zagrebačkom adresom Tomislav Vuković to čini na primjeru prijevoda jedne sintagme s latinskog u svojoj radnji „'Contradictio in terminis' – upozorenje Tome Vereša o Aristotelovoj i Akvinčevoj krivo prevođenoj sintagmi 'nepokretni pokretač'“ (str. 111-118). Na koncu, posljednji prilog u ovome bloku potpisuje mr. sc. Mihailo Smiljanić iz Beograda „Budućnost Verešovog dela. Hrišćansko bogoslovlje i filosofija nauke“ (str. 119-127).
U trećoj su tematskoj cjelini Zbornika objavljeni radovi koji za tematsku elaboraciju imaju filozofiju Karla Marxa i pitanje dijaloga u Verešovom djelu. Najprije se ovdje objavljuju tri filozofske radnje: prof. dr. sc. Alpára Losoncza iz Novoga Sada „Dosad je dijalog samo različito tumačen a treba ga transformisati“ (str. 131-146), zatim docenta s đakovačkoga KBF-a dr. sc. Stjepana Radića „Geneza Marxova ateizma : jedan pogled iz kuta Tome Vereša“ (str. 147-167) te izvanrednog profesora s novosadskog Filozofskog fakulteta dr. sc. Dragana Prolea „Verešova dijaloška ontologija“ (str. 169-186). Slijede zatim dvije politološko-sociološke studije: najprije redovitog profesora dr. sc. Boška Kovačevića iz Subotice „Dijalogom ka horizontu čovečnosti“ (str. 187-195) te, sada već pokojnog, mr. sc. Mirka Đorđevića iz Šimanovaca „Tomo Vereš – mislilac dijaloga“ (str. 197-201).
U posljednjem, četvrtom, bloku – „Bački zavičaj i djelo Tome Vereša“, objavljene su četiri radnje mjesnih, subotičkih autora. Prvi je zavičajni bibliografski prilog prof. Katarine Čeliković „Tomo Vereš u zavičajnom tisku“ (str. 205-218), a drugi je dr. sc. Slavena Bačića „Značajke i značenje Verešove polemike sa Sekulićem na stranicama Marulića početkom 1990-ih godina“ (str. 219-223). Slijedi zatim radnja prof. Stevana Mačkovića „Doprinos Tome Vereša historiografiji o Bunjevcima na primjeru monografije 'Bunjevačko pitanje danas'“ (str. 225-229), a posljednju radnju u Zborniku potpisuje prof. Tomislav Žigmanov i nosi naslov „Verešov odnos prema bunjevačkom pitanju“ (str. 231-236).
Zbornik je obima 240 stranica i opremljen je standardnom znanstvenom aparaturom. Također, sadrži i sažetke radnji te prijevode istih na neki od svjetskih jezika. Zbornik je i recenziran od strane dr. sc. Hrvoja Jurića, dr. sc. Maria Bare i dr. sc. Branislava Filipovića. Po cijeni od 800 dinara može se kupiti od nakladnika – Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata (Laze Mamužića 22, Subotica).
Tomislav Žigmanov, urednik
Izvor zkvh.org.rs
