Mons. Slavko Večerin zaređen za subotičkog biskupa

SUBOTICA U SRCU
Typography

Svečana misa, tijekom koje je mons. Slavko Večerin po rukama nadbiskupa Ladislava Németa zaređen za subotičkog biskupa, proslavljena je u katedrali – manjoj bazilici sv. Terezije Avilske u Subotici, na spomendan sv. Nikole Tavelića, u subotu 14. studenoga.  

Liturgija je započela svečanom procesijom poslužitelja, đakona, misnika koncelebranata, među kojima su bila trojica biskupa zareditelja: zrenjaninski biskup i predsjednik Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda Ladislav Német, umirovljeni subotički biskup Ivan Pénzes, i vladika grkokatoličke Eparhije sv. Nikole iz Ruskog Krstura Đura Džudžar, te devetorica drugih biskupa iz Srbije, Hrvatske, Mađarske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Kosova. Kandidata za ređenje pratila su dvojica prezbitera: bačkotopolski župnik i dekan preč. Ferenc Fazekas, i župnik u Žedniku preč. Željko Šipek.
Nakon uvodnih obreda i liturgije riječi, kandidatov prvi pratitelj, preč. Fazekas, na početku liturgije ređenja, dopratio je ređenika do oltara, te je zatražio da se zaredi, nakon čega je pročitana bula imenovanja, na hrvatskom pa na mađarskom jeziku od strane prezbitera pratitelja.
Liturgija je započela svečanom procesijom poslužitelja, đakona, misnika koncelebranata, među kojima su bila trojica biskupa zareditelja: zrenjaninski biskup i predsjednik Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda Ladislav Német, umirovljeni subotički biskup Ivan Pénzes, i vladika grkokatoličke Eparhije sv. Nikole iz Ruskog Krstura Đura Džudžar, te devetorica drugih biskupa iz Srbije, Hrvatske, Mađarske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Kosova. Kandidata za ređenje pratila su dvojica prezbitera: bačkotopolski župnik i dekan preč. Ferenc Fazekas, i župnik u Žedniku preč. Željko Šipek.
Nakon uvodnih obreda i liturgije riječi, kandidatov prvi pratitelj, preč. Fazekas, na početku liturgije ređenja, dopratio je ređenika do oltara, te je zatražio da se zaredi, nakon čega je pročitana bula imenovanja, na hrvatskom pa na mađarskom jeziku od strane prezbitera pratitelja.
Glavni zareditelj, mons. Német, u propovijedi je odgovorio na tri pitanja
„Što znači punina moći primljene od Krista? Valja obratiti pažnju na tri vrlo važne stvari: 1. Tko postaješ?, 2. Koji djelić Crkve ti je povjeren?, 3. Što je tvoj zadatak?“, rekao je na početku propovjednik.
„Nisi zaslužio dar blagodati koju danas primaš u posvećenju, nitko od nas ju nije zaslužio. To je besplatan dar Božji. Taj dar se nadovezuje na tvoja dosadašnja iskustva, na tvoju osobnost, i iz toga Duh Sveti želi iznijeti do sada nepoznate i skrivene vrijednosti pomoću kojih trebaš služiti onima koji su ti povjereni, tako da im osiguravaš hod Kristovim putom. Tako dar milosti vrlo brzo postaje zadatak. Ovu blagodat ne primaš da bi je zadržao za sebe, već da živeći s njom služiš svom stadu. Suočit ćeš se s novim izazovima, ali mnogo toga će ostati isto: tvoja snaga i slabost, nećeš biti boljeg zdravlja. Ali ono što može biti bolje jesu tvoje oči, uši i srce,“ poručio je zrenjaninski nadbiskup.
„Kako se izboriti sa ovim zadatkom?“, upitao je. „Važno je da i dalje njeguješ svoj odnos s Učiteljem, da se učiš od njega u svim situacijama, ali znamo istovremeno da nam Bog daje i ljudske odnose u kojima možemo iskusiti njegovu ljubav. Neka u tvom životu bude ljudi koji se brinu o tebi gledajući te očima Učitelja – Krista, koji stoje uz tebe i vole te“, ustvrdio je propovjednik.
Odgovarajući na drugo pitanje, nadbiskup Német promišljao je nad posebnostima povijesti i sadašnjosti Subotičke Crkve. „Ova mjesna Crkva živi ovdje od davnina, još od vremena kada su svi bili samo kršćani, istočnog ili latinskog obreda, kada pridjevi, pravoslavni ili katolički, još nisu bili upotrebljavani. Prošlost također utječe na sadašnjost i oblikuje naš identitet. U ovom procesu formiranja našeg identiteta moramo zadržati ono što je naša naročita, katolička, kršćanska samosvijest ovdje, na ovim prostorima, sada, u ovom povijesnom trenutku, čak i ako volimo gledati izvan svojih granica k sjeveru, zapadu, istoku ili upravo k jugu. Ali mi smo ovdje. Članovi smo Katoličke Crkve u Srbiji, sa svom našom različitošću koja nam daje bogatstvo, ali znaš i sam dobro, koja rađa i poteškoće. Ne možemo dozvoliti da nas nekoliko nedovoljno prosvijećenih osoba gleda kroz naočale drugih partikularnih Crkava. Znamo tko smo. Ja sam Mađar, ti si Hrvat. I još mnogo drugih naroda se izjašnjava kršćanima na ovim prostorima. Ne odričimo se svog jezika, svoje kulture, to razvijajmo i podržavajmo pod svaku cijenu. Želimo to održati na životu, jer smo ovdje rođeni, nismo migranti ili doseljenici, ovdje imamo svoje korijene. Ovo je naša domovina ili očevina. Istovremeno, moramo razmišljati i o onim mlađim generacijama koje su već zaboravile jezik svojih roditelja, svojih baka i djedova: moramo doći i do njih“, kazao je.
Uslijedio je obred izricanja obećanja izabranika, tijekom kojega je glavni zareditelj izabraniku postavljao naizmjenično pitanja, dok je izabranik odgovarao, na mađarskom i na hrvatskom jeziku. Litanijske prošnje izricane su na latinskom jeziku, a tijekom njih izabranik je ležao prostrt pred oltarom.
Nakon litanija, biskup glavni zareditelj, suzareditelji i ostali biskupi položili su ruke na glavu mons. Večerina, pa je uslijedila molitva uz otvoreni evanđelistar iznad ređenikove glave. Iza tog obrednog dijela, uslijedilo je pomazanje glave, predaja evanđelistara, biskupskog prstena, mitre i štapa. Konačno, glavni zareditelj dopratio je zaređenog biskupa do katedre na koju je sjeo, uz svečanu skladbu „Evo velikog svećenika“ Albe Vidakovića.
Nakon obreda ređenja započela je euharistijska služba. I ona je odisala bogatstvom baštine pojedinih katoličkih naroda u Bačkoj: darove na oltar su prinijeli vjernici u mađarskim, hrvatskim (šokačkim i bunjevačkim) i slovačkim nošnjama.
Nakon svečanog Te deuma, biskup Večerin izrekao je svoju zahvalu. „U zahvalnosti Bogu za dar života, dar svećeništva i poslanja, koje mi je udijelio biskupskim ređenjem, pristupio sam i danas Božjem žrtveniku, s osjećajima poniznosti i divljenja pred otajstvom Njegove prisutnosti i bezgranične ljubavi i milosrđa. Izričem zahvalu svojim pokojnim roditeljima, ocu Branku i majci Ireni, koji su mi velikodušno prenijeli život, ali i dar vjere i ljubavi prema Bogu. Vjerujem da me i sada s neba podržavaju i zagovaraju. Papi Franji zahvaljujem na povjerenju što me je postavio da Subotičkoj biskupiji predsjedam u ljubavi. Preuzvišeni apostolski nuncije, mons. Luciano Suriani, hvala Vam na nazočnosti, a ujedno Vas molim da papi Franji prenesite moju sinovsku odanost, ljubav i poštovanje.“
Autor: Ika.hr
 
 
 
Powered by WordPress.