Ivan Poljaković rođen je 1956. u Subotici. Studij anglistike i germanistike započeo je na Sveučilištu u Innsbrucku u Austriji, studij anglistike nastavio je od 1977. do 1979. u Cambridgeu u Engleskoj, a od 1979. do 1980. studij germanistike na Sveučilištu u Rostocku u Njemačkoj. Doktorirao je u Aucklandu na Novom Zelandu g. 2004., gdje je završio i studij španjolskoga jezika te studij za vjeroučitelja pri tamošnjem „Catholic Institute of Theology“. Napisao je brojna znanstvena djela i prijevode, koja su mu objavili HAZU, Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku, sveučilišta u Aucklandu, Münchenu, Zadru i Beogradu, časopis za filološka istraživanja „Fluminensia« i drugi
Vi ste bili i jedan od osnivača Demokratskog Saveza Hrvata u Vojvodini. Koji vam je bio prvotni cilj osnutka?
Prvotni cilj je bio politički organizirati Hrvate na prostoru Vojvodine kako bi se pripremili za predstojeće demokratske izbore te po mogućnosti formirali lokalnu vlast makar u Subotici, a na višim razinama imati svoje predstavnike. Nažalost brzo je došao rat pa je onda i jedan od najvažnijih ciljeva postala i zaštita Hrvata na tim prostorima.
Sudjelovali ste na Međunarodnim mirovnim konferencijama o bivšoj Jugoslaviji u Den Haagu, Londonu i Rimu. Koje su sporazumi zaključeni a bili značajni za vojvođanske Hrvate?
Hrvatima su obećana sva politička i kulturna prava. Međutim, dugo godina je to bilo samo mrtvo slovo na papiru.
Po Vašem mišljenju jesu li Hrvati u Srbiji sačuvali svoj identitet? Ima li vidljivih rezultata i poboljšanja položaja vojvođanskih Hrvata?
Prvo moram reći da ja od 1996. godine ne živim više u Subotici tako da nemam izravan uvid u političko i kulturno stanje hrvatske zajednice na tim prostorima. No, opće je poznato da se forsira odnarođivanje Hrvata, danas možda još više nego krajem prošlog stoljeća. To je evidentno kroz veliku financijsku pomoć i intelektualne usluge, kao što je pisanje gramatike, udžbenika, itd., onim i odnarođenim Hrvatima te usvajanja bunjevačkog jezika. Hrvatska država bi to mogla zaustaviti vrlo lako kada bi bilo političke volje.
Tomislav Žigmanov od 2015. godine obnaša funkciju predsjednika. U tom periodu, je ostvaren najslabiji izborni rezultat na lokalnim izborima u povijesti DSHV-a. Na lokalnim izborima 2016. I 2020. osvojio je 2 vijećnička mandata što je šest puta manje od 12 kada ste bili dužnosnik DSHV-a. Na izborima održanim 2. lipnja 2024. Osvojio je 3 vijećnička mandata. Ocijenite rezultate koje je ostvario DSHV.
?Naravno da su to jako slabi rezultati te bi svaki politički vođa s malo savjesti trebao dati ostavku nakon takvih rezultata. No, kod nas izgleda da još nema te uljudbe. Tu je i drugi problem koji nažalost još mnogi ne razumiju. Politička stranka s hrvatskim predznakom ne može zastupati sve Hrvate u Srbiji, baš kao što neka stranka u državi ne može zastupati sve njezine državljane, inače imate diktaturu. Još dok sam bio u predsjedništvu DSHV-a, pred kraj svog mandata, ja sam se zalagao za osnivanje Hrvatskog nacionalnog vijeća, kao malog hrvatskog parlamenta, koji bio onda legitimno mogao zastupati sve Hrvate na teritoriji Srbije, a nakon osnutka Hrvatskog nacionalnog vijeća je trebalo hrvatsku stranku pretvoriti u jednu modernu demokršćansku stranku u kojoj bi se okupili svi demokršćani bez obzira na nacionalnost. Takva stranka bi mogla osvojiti vlast u Vojvodini, ili barem biti značajan politički čimbenik. A onda bi lako bilo manjinama ostvarivati svoja prava jer bi imali saveznika u takvoj političkoj stranci. Međutim, to se nije napravilo i propustila se izvrsna prilika. Iako sada postoji Hrvatsko nacionalno vijeće izgleda, barem po onome što čitam u medijima, da i dalje Hrvate predstavlja predsjednik jedne političke stranke, a ne predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća. Sve je to nakaradno i besmisleno.
Poznato je da su u mjestu Tavankutu Hrvati većinsko stanovništvo. Predsjednik Žigmanov je rođen u njemu, a DSHV je ostvario slabiji rezultat od Srpske napredne stranke i Saveza vojvođanskih Mađara. Što mislite što je razlog slabog rezultata DSHV-a i da li postoji odgovornost predsjednika Žigmanova?
Pa to pokazuje upravo ono što sam malo prije rekao. Koga predstavlja predsjednik hrvatske stranke? Tek nekolicinu Hrvata, zato je danas postojanje takve stranke besmisleno.
Što bi vi poduzeli da danas obnašate funkciju predsjednika DSHV?
Napravio bih ono što sam predlagao krajem svog mandata i što sam već gore spomenuo. Stvorio bih jaku demokršćansku stranku koja bi vladala u Subotici, a možda i šire. A Hrvati bi onda uz pomoć takve stranke lakše rješavali svoje probleme, naravno putem Hrvatskog nacionalnog vijeća. Ovako imate Hrvatsko nacionalno vijeće koje ne znači ništa (jer je prepustilo jednoj stranci da zastupa Hrvate), i hrvatsku stranku koja ne znači ništa (jer ne predstavlja sve Hrvate).
Što je na vas utjecalo da 1996. godine napustite rodni grad Suboticu?
Ja sam imao prilike u jeku rata, jer me je dr. Tuđman pozvao, doći na vrlo visoke funkcije u Hrvatskoj ali nisam htio ostaviti na cjedilu sve te ljude koje smo organizirali. Osim toga i moja majka je još bila živa i trebala je njegu. Nakon što su mi sišli svi mandati, član predsjedništva DSHV-a i zastupnik u Vojvođanskom parlamentu, i nakon što mi je majka umrla odlučio sam otići iz Subotice. Tada sam pri odlasku iz Subotice, za Novi Zeland, bio još jednom pozvan u Hrvatsku ali sam to odbio i otišao u dalek svijet. Smatrao sam da sam dosta dao od sebe za hrvatsku zajednicu u tom periodu i da je red i na drugima da ulože nešto truda i rada radi svoje vlastite budućnosti.Kako ocjenjujete medijski tretman Hrvata u Srbiji u hrvatskim medijima?Vrlo lošim i neobjektivnim.
Što biste poručili Hrvatima u Srbiji?
Mislim da je bilo više sloge među nama pod kraj prošlog stoljeća. Zato bi danas trebalo više sloge, međusobnog razgovora i dijaloga, pa će onda i sve biti bolje. Čuo sam da se jednom elektoru zabranilo govoriti na izbornoj skupštine Hrvatskog nacionalnog vijeća. To nije odraz demokracije već diktature. To je velika sramota. Mnoge stvari ne štimaju u hrvatskoj zajednici u Vojvodini. Preporučujem isto ono što i desnici u Hrvatskoj, oslobodite se svojih taština, gledajte interes općeg dobra a ne svoj vlastiti pa će i Bog nagraditi ne samo vas već i cijeli hrvatski narod (usp. Rim 2,8; Gal 5,13).
B.T.
