Kolumne

L A S T O V I C A

                             (ratna prapovijest)   

Ljubav je učila jezike i oni su učili nju. Uzajamno, ujedno i međusobno. Zadivljeno je slušala. Progovori, progovori! – navijali su anđeli. I to će jednom doći

Piše: Božica Zoko

Paun je gizdava ptica. Ptica iz Gizdavca. Što zna o nama ljudima? Mnogo – inače ne bi onako kričala. Ovako prodorno   

Piše: Božica Zoko

Nebo preuzme pjesmu i slavuj kao srednje mala ptica može bezbrižno sići. Sletjeti. Posvetiti se vlastitoj obitelji. Sviti gnijezdo. Mirovati kao netko tko je ispunio svoju zadaću. Izvršio zadatak. Zorom zoriti, noćom noćevati. Za svoju dušu pjevati  

Piše: Božica Zoko

Jedan kružni let, smještaj – ni previsoko ni prenisko i onda – guk! Razumiju ga majke ostale bez sinova, sestre bez braće, zaručnice bez zaručnika. O kako ga dobro razumiju. Kćeri bez očeva. Razumije ga svaki gubitnik. Tko god je izgubio koga – predobro razumijeva moje gukanje   

Ševa pjeva – kao da će sad umrijeti od ljepote i radosti i kao da već sad živi vječno i ništa joj drugo ne treba, a čezne za svim – što već ima. Imam li?  Ništa mi osim tebe ne treba! U tebi sve! Sve u tebi

Piše: Božica Zoko   

Tata, kupi mi kruva! Kad  mi kupiš kruh, kupio si sve! Jer, tko se ne zna kruva najist' – ne zna ni živit'   

Neka se novi naraštaji pobrinu za nova navještenja. A mi? Što ćemo mi dotad činiti? I što onda ako se novi naraštaj ne bude brinuo? Ma prit će na usta…rič. Ostat' će uvijek nešto na srcu i nosit će se ispod srca   

Svak slavan, svak poznat. Ponestaje riječi. Sve je u ozračju. Obuhvaćeni smo.  Nošeni-košeni. Nismo trava! Ali smrt nije pobjediteljica! Život nas odabere za nešto još bolje i – valja ići. To je to.  Blago onima koji su nesretni – usrećit će se. Koji su glupi, opametit će se. Koji nisu cijenjeni, postat će neprocjenjivi!

Kolumna Božice Zoko   

Još ne – uvijek već! Tako su mnogi filozofi opisivali naše živote. Ako mogu birat' – ja ću most – crticu između te dvije sintagme. Tu je moj i tvoj – naš prostor.  Crtica je dio dužine. Dužina dio pravca.     

A Subotica pod snijegom izgleda k'o časna sestra. Kao dvije časne sestre što se smiju trećoj! Najstarija, velika Tereza Avilska moli mlađu -  malu Tereziju od Djeteta Isusa  da snijeg pretvori u cvjetne latice