Iz tiska je izišao roman Siniše Božulića „Rat prvi, drugi, treći ...“

Kultura
Typography

Iz tiska je izišao roman kolumniste, književnika Siniše Božulića iz Novog Sada ,, Rat prvi, drugi, treći ...“Da bi vam približili roman prenosimo recenziju mr. Pavela Domonjia.



Polivalentni roman ,,Rat prvi, drugi, treći ...,, Siniše Božulića jedan je od rijetkih romana s ratnom tematikom, iz novije naše povijesti, koji zaslužuje posebnu pažnju naše čitalačke javnosti, jer ima potrebnu koherenciju, jasnu strukturu i konpoziciju. Tematika ovog romana na aksiološkoj ravni obuhvaća osvrt na prvi i drugi svjetski rat s posebnim umjetničkim osvrtom na istinu i zablude u poimanju, ne tako davnih ratnih zbivanja kod nas.
Autor se nije libio da se uhvati u koštac s ratnim događanjima u kojima je i on sam sudjelovao. Radi se prije svega o zbivanjima na slavonskom ratnom ratištu gdje je sudjelovala jedinica JNA kojoj je on pripadao i čije je ratno djelovanje, kretanje i dinamiku pratio od početka mobilizacije, pa do završetka njegove demobilizacije. Na književnom-umjetničkom planu postoje dvije ravni: vanjska i unutršnja, realistična u načinu pripovijedanja i unutarnja koja se prelama u čovjeku.
Autor je sačinio u konpozicionom i strukturalnom razini jednu koherentnu cjelinu, u kojoj kroz jedanaest poglavlja su ispričane priče koje bi mogle da se štanpa svaka posebno i da to opet bude jedna pripovjedačka cjelina. To je vrlo značajna odlika ovog romana koji je kroz rat i ratna zbivanja povezao u jedan čvrst totalitet romanesne strukture. Pisac se služi u svom kompozi-cionom postupku narativnim, deskriptivnim i dramatičnim stilom, što ovom romanu daje osobenu živost i određuje njegovu vrijednost. Svaki dio romana, svih jedanaest poglavlja, ispričan je, pretežno, u dijaloškoj formi, koja ponegdje prerasta iu monološka kazivanja.
U romanu se na zanimljiv način prati kolektivni duh ratne postrojbe, ali se uočavaju i neke pukotine u njemu, koje autor ilustrira, naročito na relaciji sigurnosnih struktura, s jedne, i vojnika, s druge strane. To se, posebno, može uočiti, na vrlo nenametljiv način, u otkrivanju susreta oca i sina na ratištu i tumačenja od strane viših sigurnosnih struktura, koje ovaj susret, što se može vidjeti pri kraju romana, tumače u negativnom kontekstu.
Siniša Božulić ovdje uvodi i jedan prikriveni nacionalistički pristup u vrednovanju sudionika u ratu. Uvodeći u strukturu romana prelamanja, kroz svijest glavnog junaka, njegovu neposrednu brigu za obitelj iu širem iu užem smislu riječi, roman dobiva na cjelovitosti i na brisanju razlike između fronta i pozadine. Koristeći retrospektivni postupak, autor romana je stvorio vrlo dinamičan psihološki pristupu ratu, čak se može reći da je to dominantnija umjetnička karakteristika u opisivanju rata, njegovih posljedica, lica i naličja čovjekove prirode.
U romanu se može vidjeti i uočiti da se vrlo detaljno spominju toponimi i kretanje vojne jedinice JNA, ali se isto tako može uočiti da je to jedan cirkulus vitiosis, počevši od njezine vojne baze i njenog kretanja, pa sve do njenog povratka. U tim relacijama dešavaju se svi događaji, strahote i patnje, sumnje i nade u ishod rata. Neki prizori su vrlo upečatljivi i stravični, jer su nestali mnogi životi na obje strane rata, koje upućuju i otvaraju mnoga pitanja objema zaraćenim stranama, prije svega na tragedijama koje su ravne antičkim, i koje postavljaju neka ontološka pitanja.
Jedno od najbitnijih pitanja o kome govori ovaj roman jeste dato u odgovoru da li su vojnici JNA, uopće sudjelovali u ratu ili u vojnoj vježbi. Na to pitanje odgovara šef vojne sigurnosti na sljedeći način ,,Gospodo časnici, dočasnici i vojnici, evo završila se i ova vojna vježba, koja je moram priznati, izvedena u najboljem redu i izvršena po planu.,,
Ovaj odgovor vojnog bezbednjaka vrlo ciničan, neobjektivan i apsurdan do te mjere da se njime prikrivaju, implicitno, stvarni motivi, sumnje i uočljive pukotine u političkim implikacijama sudjelovanja vojnika i starješina u tzv vojnoj vježbi. To je, ujedno, i otkrivanje naličja vojnih zbivanja na slavonskom i drugim ratištima.
Autor tu postavlja jedno vrlo bitno pitanje: Čemu je služila zakletva koju su vojnici davali, prilikom služenja vojnog roka u JNA. Ta zakletva je, oči-gledno, bila pogažena a sa njom su bili zatrti i precrtani ideali koje je ona sadržavala u sebi. Iznevjereni ideali su bili potaknuti rastom nacionalizma u svim republikama, tako da se može reći da su opštejugoslovenski ideali i vrijednosti bili potisnuti, zatrti i zamijenjeni egoističkim nacionalističkim inte-resima. Intresa su zamijenili ideale.
U romanu ima izvanrednih opisa i lirskih evokacija na obiteljski život: briga o obitelji, ženi i djetetu, ocu i majci, bratu i šire obitelji s izraženim pitanjem što će biti s njima.
Za autora postoji jedan jedini odgovor, a to je da život sve nadvisuje, prevla-dava i nadilazi:,, Život na kraju pobjeđuje svaku silu. A što je s nama, s našim životima.,, Na ovo pitanje odgovor se nalazi u samom romanu i to na način koji je formulirao Albert Camus u svom eseju,, Pobunjeni čovjek,,:,, Nismo došli na ovaj svijet da se mirimo , već da se bunimo protiv zla,,
Sam pisac, sa svojim ratnim iskustvom, doživio je rat kao besmisao i veliki apsurd o stradanju čovjeka, a da pri tom nije podlegao depresiji i pesimizmu. Ovaj roman je velika osuda ali i revolt protiv rata i načina rješavanja međuljudskih problema putem vojne sile. Život mora biti uvijek u prvom planu.

mr. Pavel Domonji

Powered by WordPress.