Do tada nejedinstveni bački Hrvati razdijeljeni u tri stranka počinju se nacionalno buditi, a u njima jača hrvatska svijest i sve se više okreću Radiću i hrvatskom narodnom pokretu.
RAZJEDINJENOST HRVATSKE ZAJEDNICE U BAČKOJ
Bački Hrvati su se organizirali u Bunjevačko-šokačku stranku (dalje BŠS) osnovanu 15.12.1920. godine. Zbog nepovoljnih uvijeta u kojima su se nalazili i radi ostvarenja boljih političkih pozicija BŠS je podupirala vladu Ljube Davidovića sastavljenu 28.07.1924. godine. Sklopljeni sporazum sa Demokratskom strankom predvidjao je da bačko-baranjski Hrvati dobiju gradolnačelnički položaj u Subotici i Somboru, kotarska prestojništva u Topoli, Somboru, Apatinu, Odžacima, Batini i Dardi, te bilježničke polžaje u 33 općine u Bačkoj i Baranji. Vlada se održala kratko vrijeme, pa sporazum sa BSŠ nije zaživeo u cijelosti. Stranka se ponovo našla izvan javne uprave. Suprostavljenosti dviju političkih struja unutar BŠS vremenom su se zaoštrile oko programa stranke i suradnje sa drugim političkim strankama. Blaško Rajić je sa svojim pristalicama poveo inicijetivu za novi naziv i smijer političkog dijelovanja stranke, koja se trebala još više vezati za klerikalne stranke u Hrvatskoj i Sloveniji, a cilj njim je bio ujediniti sve katolike u Vojvodini.Pred najavljene izbore za veljaču 1925. godine uslijedio je i konačni rascep u BŠS. Blaško Rajić je 28.11.1924.godine objavio osnutak Vojvodjanske pučke stranke ( dalje VPS). VPS je otvoreno priznavala hrvatstvo Bunjevaca i Šokaca, ali će hrvatsko nacionalno ime staviti u drugi plan pokušavajući se neuspešno nametnuti i ostalim katolicima u Vojvodini. U svom programu stranka je zastupala 3 temeljna stava: vojvodjanski autonomizam, preraspodijelu vojvodjanske zemlje vojvodjanskoj sirotinji i pokupljane svih katolika u jednu stranku. Osnutkom nove stranke Hrvati u Bačkoj su bili razdijeljeni u 3 stranke: HRSS, BŠS i VPS koje su često istupale jedna protiv druge što ih je dodatno slabilo. Pored ovih stranaka daljoj podeli hrvatskog biračkog tela doprinelo je i formiranje Samostalne hrvatske stranke koju je vodio Vojislav Stanković. Nasilje vlasti i politička razjedinjenost odrazile su se na izborne rezultate 1925.godine na kojima njedna od hrvatskih stranaka u Bačkoj nije uspela osigurati dovoljan broj glasova da bi imala svog predstavnika u Narodnoj skuštini.
PROSLAVA TISUĆU GODIŠNJICE HRVATSKOG KRALJEVSTVA U SUBOTICI
Podijeljenos bačkih Hrvata u političkoj borbi prenijela se i na kulturni život koji je poprimio oblike dnevno, poltičkih razmirica. Tijekom 1925. godine u svim hrvatskim krajevima obiljeležavala se godišnjica krunidbe prvog hrvatskog kralja Tomislava. U proslavi objetnice odlučili su sudjelovati i bački Hrvati, a središnja proslava se trebala održati u Subotici. Zajedničkim dijelovanjem hrvatskih kulturnih društava iz Subotice i Sombora formiran je Priredjivački odbor, koji je dostavio Gradskom senatu u Subotici dopis s prijedlogom proslave i razloge njegovog organiziranja, gde se navode gradovi i krajevi gdje god žive Hrvati proslavi ovaj veliki istorijski dogadjaj.Priredjivački odbor je smatrao kako bi proslava trebala imati nacionalni karakter isključujući stranačku poltičku primesu, te da na nju trebaju biti pozvana sva hrvatska, bunjevačka, srpska i jugoslovenska kulturna i prosvetna društva i ustanove u Subotici, isključujući političke stranke uz predstavnike civilnih vojnih i crkvenih vlasti kako katoličkih tako i pravoslavnih.Središnja proslava trebala je biti održana 12. i 13.11.1925.godine. Nesuglasice izmedju lokalnih predstavnika hrvatske zajednice dovele su do toga da je inicijativom sokolskih organizacija i VPS Blaška Rajića jedna proslava održana 02.10, a druga pošto Priredjivački odbor nije pristao na zajedničku manifestaciju održana je 20.10. pod utijecajem BŠS. U proslavi VPS sudjelovala su sva katolička društva uz nazočnost velikog broja gradjana.
Druga proslava organizovana od strane Priredjivački odbor iza kojeg su stajali hrvatsko pjevačko društvo Neven, hrvatsko prosvetno društvo Neven, hrvatska akademska omladina i BŠS.
S druge strane vladajući režim je podupirao osnivanje vlastima lojalni društava koja su zastupala posebnost Bunjevaca,koja su negirala pripadnost hrvatskom narodu.
Uz financijsku podršku vlast osnovani su Bunjevačka prosvetna matica,Zemljodilska kasina,Bunjevačke novine, Bačvanin i političku organizaciju Zemljodilska stranka.
