Piše: s. Augustina Barišić

Budite dobri i uvijek pomažite ljudima, posebno slabijima, onima koji su uplašeni, djeci, starijima, nemoćnima, bolesnima, beskućnicima, ostavljenima, rastavljenima, ovisnicima i onima na rubu života. Svi oni nose svoje rane zadobivene u djetinjstvu, mladim danima, ili neku svoju tugu     

Poštovani čitatelju, stara irska poslovica kaže: „Ovo je dan, darovan meni u mom životu i nikada se više ovaj dan neće ponoviti“. Dakle, svakoj osobi na svijetu darovan je ovaj trenutak sada, baš kao što nam je darovan i samo jedan život i taj život treba svjesno i kvalitetno živjeti. Znači, svaka osoba je vrijedna u očima Božjim a dar je sebi, obitelji, zajednici, na radnom mjestu pa i cijelom svijetu. Molim vas, gajite tu činjenicu uvijek u svom srcu, posebno kad u životu zapušu oluje i hladni vjetrovi sumnje i obeshrabrenja. A  kada dođu teški dani, znajmo, svi smo mi ipak od „krvi i mesa“, svi smo pod kožom „krvavi“, svi jednako osjećamo bol, patnju, nesuglasice, smrt dragih osoba i svega onoga što nam se u životu dogodi. Međutim, sumnji nema mjesta. Put znamo kamo nam je krenuti? Jer, naša snaga, naš put, istina i život je naš Bog. Sv. Pismo nam 365 puta govori: „Ne boj se! Ja sam s tobom u sve dane, do svršetka svijeta“. Dakle, ohrabrenje je to i doza „lijeka“ za svaki dan u životu. Stoga, ma kakvi mi bili, svi smo ili bi trebali biti sasvim obični ljudi. Te činjenice bismo trebali biti svjesni. Istina, neki se ponose jer su bogatiji. Neki imaju puno više novaca pa se odijevaju u skupocjenu odjeću i žive drugačije. Neki posjeduju i malo više diploma pa postanu veliki tako da im te titule „zamagle um“ pa misle kako imaju moć i kako mogu vladati svijetom i žive u uvjerenju da su iznad svih ostalih. Međutim i oni su ljudi sa istim poteškoćama, imaju iste sumnje, strahove i nade, samo se drže drugačijima ili se boje pokazati svoju nemoć. Oni isto jedu, piju i spavaju kao i svi mi drugi. Međutim, jedan je Gospodin i Gospodar na ovome svijetu pred kime trebamo kad tad podastrijeti svatko svoje račune. Zato živimo budno, i savjesno. Ne plašimo se nikoga i ničega što nam stoji na putu, ako živimo pošteno. Stoga, svoj život živi „punim plućima“! A da je tako, negdje sam pročitala kako je pametno „sanjati“, slijediti svoje nade i snove bez obzira na to koliko je to teško ili koliko se ovo „drukčije“ činilo drugima. No, priznajmo, pogotovo danas u naše vrijeme smo malo „zakinuti“ i u deficitu smo s radnim mjestima pa ne radimo ono zapravo za što smo se opredijelili, specijalizirali, za što imamo afinitete, ili što bi trebali pa smo prisiljeni raditi poslove koji nam se čine „ponižavajući“ u očima nas samih ili drugih, tako se u nama stvori neki obzir snažniji od nas pa razmišljamo o tome što će drugi misliti ili reći o nama. Međutim, niti jedan posao ne ponižava osobu ako ga osoba sama ne ponizuje. Stoga mi se čini dobrim spomenuti i preporučiti par savjeta za plodnije i sigurnije življenje u osobnom ophođenju sa sobom i s ljudima koji su nam stavljeni na životni put. 

Uvijek ispunjavajte obećanja

 Pa stoga, ako ste roditelji i imate djecu, molim vas, uvijek ispunjavajte obećanja koja ste im dali. Nemojte im govoriti „vidjet ćemo“ kada želite reći „ne“. Djeca očekuju istinu. Dajte im je s ljubavlju i dobrotom. Hvalite djecu i ona će stasati u dobre osobe, rasti, cvjetati i plodove donositi!

U životu izbjegavajte osobe pesimiste. Oni slušaju vaše snove ali pokušavaju i obeshrabriti vas. Budite svoji. Imajte dobro formiranu savjest da u svakom trenutku možete učiniti ono kako vam savjest i srce nalažu. Napravite sebi popis stvari koje želite učiniti. Putujte, učite, čitajte, pišite pjesme, upoznajte nekog posebnog. Neka lista bude duga i stalno činite nešto dobro za sebe i druge. Ne odgađajte za sutra jer to je najsigurniji način da to ne učinite. Ne postoji sutra. Ne postoji „pravo“ vrijeme. Postoji samo sad. Budite dobri i uvijek pomažite ljudima, posebno slabijima, onima koji su uplašeni, djeci, starijima, nemoćnima, bolesnima, beskućnicima, ostavljenima, rastavljenima, ovisnicima i onima na rubu života. Svi oni nose svoje rane zadobivene u djetinjstvu, mladim danima, ili neku svoju tugu a potrebno im je naše suosjećanje, pažnja i slušanje.

Predivan je to izvor znanja 

I još nešto što mi se čini jako dobro i potrebno. U životu je važno steći naviku čitanja. Čitati možemo različita štiva, kao što su romani, knjige raznih sadržaja, pjesme, časopisi, i drugo štivo. Predivan je to izvor znanja, mudrosti i inspiracije, jer dok čitamo ujedno maštom  putujemo krajolicima svijeta u kojima nikada nismo bili. Stoga, čitajmo s pažnjom, razumijevanjem i ljubavlju. Čitajmo kad god se pruži prilika, pa i onda dok očekujemo susret s dragom osobom. 

Živite u skladu s prirodom. Izađite na svjež zrak, šetajte, divite se ljepoti koju Bog stvori samo zbog nas. Idite u šumu, u planine, na more, u pustinju. To je važno za dušu.

I za kraj. 

Nikad ne govorite nekome da ga volite ako nije tako. 

Ja vas volim. 

Bog vas blagoslovio!

Opširnije u mjesečniku Hrvatske novine u tiskanom izdanju i pdf na www hnl.org.rs