Ljubav je ključ za prepoznavanje , razumijevanje i prihvaćanje uskrsne stvarnosti. A koji je tvoj ključ za prepoznavanje ljubavi?  

Piše: sestra Augustina Barišić

Poštovani čitatelji, do nedavno smo uživali radost uskrsnog jutra koje, kao da je na sve nas  je i naše događaje ostavilo trag novog svjetla. A sada, iščekujemo dolazak Duhova! Upravo je to trenutak da se osvrnem na Lukino evanđelje, ( Lk 24, 35 – 48). A u prispodobi promatrajmo sebe i svoj susret s nepoznatim….

Luka u odlomku evanđelja donosi zgodu o dvojici učenika koji su, razočarani nakon Isusove smrti, krenuli iz Jeruzalema u Emaus. Na putu im se ukaže Isus u liku čovjeka putnika kojega nisu odmah prepoznali. Međusobno su razgovarali o događajima koji su se zbivali tih dana. Svjetlo Kristove ljubavi pozivalo je učenike da se iz žalosti, nedoumica vlastitih pokopanih želja u nadi odvaže vjerovati Onome koji im je po daru euharistije “ tumačio Pisma “ da im osposobi srce za čitanje života, stavljajući sebe pod tako jednostavnim i svakodnevnim prilikama “ kruha i vina”. 

Potrebna je otvorenost srca

Ključni trenutak u toj zgodi bio je “lomljenje kruha” koje podsjeća na Isusovu žrtvu ljubavi. Ljubav je ključ za prepoznavanje , razumijevanje i prihvaćanje uskrsne stvarnosti. A koji je tvoj ključ za prepoznavanje ljubavi? Otkrij ga, poput Luke koji ide dalje pa kaže; “ U to im se otvore oči, te ga prepoznaše, a On im iščeznu s očiju”! Dakle, i sa strane učenika bila je potrebna otvorenost srca: “ tada rekoše jedan drugome, nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?” A što se drugo može iščitati, nego, po srijedi je ljubav Krista koji je prepoznatljiv kao uskrsli Krist. Pa poštovani čitatelji, što možemo zaključiti, nego, da prema toj istinitosti, samo oni koji Isusovu muku shvate kao jedinstven čin samo-darivanja i žrtve ljubavi mogu vidjeti da ta žrtva ljubavi nije bila uzaludna. Nije bila ubijena ljubav, unatoč svoj tragičnosti događaja. Ona ipak uskrsava i živi. Ona je darovana čovjeku. Darovana tebi i meni. Darovana upravo nama koji zajedno dijelimo dobro i zlo! A upravo tim darom, Krist je želio da se svaki naš prolazni dan živi u svjetlu i radosnom sjećanju na te događaje…

 I dok su išli putem, nastavlja Luka i razgovarali pridružio im se Isus. Upitao ih, o čemu razgovaraju, a oni ga ne prepoznaše, začuđeni u čudu, zapitali su, zar si ti jedini stranac? Nije im bilo dano da ga prepoznaju. Oni su bili prije svjedoci Njegova života, naučavanja, djelovanja, osuđivanja, patnje, uspinjanja do Golgote i razapinjanja sve do križa. Slijedili su ga i poznavali, ali, u ovoj situaciji oči ne vide a srce i dalje u nesigurnosti sumnja. Ne vide daleko. A mi? Koliko široko je naše vidno polje? Vidim i prepoznajem li osobe u potrebi?

Postanimo bujica mira, radosti i svjetlo svima koji nam se približavaju

Zanimljivo, kako jedna pojava i govor kojega čovjek ne prepoznaje i ne razumije može izazvati sumnju u čovjekovu srcu? Isus, kao i uvijek, pronicavim duhom, prepoznatljivim blagim glasom, mirnim tonom, dubinom pogleda s puninom ljubavi upita ih, zašto se prepadoste? Zašto sumnjate? Očistite svoje srce i pogledajte me. Nosite u srcu sigurnost da je moja pojava plod zajedništva. Pročistite svoj pogled i prepoznajte moju osobu. Ja sam, Isus, vaš prijatelj. S vama sam, ne bojte se! Želio im je reći, doživjet ćete ovaj susret po kojem vas pozivam na preobraženje u nova stvorenja i po susretu uđite u eshatološku dimenziju vječnoga kraljevstva. Ovaj susret, neka vam bude izraz intimnosti s mojim razlomljenim tijelom i prolivenom krvlju, jer samo tako ću vas moći oblikovati na način na koji vas ja želim.

I Isus upravo među njima postade gladan, a da bi povjerovali da je to On, uze komad pečene ribe i pojede. Tim činom učenike je želio uvjeriti da ih uvažava. Dakle Isus se poistovjećuje s njima govoreći u besjedi. Ja sam Onaj koji je dok je bio među vama govorio, treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano. Upravo ovaj razgovor s učenicima bio je način na koji je Isus otvorio dubinu riječi po kojima su učenici razumjeli Njegovu besjedu; “ Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima, počevši od Jeruzalema. Vi ste tomu svjedoci. I evo, ja šaljem na vas Obećanje Oca svojega. Ostanite zato u gradu dok se ne obučete u Silu odozgor”.

Prijatelji i čitatelji dragi, vrijeme je i veće je tu, prepustimo i mi svoj život Duhu svetom da nas trajno uobličuje misteriju Krista umrloga i uskrsnuloga. Krist i nas natapa onom silnom rijekom Duha Svetoga, koja izlazi od Oca i preobražava nas u izvor života, zato pijmo vodu živu. A oni koji to možemo, pođimo k Euharistiji, pođimo na izvor života. Blagujmo Njegovo tijelo, opijmo se u snazi Njegove Krvi i postanimo bujica mira, radosti i svjetlo svima koji nam se približavaju, jer Krist je stijena iz koje izviru vode. On je naš Izvor života! I u toj nadi i molitvi neka na sve nas siđe sila Duha svetoga, dok iščekujemo Duhove!