Razgovor o aktualnostima u poljoprivredi s Josom Anišićom: Poljoprivrednici su upravu

Politika
Typography

Razgovarao: Zlatko Ifković
Za početak razgovora nam predstavite tvrtku Salaš 24 d.o.o. iz Subotice
„Salaš 24 Do.o.“ je osnovan prije dvije i pol godine i nastavio je rad na tradicijama ZZ „Salaš“, koji je radio dvadeset i tri godine, čiji sam ja bio direktor i zajedno sa zadrugarima smo dogovorili da prestanemo sa radom. Od samog osnutka „Salaš 24 Do.o.“ je nastavio raditi sve što je radio ZZ „Salaš“, samo na jedan suvremeniji način. „Salaš 24 Do.o.“ je imao ulaganja u tehniku, komjutore, programe i mislim da danas one kompanije koje se bave radom sa poljoprivrednicima, a one koje imaju temelje na poljoprivrednim gazdinstvima imaju bolje uvjete da ostvare interese zemljoradnika od zemljoradničkih zadruga.



Većina poljoprivredni proizvođača na početku sezone nema sredstava za poljoprivrednu proizvodnju. Na koji način „Salaš 24 Do.o.“ je uz njih, da li im pomažete i koje im uvjete daje?

Tvrki „Salaš 24 Do.o.“ osnovna djelatnost je ratarska poljoprivredna proizvodnja, ugovaranje proizvodnje, prodaja repromaterijala, kreditiranje poljoprivrednika, otkup njihovih proizvoda i plasman, objedinjeno sa jednog mjesta. Ova godina kao i nekoliko predhodnih bile su prosječne za poljoprivredne proizvođače, a prošla je bila odlična, a ova je prosječna iz razloga što mi ovdje od nekoliko ratarskih kultura koje uzgajamo: pšenica, uljana repica i suncokret, su imali solidne prinose, samo je kukuruz podbacio. Prinosi su poljoprivrednim proizvođačima omogućili nastavak proizvodnje.
Kreditiranje poljoprivrednih proizvođača je uvijek aktualno. Iako postoje u Subotici 22 banke, iako postoje regresirani krediti za poljoprivrednike još uvijek jedan dio je prinuđen da se kreditira iz potencijala zadruga ili tvrtki koje se bave organizacijom proizvodnje. Zašto?
Zato što naši poljodelci imaju malu vlastitu imovinu a rade puno zemlje u najam, a naročito oni koji uzimaju državnu zemlju u najam i koju moraju unaprijed platiti najamninu, a nisu u stanju da dobiju veće kredite od banke. Ako kupi poljoprivrednik naprimjer traktor i kombajn na kredit on je svoj kreditni potencijal ispunio, a sada treba uložiti u proizvodnju na 300 jutara koje obrađuje, a nema sredstava i nemože dobiti kredit na osnovu hipoteke. Kod nas može dobiti na osnovu ugovora, tako da i veći i manji poljoprivredni proizvođači koriste naše kredite. Moram reći da su naši krediti nepovoljniji od regresiranih jer je mjesečna kamata od 1,5%-2% mjesečno.
Tvrka „Salaš 24 Do.o.“ osim čisto komercionalne funkcije je preuzela i edukativnu funkciju tako da imamo tri zaštitara u tvrki koji daju stručnu pomoć poljoprivrednicima i izlaze na njivu zemljoradnika kada se pojave neki problemi u organizaciji proizvodnje. Osim toga zajedno sa firmama koje se bave distribucijom gnojiva i zaštitnih sredstava u toku godine organiziramo 20-tak raznih predavanja, seminara. I to se pokazalo dobro jer poljoprivrednici dolaze do novi saznanja svezi poljoprivredne proizvodnje.

Danas svjedočimo da se približavaju izbori za Skupštinu AP Vojvodine i po tome što određene stranke orgnaziraju prosvjedne vožnje poljoprivrednika traktorima. Što vi mislite o prijedlogu Zakona o poljoprivrednom zemljištu? Koliko si ti zahtjevi opravdani?
Zakon o poljoprivrednom zemljištu je aktualan šest mjeseci i bio je na javnoj raspravi šest mjeseci i stalno se vodila diskusija o Nacrtu, o dijelu koji će poslije povrata imovine starim vlasnicima ostati u državnom vlasništvu i tu je glavni nesporazum. Da bi unaprijedili ulaganje u poljoprivredu predstavnici Vlade su sebi po prijedlogu omogućili da trećinu od ukupnog preostalog zemljišta mogu dogovorno izdati na 30. godina potencionalnim investitorima, a to bi moglo biti do 100. tisuća hektara jer je procjena da će u državnom vlasništvu ostati oko 300. tisuća hektara, jer je većinom to zemlja Nijemaca ili onih koji nemaju nasljednike u trećem koljenu.
Što je tu sporno? Ta se sada zemlja izdaje poljoprivrednicima koji uzimaju sada po 20. hektara u najam od države i tu je u pitanju više tisuća poljoprivrednih gazdinstava koji će ostati uskraćeno za tu zemlju. Pošto oni tu zemlju uzimaju na licitaciji i plate je po hektaru više stotina eura. Po ovom Zakonu će predstavnicima Vlade biti omogućeno naprimjer da dogovorom daju jednom investitoru i 20. tisuća hektara kao što se sada govori. Mislim da su poljodelci ovog puta u pravu jer iako su sudjelovali na javnim raspravama i davali svoje prijedloge od kojih su neki usvojeni, ali ovaj nije i sva se poljoprivredna udruženja žale na prijedlog jer postoji opravdani strah za razne manipulacije.
A što se tiče politike normalno je da pred izbore svi obećavaju pa tako i oporbene i vladajuće stranke. To je period kada se obilaze farme, daju obećanja poljoprivrednicima. Naša zaobilaznica je pred izbore započinjana 18 puta, a poslije izbora je ostala takva kakva jeste danas.

Zašto poljoprivrednici nisu godinama uspjeli stvoriti svoju stranku?
Poljoprivrednici nisu godinama uspjeli stvoriti svoju stranku koja bi zastupala njihove interese, pa se dio njih sada opredjeljuje za pojedine stranke i pridružuje se njihovim akcijama. Bilo je više pokušaja formiranja seljačkih stranaka koje će štititi interese poljoprivrednika i normalno je da to strankama na vlasti nije u cilju. I teško može da uspije takva stranka jer poljoprivrednike interesira samo što je svezi poljoprivrede. A stranka treba da ima svoj stav o svim pitanjima: o unutarnjoj i vanjskoj politici, socijalnoj...A tu oni koji glasuju onda neprepoznaju stranke koji su osnovane da zastupaju interese poljoprivrednika.

Kako bi ocijenili agrarnu politiku u Srbiji?
Ima puno problema i lutanja u ukupnoj agrarnoj politici Srbije. Prije dvije godine je donesen Zakon o poticajima da se nešto više nebi uređivalo uredbama. Da se nebi svake godine određivalo i da seljak zna šta ga čeka i da unaprijed zna kakvi su poticaji. Sledeće godine je Vlada Srbije promila odredbu zakona i da kažem unakazila ga. Ostalo je po šest tisuća poticaja po domaćinstvu, ali više ne do 100. hektara nego po 20. hektara, to više nije isto.
Jedna od ključnih stvari koje će biti u pred pristupnim pregovorima sa EU biti će problem zadrugarstva. Potrebno je promjeniti zakon o zemljoradničkim zadrugama koji je donesen 1990.. U Europi domaćinstva imaju od 30-50 hektara i obavezno su vezana uz neki vid stočarske proizvodnje, tako da svoje proizvode prodaju kao finalni proizvod, a ne kao pšenicu, kukuruz... Tako se uposli više ljudi i ostvare se veći prihodi.

Powered by WordPress.