Filijale franjevačke župe u Subotici u 18. stoljeću

SUBOTICA U SRCU
Typography

Objavljujemo dijelove iz knjige „Franjevačka crkva i samostan sv. Mihovila u Subotici“ u nakladi udruge Hrvatska nezavisna lista, u kojoj je na 116 strana prikazana povijest franjevačke crkve i samostana u Subotici kako ju je zabilježio o. Paškal Cvekan u knjizi „Subotički franjevački samostan i crkva“ tiskanoj u Subotici 1977. godine.  

 
Za potpunost slike dušobrižničkog rada Franjevaca u Subotici u 18. stoljeću potrebno je kazati nešto i o onim naseljima u kojima su Franjevci vodili dušobrižništvo prije njihova postojanja kao samostalne župe. 
Bili su potrebni veliki napori i žrtve da se u tako udaljenim mjestima od Subotice vrši svećenička služba. I čovjek se mora diviti svećenicima Franjevcima, koji su posjedovali tako veliku ljubav i smisao za odricanje, te su mogli pješke ili na konju svladavati tako velike udaljenosti i služiti svojoj braći ljudima kao pravi njihovi duhovni pastiri. Prva takva filijala subotičke franjevačke župe bio je Almaš. Naziv tog naselja potječe od turskog vezira Almaša, za kojeg se to naselje počelo graditi. Franjevci su tu još za turskog rate vršili dušobrižničku službu, a pogotovo poslije oslobođenja Bačke od Turaka. Sve potrebno za vršenje službe u Almašu pribavio je o. Kapistran Kurimszki milostinjom ili je donio iz Subotice, 1732. MELIKUT je bila druga filijala franjevačke župe u Subotici. Danas je to naselje u Mađarskoj. U njoj su djelovali kao upravitelji o. Franjo Topalčani, o. Solan i o. Danijel Zavodczki. Povezana je bila s Jankovcem. U čast sv. Joakima u Mélikútu je dao sagraditi crkvu Antun Grassalković komesar carskog vijeća u Subotici između 1761.1768.
 
TOPOLA (danas Bačka Topola) treća je filijala koja se počinje naseljavati 1749. 
Tu su oci Franjevci u početku biskupskim odobrenjem služili svete Mise po privatnim kućama. Bili su to o. Jakov Petrik, o. Danijel Zavodczki, o. Tomo Porubszki i o. Bruno Klestinecz. Odredbom oca provincijala 1754. određen je o. Fortunat Zolyoni, propovijednik i za slavenski i za mađarski jezik, da stalno boravi u Topoli. Prvotna crkva u Topoli bila je od nabijene zemlje i posvećena u čast Sviju Svetih. Bilo je to 1751. Nova je sagrađena u čast Pohođenja Bl. Djevice Marije Elizabeti 1764. Prvi svjetovni župnik je Petar Radić od 1758. Franjevci su vodili dušobrižništvo i u susjednom selu Bajši, gdje su pretežno bili luterani. 
KANIŽA je četvrta filijala. Pošto je 1753. prestala biti vojničko utvrđenje na Tisi (fossatum), a pravoslavno se stanovništvo nije htjelo podvrći novoj gradskoj upravi i preselilo se u Banat, Kanižu su nastanili Mađari. U njoj su Franjevci već 1752. osnovali rezidenciju i tako svojim duhovnim radom bili pripravni da 1754. na zahtjev provincijala postanu i stalni upravitelji župe. Prvi je bio o. Petar Szaloki. Temeljni kamen za crkvu postavio je poglavar rezidencije o. Florencijan Praith svečano 1. IX. 1753. Crkva je bila u čast Anđela čuvara i blagoslovio ju je isti o. Florencijan Praith. Nova crkva u Kaniži podignuta je 1776. Duga je 24 orgije, a široka 8 orgija. Gromom oštećena 1797. i obnovljena. 
Prvi svjetovni župnik u Kaniži je bio Ivan Fehér 1759. Franjevci su upravljali i turskom Kanižom preko Tise, dok im to nije zabranio Čanadski biskup. SENTA je peta filijala subotičkih Franjevaca. Nju su iste godine (1753.) kao i Kanižu nastanili Mađari, jer su se pravoslavci povukli u Banat. I Senta je 1753. dobila stalnog dušobrižnika u ocu Anzelmu Oszlani. Temeljni kamen crkve postavio je također o. Florencijan Praith 1754., a on ju je i blagoslovio u čast sv. Stjepana, ugarskoga kralja. Kad je ta crkva izgorjela, započela je izgradnja nove 1757. Prvi svjetovni župnik je bio Jakov Mikloš 1757. 
BAJŠA, filijala župe Topola, a pripadala je familiji Vojnić. Crkva je posvećena u čast Blažene Djevice na nebo uznesene 1762. Njome su kao upravitelji Franjevci iz Subotice od 1784.1798., kad je konačno dobila svog prvog svjetovnog župnika Đuru Kollar, 1798. (Svi podaci iz Kućne pov. Sub. sam. Ia.)   * O. Paškal Cvekan: Subotički franjevački samostan i crkva, Subotica 1977. godina(1)
 
V. Poglavlje IZGLED STARE CRKVE IZNUTRA
 
Veliki – glavni oltar
U novo uređenu i posvećenu crkvu postavljen je veliki – glavni oltar, koji je bio napravljen od drva, barokni i izrađen potpuno vjerno prema velikom oltaru franjevačke crkve u mađarskom gradu Vacu 1735. Oblikovao ga je Antun Horger, kipar iz Budima uz odobrenje o. Martina Voculika za 900 rajnskih forinti i za 150 mjera pšenice. Sve je to plaćeno iz milostinje i darovima dobročinitelja iz Subotice. Postoji i pisani ugovor, što ga je samostan sklopio s kiparom Horgerom (A. S. U S. 16). Oltar je potpuno dovršen tek 1740.41. godine poslije velike kuge u Subotici. Za pozlatu oltara sklopljen je ugovor sa slikarom Sebastijanom Stetner iz Budima, koji je za 1000 rajnskih forinti i za 350 mjera žita taj posao uspješno obavio. Novac od 1000 rajnskih forinti dao je kao svoj pobožni legat gospodin Matej Vojnić, što je sa svojom obitelji bio pošteđen u vrijeme kuge 1739. (AS u S Ia) str. 27-2.) Za posebnu cijenu  Stetner je za veliki oltar naslikao i slijedeće slike. I to sa strane oltara: Sliku svetih Franje Ksaverskog i Aleksija, koju je platio Nikola Kopunović, 20 forinti. Sliku sv. Lucije, platila Lucija Kubatušić, 10 forinti. Sliku sv. Katarine, platila kuća Gabričević, 10 forinti. 
Ostale manje slike u ciratama uokvirene platila je Rezidencija u Subotici. Sliku Blažene Djevice Marije, koja je bila na najvišem dijelu oltara, a jedina je od svih tih sačuvana i danas u samostanu, isplatio je Đuro Matuličić, 21 forint, a dao je 10 zlatnika. Glavna slika oltara sv. Mihovila u Subotici bila je velika slika 300 x 156, platno, ulje, uokvirena u široku pozlaćenu baroknu ramu, a prikazuje sv. Mihovila, arkanđela, kako u lijevoj ruci drži vagu s dobrim djelima, simbolički prikazanim u obliku krunica i molitvenika. Prvotno je slikar Stetner prikazao sv. Mihovila sa strašnim zmajem (đavlom) pod nogama. Samostanski kroničar veli da je bila veličanstvena, ali se nije svidjela darivatelju slike Šimunu Antunoviću, samostanskom sindiku. Slikar Stetner ju je morao preslikati samo zato, jer je Antunović gledajući prvu njegovu sliku sv. Mihovila rekao: „Što će nama toliko vragova!“ Za sliku je Stetner primio 54 forinta. Ta slika sa starog baroknog oltara sv. Mihovila u Subotici sačuvana je i nalazi se u samostanu. Velika je šteta, što je taj vrlo lijepi i umjetnički oltar iz 1735. ustupio mjesto današnjem mramornom hladnom oltaru! Zajedno s crkvom posvetio ga je nadbiskup Gabrijel Patačić 1736. (AS u S Ia) str. 273 i 28.)
Nastavlja se
 
Powered by WordPress.