Akademik Željko Reiner novi je predsjednik Sabora. U opsežnom intervjuu Soundset radiju govori o tome u kakvom Saboru želi djelovati, koje će se reforme provesti. Govorio je i o dijaspori i važnosti jednakih biračkih prava svih Hrvata te se zalaže za dopisno glasanje na izborima.
Je li Hrvatska vašim odlaskom u Sabor izgubila poznatog stručnjaka u domoćim okvirima nego i svjetskim?
Nadam se da nije, nadam se da ću ostati barem djelomično na fakultetu i da ću naći mogućonost vidjeti svoje pacijente, naravno ne u istom opsegu kao i prije.
Zbog čega liječnici tako rado idu u politiku?
Teško mi je to objasniti, pogotovo zašto je to tako danas. Mogao bih reći zašto je moja generacija otišla u politiku, kolege Hebrang, Granić, Kostović. Mi smo vezani uz rat. Bili smo dragovoljci i tako smo ušli u politiku. Kroz rat se ta generacija uključila u politiku. Zašto mlađa generacija ljudi idu u politiku, teško mi je reći. Možda je dio odgovora u tome što je liječnički poziv vrlo zahtjevan, a sve manje cijenjen. Kad se sjetimo koliko su liječnici bili cijenjeni prije nekoliko desetaka godina, to je neusporedivo s današnjicom.
Puno se govori o saborskim zastupnicima kao predstavnicima elita s brojnim povlasticama. Kako potaknuti zastupnike da odgovornije rade svoje posao, redovnije dolaze na sjednice...?
Svjestan sam da je slika o zastupnicima loša, čak i lošija nego što zaslužuju ili podjednako loša kao slika dosadašnje vlade. To je povezano. Bivša vlada učinila je Sabor svojom perifernom ispostavom i svela ga na puke dizače ruku petkom kad se glasuje za bilo koji prijedlog, bez obzira na to bio on dobar ili loš. Čak i kad smo mi kao oporba ukazivali na poneke pogreške koje nisu uvijek bile političke, nego nomotehničke pogreške pa čak i lapsuzi, nikad se naše primjedbe nisu prihvaćale, nego su svi članovi vladajuće koalicije, sada oporbe, dizali ruke za to. A onda bi, uvidjevši da je ono što smo sugerirali točno, za nekoliko mjeseci taj isti zakon došao, ali sada kao prijedlog Vlade s istim izmjenama koje smo mi predlagali i koje smo naveli. To je bilo nepotrebno i stvaralo je nepovjerenje prema Saboru, ali ne samo prema Saboru nego je stvaralo i pravnu nesigurnost. A to je prilično pogibeljno jer se odnosi samo na zakone koje se odnose na gospodarstvo, financije... tko će onda ulagati u državu ako je tako vodite?
Hoćete li vi takvu praksu promijeniti?
Apsolutno.
Hoćete li vi prihvaćati prijedloge oporbe?
Apsolutno da hoćemo. Svaki dobar i kvalitetan prijedlog treba ugraditi u dokumente i ne vidim niti jedan razlog zašto se to ne bi činilo. Pozvao sam oporbu da konstruktivno sudjeluje u radu za narod. Moramo razvijati demokraciju.
Kako planirate disciplinirati zastupnike da dolaze u Sabor, bilo je zastupnika koji su došli svega dva puta na sjednice u cijelom četverogodišnjem mandatu?
Uvjeren sam da se negativnom stimulacijom ništa ne postiže, nego samo pozitivnom i pozitivnim primjerima. Ali vratimo se na pitanje demokracije koja se mora temeljiti na kulturi dijaloga, pluralizmu, toleranciji i uvažavanju. Uvijek sam vjerovao u to da treba postupati po onome što se pripisuje Voltaireu: "Ja se ne slažem s vama, ali ću do zadnjeg daha braniti vaše pravo da o tome govorite." To je bit demokracije i takav duh moramo stvoriti u Saboru.
Slažete li se s prijedlogom da treba smanjiti plaće zastupnicima?
O tome možemo diskutirati i to je jedan od prijedloga. Puno je važnije kako taj Sabor radi, radi li dobro ili ne, ima li ugled u narodu, vjeruje li mu narod ili ne. U načelu vjerujem da bi političke elite, ali i druge elite, trebale dijeliti sudbinu svog naroda. Što znači da ako je narodu loše, valjda bi i elite morale malo smanjiti svoje prihode, što im ne bi teško palo, pogotovo nekima da pokažu solidarnost. Bojim se da će se dogoditi da će se nekim političkim elitama smanjiti prihodi, a onim drugima koji puno više utječu na život ljudi neće se smanjiti plaće jer za to ne postoje mehanizmi da ih se na to natjera ili stimulira.
Kako ćete promijeniti to što ste spomenuli da je Sabor u prošlom sazivu bio samo mjesto gdje su se petkom dizale ruke za potvrdu zakona koje je predložila Vlada, što ćete učiniti da Sabor postane važno mjesto i da se ondje raspravlja o važnim zakonima?
Pa jedan od načina je vratiti način rada koji je postojao 1990-ih godina kada su se zakoni i svi ostali dokumenti raspravljali na odborima. Sabor ima 28 odbora koji se bave različitim područjima, u kojima su saborski zastupnici, ali i vanjski članovi iz tih struka. Nekoć se upravo na tim odborima obavio najveći dio posla, ondje su se brusila mišljenja, suprotstavljali argumenti i pokušalo doći do najbolje verzije. Tada su novinari pratili te odbore. Sjećam se, dok sam bio zamjenik pa i ministar zdravstva, da su na odborima bile i kamere i novinari, i te kako su to pratili. U ove zadnje četiri godine, nisam vidio nikoga osim na škakljivim temama vezano uz tajne službe. Sve se zbivalo na plenarnim sjednicama, a tome nisu krivi novinari, nego zastupnici jer je cilj bio da do izražaja dođu metafore, gegovi, i novinari su to vrlo rado prihvatili i emitirali.
Izbor sudaca Ustavnog suda jedno je od prvih pokazatelja je li moguć konsenzus dvaju blokova: je li on moguć i hoćemo li i dalje imati krovnu instituciju čuvara ljudskih prava?
Vjerujem da ćemo postići konsenzus, dosad je bilo tako i vjerujem da će i dalje biti. Vjerujem da je oporba za to spremna i mi smo spremni. Ne vidim razloga zašto tako ne bi bilo i sada.
Domoljubna koalicija ima 59 zastupnika, može računati na Mostovih 15, dva Bandićeva i dvoje manjinaca, Mirka Raškovića i Eminu Lekaj Prljaskaj. Ukupno 78 ruku. To je vrlo tanka većina. Kako očekujete da će se donositi odluke, svi najavljuju velike reforme za što će ponekad biti potrebna i dvotrećinska većina?
Mislim da je potrebno vratiti kulturu i duh dijaloga u Sabor gdje su izabrani predstavnici duboko svjesni svoje odgovornosti prema građanima koji su ih izabrali i da ćemo svi trajno zalagati za njihovu budućnost. I da ćemo uskladiti razlike među zastupnicima koje postoje. To ne smije ostati slogan, nego mi u Saboru to moramo graditi, dogovarati se, razgovarati i tražiti rješenja te uspostaviti povjerenje kako bismo zajedno pokušali ostvariti najbolje za hrvatske građane.
Svi od nove vlade očekuju velike reforme. Kako u pravosuđu, upravi, zdravstvu... Na koji će se način donositi strateške odluke? Primjerice, gospodin Orešković bi privatizirao zdravstvo, Božo Petrov se tome usprotivi, a vaš šef Karamarko je suzdržan. Čija će biti zadnja?
Teško mi je raspravljati o tome kakva će biti Vlada koja se još nije ni počela sastavljati, previše je tu hipotetskog da bih se usudio o tome govoriti. Nadam se, i vjerujem, a mogu samo reći da će suradnja između Sabora i Vlade biti dobra i konstruktivna jer znam ljude koji će biti u Vladi, za koje se sad zna da žele strukturne reforme koje su nužne. Ako ih ne počnemo provoditi već od sljedeće godine, bojim se da će Hrvatska otići u još lošiji položaj nego što jest. Mi smo prema mnogim pokazateljima druga ili treća najlošija država u EU.
Spomenuli ste da znate neke članove buduće vlade. Hoće li Most dobiti šest-sedam ministarstava kao što mu je nudila koalicija Hrvatska raste. Po kojem principu će Most i Domoljubna koalicija dijeliti resore u vladi?
Ponovno moram odgovoriti da ja ne sudjelujem u kreiranju Vlade i kao predsjednik Sabora imam sasvim dosta posla.
Stručnjaci novoj vladi ne predviđaju dugi vijek jer mora provesti velike reforme, a teško je reći i hoće li postojati politička potpora premijeru Oreškoviću. Hoće li Most i HDZ dati podršku?
Uvjeren sam da će mandatar, budući premijer, imati tu podršku jer je ima i sada. Mi moramo nakon godina beznađa hrvatskim građanima vratiti nadu, optimizam, ponos. To je naša obveza i zato moramo provesti reforme. Ljudi su na to spremni. Moramo se stisnuti na neko vrijeme ako im se jamči da nakon tunela postoji svjetlo.
Hoće li nova vlada u ove četiri godine preživjeti u tunelu i doći do svjetla?
Ne vidim razloga zašto ne, bit će to jedna energična vlada, sposobna vlada. Uvjeren sam da će ljudi biti zadovoljni što se na neko vrijeme moraju stisnuti, ali će nakon izvjesnog vremena, početi bolje živjeti.
Okrenut ćemo se malo prema susjednoj državi Bosni i Hercegovini. Vaš koalicijski partner Most najavio je mogućnost ukidanja glasovanja dijaspore na izborima, a s druge strane imamo mandatara koji dolazi iz Kanade. Kakav je vaš stav prema tome?
Ne znam da je Most najavio ukidanje glasovanja dijaspore. Mi smo se uvijek zalagali da su Hrvati jedan korpus, naročito u Bosni i Hercegovini i da svi imaju glasačko pravo i da ga pod jednakim uvjetima moraju moći ostvariti. Bivša vlada je napravila neke vrlo ružne poteze, sjećate se izmjene Ustava koja je bila iznuđena da bi se dobilo placet od tadašnje oporbe za ulazak u EU. Moje mišljenje je da je to bilo loše. I da su birači izvan Hrvatske bili zakinuti, ne samo u BiH nego i u Vojvodini, Crnoj Gori, po cijelom svijetu... Oni imaju biračko pravo, a ako ih dovedete u situaciju da moraju prijeći stotine i tisuće kilometara da bi se najprije prijavili u diplomatsko predstavništvo, a onda drugi put da glasuju, onda ste uskratili to pravu nizu ljudi. Ja osobno se silno zalažem za dopisno, odnosno elektroničko glasovanje. Da se omogući svima.
Životopis potpredsjednika Hrvatskoga sabora Željka Reinera
Željko ReinerAkademik Željko Reiner rođen je u Zagrebu 1953. g. gdje je završio osnovnu školu, Klasičnu gimnaziju i 1976. g. diplomirao na Medicinskom fakultetu. 1978. g. je magistrirao, a 1982. g. i doktorirao na Sveučilištu u Zagrebu. Specijalizirao je od 1979. do 1983. g. internu medicinu u KBC "Sestre milosrdnice" u Zagrebu i u Sveučilišnoj bolnici Eppendorf u Hamburgu, Njemačka. Na postdoktorskom usavršavanju bio je u Oklahoma Cityju, SAD, od 1984. do 1985.g. Za docenta je izabran 1986. g., a za redovitog profesora Medicinskog fakulteta u Zagrebu izabran je prvi puta 1988. g. Od 1997. g. je redoviti profesor interne medicine u trajnom zvanju. Od 2009. g. je i redoviti profesor na Sveučilištu u Rijeci. Dodijeljen mu je naziv "Fellow of the Royal Society of Physicians" – FRCP (London), "Fellow of the European Society of Cardiology" – FESC i "Fellow of the American College of Cardiology" - FACC. Od 1986. do 1995. g. bio je pročelnik Kliničkog odjela Klinike za patofiziologiju KBC Zagreb, od 1995. do 2003. g. bio je predstojnik Klinike za unutrašnje bolesti KBC Zagreb na koju je funkciju ponovno izabran 2011. g. pa se na njoj nalazi i danas. Od 2003. g. pročelnik je Zavoda za metaboličke bolesti KBC Zagreb. Od 2004. do 2012. g. bio je ravnatelj KBC Zagreb. Na toj se funkciji osobito istaknuo izgradnjom i opremanjem te naše najveće bolnice koja je danas jedan i pol puta veća nego što je bila prije njegovog mandata i najsuvremenije je opremljena.
Član je Akademije medicinskih znanosti Hrvatske od 1990. g., a od 2004. do 2012.g. bio je njen predsjednik. Od 1992. do 2006. g. bio je član-suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), a od 2006. g. je redoviti član HAZU-a - akademik. Voditelj je Odbora za aterosklerozu HAZU-a. Počasni je član Akademije medicinskih nauka Bosne i Hercegovine od 2011. g. Od 2000. do 2006.g. bio je pročelnik Katedre za internu medicinu Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Objavio je 543 znanstvenih i stručnih radova. Bio je gost-profesor na više sveučilišta u SAD-u i Europi, pozvani predavač na nizu europskih i svjetskih kongresa, član znanstvenih odbora gotovo svih europskih i svjetskih kongresa iz područja ateroskleroze zadnjih dvadesetak godina te europskih i svjetskih kardioloških kongresa, a i u nas je organizirao i predsjedao više kongresa. Od 1983. g. do danas bio je voditelj više znanstveno-istraživačkih projekata. Član je uredništava više najuglednijih međunarodnih časopisa ("Nature - Reviews Cardiology","Atherosclerosis", "Nutrition, Metabolism and Cardiovascular Diseases" itd.) te domaćih ("Liječnički vjesnik" itd.) i recenzent najpoznatijih svjetskih znanstvenih časopisa ("Lancet", "European Heart Jorunal", "Annals of Medicine", "Fundamental and Clinical Pharmacology", "European Journal of Preventive Cardiology","Cardiovascular Drugs and Therapy" itd.).
Prvi je Hrvat koji je glavni autor nekih ključnih europskih smjernica – Europskih smjernica za liječenje dislipidemija objavljenih 2011. godine. Koautor je Europskih smjernica za prevenciju kardiovaskularnih bolesti izdanih 2007. g. te onih najnovijih izdanih 2012. g. Bio je predsjednik Povjerenstva za lijekove RH od 1992. - 2000. (član povjerenstva od 2004. - 2008. g.), te predsjednik povjerenstva za dodjelu naziva primarijus (1998. - 2000. g.). Bio je i predsjednik Europskog odbora za borbu protiv pušenja (2000. - 2002. g.). Bio je član tročlanog međunarodnog komiteta za dodjelu jedne od najznačajnijih svjetskih nagrada iz medicine "Leon Bernard Prize".
Od 1995. do 1998. bio je član Izvršnog odbora Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) – najvišeg upravljačkog tijela te organizacije kao drugi Hrvat u povijesti. Od 2012. jedan je od svega 6 članova Upravnog odbora Svjetske udruge za aterosklerozu (International Atherosclerosis Society – IAS) u kojem predstavlja čitavu Europu. Za Europsku komisiju bio je recenzent znanstvenih projekata u sklopu FP 6 i FP 7 predloženih za financiranje Europskoj Uniji.
Autor je niza poglavlja u tridesetak knjiga i udžbenika objavljenih u inozemstvu i u nas, bio je voditelj više kolegija na dodiplomskom i 7 postdiplomskih studija. Bio je urednik 26 knjiga i priručnika ("Farmakoterapijski priručnik", "Interna medicina", itd.). Od 2010. godine član je Savjeta Sveučilišta u Zagrebu.
Akademik Reiner je i priznati hrvatski pjesnik. Poeziju objavljuje od 1970. g. u časopisima „Forum“, „Kaj“ te mnogim drugima. Objavio je nekoliko knjiga pjesama (Žejni sred zvirajnka, Zagreb, 1984. g.,Vrijeme sna i vrijeme jave, Zagreb, 2003. g. itd.). Pjesme su mu uvrštene u više antologija. Član je Društva hrvatskih književnika.
