Hrvati u Petrovaradinu

Kultura
Typography

Hrvatski velikani
Malo je onih koji se, poput petrovaradinskih Hrvata, mogu ponositi toliko bogatom baštinom grada i krajolika u kojemu žive. U prvome redu, vrijedna je spomena rodna kuća najpoznatijeg hrvatskog bana Josipa Jelačića, na kojoj i danas stoji mramorna ploča koja svjedoči o banovom petrovaradinskom podrijetlu. Nedaleko od nje, smještena je impozantna sakralna gradjevina – Crkva i samostan Sv. Jurja gdje je po sakramentu Krsta, Josip Jelačić postao članom Kristove zajednice i u kojoj je pune tri godine kapelanovao čuveni đakovačko – srijemski biskup Josip Juraj Strossmayer. Sa Petrovaradinskom tvrđavom kao najvećim povijesnim spomenikom Vojvodine, ova crkva i cijelo barokno podgrađe čine nerazdvojni povijesni, kulturni i turistički kompleks. Hrvatima Petrovaradina posebice je značajno Svetište Gospe Tekijske, duhom povlašteno mjesto na kojem su i u najtežim vremenima opstanka i iskušenja osjećali Majčinsku ljubav, tješili se i duhovno snažili. Pokraj njezine crkve počiva jedan od najznamenitijih srijemskih, hrvatskih književnika – opat Ilija Okrugić Sriemac, poznat ne samo kao neumorni graditelj tekijske crkve i širitelj Marijine slave, nego i kao vrlo plodan dramsko-kazališni spisatelj, skladatelj i povijesničar.


U Petrovaradinu je, također, rođen, živio i umro kompozitor Franjo Štefanović, tvorac prve opere za djecu u svijetu, nastavnik i zborovođa.
Ne smijemo zaboraviti ni učitelja Stanislava Prepreka, svestranog umjetnika, orguljaša i stvaraoca, napose na polju crkvene i liturgijske glazbe, kao ni Mijata Crnka, znamenitog pjesnika za djecu i pedagoga.
Josip Jelačić Bužimski bio je barun, slavni hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban, austrijski carski general, te vrhovni vojni zapovjednik u Hrvatskoj i Vojnoj krajini. Rođen je u Petrovaradinu 16. listopada 1801. godine, gdje mu je otac Franjo bio po vojnoj dužnosti zapovjednik divizije, a majka mu je Ana rođ. Portner. I danas na kući u kojoj je rođen stoji spomen-ploča s natpisom „U ovom domu rodio se 16. listopada 1801. slavni hrvatski ban grof Josip Jelačić“. Na dan rođenja krstio ga je u petrovaradinskoj župnoj crkvi sv. Jurja upravitelj župe dr. Damianus Nützl. U maticama krštenih navedene župe upisan je u godinu 1801. godine pod rednim brojem 2, na stranici 312, a pod imenom Josepchus Georgius Franciscus Jellachich.
Rano je djetinjstvo proveo u Petrovaradinu, a 1808. krenuo je na školovanje u Theresinaum, bečku vojnu akademiju za upravna i vojna zvanja u Beču, gdje su se u to doba školovali sinovi plemića i velikaša. Tijekom desetogodišnjeg školovanja osim što je pokazivao zanimanje za vojničke vještine, zanimao ga je i zemljopis, povijest, govorništvo i jezici. Bio je jedan od najboljih pitomaca Theresinauma. Govorio je hrvatski, njemački, mađarski, francuski, talijanski i latinski. Bavio se i pjesništvom. Svoje najbolje pjesme spjevao je na njemačkom jeziku, a objavljenje su 1825. pod nazivom Eine Stunde der Erinnerung (Časak uspomene).
Zaslužan je i za osnivanje Zagrebačke biskupije, čime se Hrvatska i crkveno odvojila od Ugarske. Kao ban koji je nakon više stoljeća okupio većinu hrvatskih zemalja, postao je simbol obrane hrvatske državnosti i nacionalnih interesa, a i danas se smatra nacionalnim junakom. Umro je 20. svibnja 1859. godine. Posmrtne počasti i popularnost nakon smrti najbolje se zrcale u pokliču „Ustani, bane, Hrvatska te zove!“ Mnoga su glazbena djela nadahnuta Jelačićem, a uspomena na njega očuvana je i u mnogim djelima hrvatskih slikara. Lik bana našao se i na poštanskim markama (1992. i 2001.), na novčanici od 20 kuna, a i mnoge institucije nose ime po njemu. Na glavnom zagrebačkom trgu danas stoji njegov spomenik i nosi ime po njemu. U Petrovaradinu su još za vrijeme Austro-Ugarske središnja ulica i trg uz Dunav nosili njegovo ime sve do 1948. godine. Te su godine socijalističke vlasti preimenovali ulicu u Matije Gupca, a trg u Tomislavov. Od devedesetih godina prošloga stoljaća, ulica nosi ime Beogradska, a trg Vladike Nikolaja (Velimirovića). Odlukom Hrvatskoga nacionalnog vijeća u Republici Srbiji iz 2005. godine njegov dan rođenja obilježava se kao jedan od četiriju službenih praznika hrvatske zajednice u Republici Srbiji.

Hrvatska društva
Od tridesetak kulturnih, prosvjetnih i sportskih društava koja su do Drugoga svjetskoga rata djelovala u Petrovaradinu, gotovo sva su imala hrvatsko obilježje, vidljivo u svom nazivu ili po nacionalnoj pripadnosti članstva. Među njima vrijedi spomenuti najistaknutija: Hrvatsko pjevačko društvo „Neven“, Hrvatski sokol, Omladinsko društvo „Jelačić“, Žensko prosvjetno društvo „Zora“, Hrvatska čitaonica, Hrvatsko društvo „Prosvjeta“, Nogometni klub „Zrinski“, Nogometni klub „Jelačić“, Karnevalsko društvo, Građansko streljačko društvo, Dobrovoljno vatrogasno društvo, Radničko bolno potpomagajuće društvo i dr.
Hrvati danas
Bogat i raznovrstan život Hrvata u Petrovaradinu počeo se smanjivati nakon Prvoga svjetskoga rata. Petrovaradinu, pa i Hrvatima koji su u njemu činili više od 90% pučanstva, zadat je veliki udarac 1926. godine kada mu je, odlukom političkih vlasti u Novom Sadu, oduzet status grada i općine. Prividno političko i administrativno spajanje Petrovaradina i Novog Sada bilo je samo jedno od mnoštva maćehinskih odluka susjednoga grada koji je, uzgred rečeno, mlađi od Petrovaradina 1700 godina.
Desetkovanje broja hrvatskoga življa u Petrovaradinu nastavljeno je i nakon Drugoga svjetskoga rata, čime je Petrovaradin zauvijek izgubio obilježje znamenitog hrvatskog grada.
Živi i neživi spomenici kulture i danas svjedoče o jednom slavnom prošlom vremenu koje s velikim entuzijazmom i trudom želi obnoviti i, koliko je moguće, sačuvati Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo „Jelačić“.

Izvor http://www.jelacic.rs/

Powered by WordPress.