Ikavicu Hrvat zbori, Ikavicu Hrvat ljubi

Kultura
Typography

Književno pjevačka manifestacija „Ikavica-govor hercegovačkih, dalmatinskih, ličkih, bosanskih, šokačkih i bunjevačkih Hrvata“ po osmi put je održana 25. studenog,  u Domu  MKUD „Ady Endre“ u Stanišiću u organizaciji HKD "Vladimir Nazor". Započela je pjesmom akademika Vlatka Pavletića „Ikavico naša diko“ koju je recitirao Ivan Karan, predsjednik HKD "Vladimir Nazor": Ikavico, naša diko, Uvik kripi poj tvoj lipi Onog tko je na te sviko, i  pjesmama iz Srijema koje su izveli gajdaši Augustin Žigmanov iz Subotice i Edi Tajm iz Srijemske Mitrovice.       

 

                      

„Ikavski govor je nazvan po izgovoru jata kao glasa i, a nazočan je u sva tri glavna hrvatska narječja: štokavskom, čakavskom i kajkavskom.
U doba standardizacije u 19. stoljeću hrvatski je jezik imao dva moguća puta: ijekavski i ikavski kao standardni izgovor.
Ijekavski je zastupao Ljudevit Gaj i ilirci pozivajući se na ijekavizam stare dubrovačke književnosti i srodnost s jezikom Srba koji je kao standard zastupao Vuk Karadžić. 
Ikavski je zastupao književni krug oko časopisa Zora dalmatinska u kojem je jedan od najuglednijih suradnika bio Šime Starčević, pisac prve hrvatske gramatike koja je u cijelosti pisana hrvatskim jezikom.
Moglo bi se reći da je zapravo bilo više jezičnih i kulturnih argumenata za prihvaćanje štokavske ikavice hrvatskim jezičkim nacionalnim standardom nego štokavske ijekavice.  
No, zbog tadašnjih političkih (ne) prilika pobidila je ijekavica te je ona i danas izgovorni standard hrvatskog jezika.
Ipak, materinji govor ikavica se održao.“, rekao je Ivan Karan.
„Postojala je i književno-kulturna osnova za prihvaćanje štokavske ikavice kao osnove hrvatskoga književnog standarda. Dobar je dio hrvatske književnosti prije preporoda napisan ikavicom. Njome je napisano prvo hrvatsko autorsko književno djelo - Judita Marka Marulića (čakavska ikavica), a i najčitanija hrvatska knjiga svih vremena - Razgovor ugodni naroda slovinskoga Andrije Kačića Miošića (štokavska ikavica). Prvi cjelovito tiskani prijevod Svetog pisma na hrvatski jezik Matije Petra Katančića iz 1831. je objavljen na bosanskoj ikavici.“. dodala je Ana Karan voditeljica programa.
Tijekom večeri objavljeni su rezultati Natječaja za izbor najlipše pisme pisane na ikavici autora koji žive ili su rođeni u Srbiji, te pročitane tri prvonagrađene pjesme: treće mjesto, pjesma „DVA PENDŽERA MALA“ autorice Marice Mikrut iz Sombora, drugo mjesto , pjesma   „MOJA RIČI“ autorice Ruže Silađev iz Sonte,
Za najljepšu pjesmu na ikavice na manifestaciji „Veče ikavice“ u Stanišiću proglašena je pjesma autora Mariške Pravdić iz Lemeša „BILA  JEDNOM“.
Književno pjevačka manifestacija „Ikavica-govor hercegovačkih, dalmatinskih, ličkih, bosanskih, šokačkih i bunjevačkih Hrvata“ završenja je riječima Ivana Karana: „Potiskivanje ikavice iz hrvatskog književnog standarda predstavlja najveći kulturni krimen u hrvatskoj nacionalnoj povisti. Sigurno je da je uzrok tomu vrlo kasna konsolidacija hrvatskog nacionalnog i državnog teritorija i držanje hrvatske kulturne elite u vrimenima kad su moćni susidi sa svih strana posezali za hrvatskin zemljama.
Tada su činjeni razni kompromisi, cile elite su se opijale panslavizmom, kasnije jugoslavenstvom i tako je ikavica kao najnašija kako kaže akademik Pavletić bila i priviše naša da bismo je zadržali kao standardni književni govor!
No, ikavica se ne da. Traje. Tako različita-a jopet tako ista. Lipa. Naša.
Dragi prijatelji, čuvajmo, i ljubimo našu rič i u pisanim i elektronskim medijima, na  književnim večerima , ali najvažnije u svakodnevnom govoru u obiteljima.
Molim gajdaše da nastupe i zatvore manifestaciju....
                                        Ikavicu Hrvat zbori,
                                        Ikavicu Hrvat ljubi.“
Na književno pjevačkoj manifestaciji nastupili su recitatori i pjevači na ikavici: etno grupa Sinovi Hercegovine, iz Širokog Brijega (Bosna i Hercegovina), KUD Rama iz Pleternice,  Vitomir Perić iz Sinja, Joza Bebrinski iz Slavonskog Broda (Republika Hrvatska), Bodroški Bećari iz Monoštora, Marija Šeremešić iz Sombora, Ruža Silađev iz Sonte, Antonija Piuković Dulić uz pratnju članova Subotičkog tamburaškog orkestra Stipana Jaramazovića iz Subotice, Ljiljana Crnić iz Beograda i klapa Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva „Jelačić“ iz Petrovaradina.
Na književno pjevačka manifestacija nazočili su gosti: veleposlanik Republike Hrvatske u Srbiji Gordan Bakota,  opunomoćeni ministar Ivana Sabolić i savjetnik Goran Petrović, konzula prvog razreda Mihael Tomšić Generalnog  konzulata  Republike Hrvatske u Subotici,  zamjenik ravnatelja Hrvatske matice iseljenika prof. Ivana Tepeš,  rukovoditeljica odjela za kulturu Snježana Jurišić, ravnatelj ZKVH Tomislav Žigmanov, predsjednika Hrvatskog nacionalnog vijeća dr. sc. Slaven Bačić, član  gradskog  vijeća Sombora zaduženog za oblast nacionalnih manjina Silard Janković i pomoćnik gradonačelnice Sombora za oblast međunarodne suradnje Ivan Šimunov, predstavnici hrvatskih kulturnih udruga iz Srbije.
HKD Vladimir Nazor iz Stanišića organizirao je istog dana XI. likovnu koloniju Ivan Gundić Ćiso Dalmata. Ova jednodnevna kolonija održava se kao sjećanje na akademskog slikara i pedagoga Ivana Gundića. U radu kolonije sudjelovalo je desetak slikara iz Subotice, Sombora, Stanišića, Vinkovaca.
HKD "Vladimir Nazor" iz Stanišića obilježio je 26. studenog. 72. obljetnicu Savezne kolonizacije Hrvata iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine u Vojvodinu.
Hrvatske novine vijesti