U 33 broju mjesečnika Hrvatskih novina možete pročitati iz knjige Branimira Miroslava Tomlekina „Hrtkovci, priče o sudbini jednog sela“
(IV. priča iz V. poglavlja „Srbislavci“)
Mihalj Kertes i Trivun Ivković su nekoliko puta dolazili u Srbislavce i raspitivali se kod Sibinčića kako napreduje iseljavanje Hrvata. Ostoja im je rekao da se više od polovice Hrvata i skoro trećina Mađara iselila, ali da su najtvrdokorniji ostali i da oni sada, udruženi sa Srbima iz mješovitih brakova i s još nekim izdajnicima srpskoga roda, mogu napraviti velike probleme.
„Treba nekoga ubiti, za opomenu,“ nervozno je govorio Ostoja. „Dvojicu, trojicu onih kolovođa. Samo, to moraju biti isključivo Hrvati, ne Mađari, a nikako Srbi. S njima ćemo lako kada se riješimo Hrvata. Ja moram prijetiti i Srbima, ali bi bilo pogrješno prvo ubiti Srbina, ma kakav bio.“
„'Oćeš li da ti pošaljem moje robijaše?“ govorio je glasno Triva i pritom se još glasnije smijao. „Imam ih nekoliko koji su već radili takve stvari. To je njima kao zavrnuti šiju golubu! Ha, ha, ha...“
Na kraju je dogovoreno da pomoć treba potražiti od radikala, odnosno njihovoga vođe Vojislava Šešelja.
Najčešće su strategiju djelovanja u Hrtkovcima razmatrali Ostoja i njegov veliki prijatelj Rade Čakmak, bivši privatni autoprijevoznik iz Malih Zdenaca, komandant obrane Okučana, a sada predsjednik skupštine Mjesne zajednice Srbislavci.
A sastanci su se uvijek odigravali u dnevnoj sobi u novoj kući Ostoje Sibinčića. Kuća nije nova, naprotiv vrlo je stara, također švapska kao i ona njegovih roditelja u Švapskom šoru, u koju su oni došli odmah poslije Drugog svjetskog rata i u kojoj je Ostoja odrastao. A to „nova“ odnosi se na to što je Ostoja nedavno, kao upravo ustoličeni hrtkovački knjaz, uselio u nju. Kuća je ogromna, jedna od najbolje sačuvanih švapskih kuća u selu, i u samome je centru Srbislavaca, u glavnoj, sada Karađorđevoj ulici, s desne strane, peta po redu od nekadašnje kapetanije, koja je sada Ostojina Mjesna kancelarija Srbislavci. Iz kuće su istjerani svi stanari i Ostoja se razbaškario u njoj sa ženom i dvoje djece. Kuća ima i veliku trgovinu do ulice, koja je sada, naravno, Ostojino vlasništvo, a izravno preko puta je i zgrada bivše Mađarske škole. Sada je Mađarska škola pretvorena u Dom srpske omladine, u kojem Ostoja drži svoj veliki disko klub, jedini u Srbislavcima.
Ostojina žena, inače Makedonka, iznosila bi za ove sastanke „na najvišem nivou“ razna jela, razna pića i kolače na veliki trpezarijski stol. Ostoja se suzdržavao od velike količine hrane i pića, što je ipak značilo da je za cijelu večer ipak popio skoro pola litre konjaka, dok je Rade i jeo i pio neumjereno.
Kako je zaključeno da će se pomoć za dalje pospješivanje izgona Hrvata iz Srbislavaca zatražiti od Vojislava Šešelja, a od kojeg se ne očekuju samo savjeti, već i konkretna akcija, danas su Ostoja i Rade zadovoljno razmatrali točku „razno“. Što bi se reklo, razgovarali su o svemu i svačemu. Ostoja je našao za potrebnim govoriti o tome kako je izgledao početak akcije u Srbislavcima, odnosno tadašnjim Hrtkovcima.
Opširnije u tiskanom izdanju i pdf izdanju strana 20-21
