Leksikon podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca (11): Značajne osobe podunavskih Hrvata

HRVATSKE NOVINE
Typography

Leksikon podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca pripada tipu specijalnih leksikona, i to po dvjema osnovama: njegovu posebnost ne čini samo zemljopisno područje na koje se odnosi nego mu posebnu dimenziju daje i to što se u zadanome teritorijalnom okviru usredotočuje na pojave i osobe koje imaju (i) hrvatski karakter. Kao takav, on nastoji obuhvatiti ne samo Bunjevce i Šokce u vojvođanskom i mađarskom dijelu Bačke nego i u cijelome povijesnom ugarskom Podunavlju  

CEPELIĆ, Milko (Mihovil) (Vuka, 21. IX. 1853. – Đakovo, 26. III. 1920.), svećenik, etnograf i povjesničar. Podrijetlom je iz obitelji koja se 1725. iz Slovačke doselila u Legrad. Pohađao bogosloviju u Đakovu, a zaređen je 1877. Najprije je bio kapelan u Osijeku, a od 1878. u Đakovu je obavljao službe ceremonijara, dvorskog kapelana J. J. Strossmayera i knjižničara biskupijske knjižnice. God. 1882. postao je biskupovim tajnikom, a đakovački župnik i dekan bio je 1894.-1910. Papin-skim komornikom imenovan je 1888., apostolskim protonotarom 1901., a đakovačkim kanonikom 1910. 
Djelovao je i u političkom životu te je bio suosnivač prvoga hrvatskog dnevnika u Osijeku Narodna obrana 1902. Proučavao je hrvatski narodni život i običaje u Slavoniji i objavio mnogobrojne članke i studije u periodici, kalendarima i spomenicama. Svoju bogatu zbirku tkanina i vezova ostavio je Etnografskomu muzeju u Zagrebu. U sklopu svojih etnografskih istraživanja boravio je i među bačkim Hrvatima. Svoj trodnevni boravak u rujnu1912. s oduševljenjem je opisao u opsežnom članku Tri dana med Bunjevcima i Šokcima u Subotičkoj Danici za 1914. 
Nakon rata u Subotičkoj Danici za 1919. objavio je i članak Bunjevke, bavite se konopljom, u kojem se zauzima za oživljavanje tradicionalnog tkanja među bačkim Bunjevcima. 
Lit.: P. Pekić, Političke i kulturne veze između Bunjevaca i Hrvata u prošlosti, Obzor. Spomenknjiga 1860-1935, Zagreb, 1936; Hrvatski biografski leksikon, 2, Zagreb, 1989. 
S. Bačić
CINDRIĆ, Petar (Subotica, 29. IV. 1939.), agronom, znanstveni radnik, sveučilišni profesor. Sin Marijana i Lize (Elizabete), rođ. Gabrić. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Subotici. Diplomirao je 1962. na Poljoprivrednom fakultetu Sveučilišta u Novom Sadu, gdje je i magistrirao 1968. te doktorirao 1974. na području vinogradarstva. Radni je vijek proveo u Institutu za vinogradarstvo i voćarstvo u Srijemskim Karlovcima i na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu. 
Bavio se skupljanjem, proučavanjem i selekcijom vinove loze. Proveo je klonsku selekciju u okviru sorte Rizling talijanski (priznati klonovi: SK-13, SK-54 i SK-61). Primjenom klasičnih metoda spolne hibridizacije stvorio je više vinskih sorata visoke otpornosti prema niskim zimskim temperaturama, koje su često faktor ograničenja u uspješnom uzgoju vinove loze u uvjetima kontinentalne klime (Liza, Petra, Kosmopolita, Petka, Rubinka, Morava). Neke od novih sorata, osim otpornosti na mraz, imaju i visoku gensku otpornost na najvažnije gljivične bolesti vinove loze (peronospora, oidium i botritis) te su veoma pogodne za ekološku proizvodnju grožđa, kojoj je svrha zaštita ljudskog zdravlja i zaštita okoliša od pesticida. U tom su smislu posebno uspješne sorte Bačka i Panonia, priznate 2002. i 2003. Neke od novih sorata pokazale su vrlo dobre rezultate u eksperimentalnim vinogradima u okolici Subotice (Ljutovo i Palić). Sa suradnicima je na Oglednom dobru u Srijemskim Karlovcima stvorio i dvije stolne sorte fina ukusa i vrlo lijepa izgleda, koje su priznate pod imenima Lasta i Karmen. 
Objavio je više od 100 znanstvenih i stručnih radova u domaćim i inozemnim časopisima (Vinogradarstvo i vinarstvo, Novi Sad; Jugoslovensko vinogradarstvo i vinarstvo, Beograd; Jugoslovensko voćarstvo, Čačak; Savremena poljoprivreda, Novi Sad; Arhiv za poljoprivredne nauke, Beograd; Genetika, Beograd; Poljoprivreda, Beograd; Letopis naučnih radova poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu; Biljni lekar, Beograd; Revija agronomskih saznanja, Novi Sad; Zbornik Matice Srpske za prirodne nauke, Novi Sad; Svet pića, Novi Sad; Poljoprivredne aktualnosti, Zagreb; Vinski krug, Zagreb; Vignevini, Verona; Schweizarische ladwirtschaftliche Forschung, Bern; Acta horticulturae, Leuven, Belgija; Szőlőtermesztés és Borászat, Kecskemét; Borászati füzetek, Budapest itd.) te monografijama i zbornicima. Sudjelovao je na mnogobrojnim domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima. 
Djela: Vinova loza, Beograd, 1968; Razvoj voćarstva i vinogradarstva, prerade i prometa voća i grožđa na Subotičko-horgoškoj peščari od 1978. do 1990., Subotica, 1981; Sorte vinove loze, Beograd, 1990 (2. i 3. izd. suautor s N. Korać i V. Kovač: Novi Sad, 1994, 2000). 
J. Ivanović
CINDRIĆ, Skolastika, s. Imelda o. p. (Subotica, 25. II. 1938.), sestra dominikanka, vrhovna glavarica. Kći Marijana i Lize (Elizabete) Cindrić, rođ. Gabrić. Osnovnu i srednju glazbenu školu završila je u Subotici. Nakon toga stupila je u samostan sestara dominikanki sv. Anđela Čuvara u Korčuli te je 1957. primila redovničko odijelo i stupila u novicijat. U istome mjestu 1958. položila je prve, a 1963. i doživotne zavjete. Tijekom 1963. i 1964. boravila je kod sestara dominikanki u francuskome Mortefontaineu radi upoznavanja dominikanske duhovnosti i učenja jezika. 
Nakon povratka iz Francuske boravila je u kući matici u Korčuli te je vodila crkveno pjevanje u okolnim župama. Od 1967. do 1976. obnašala je službu učiteljice novicijata. Od 1976. do 1983. boravila je u samostanu Bezgrešnog Srca Marijina u Splitu, gdje je obnašala službu potpriore i vodila crkveno pjevanje. Istodobno je pohađala Institut za teološku kulturu laika pri Nadbiskupiji u Splitu. Od 1983. do 1995. bila je vrhovna glavarica Kongregacije sestara dominikanki sv. Anđela Čuvara, koja djeluje u dvadesetak zajednica u Hrvatskoj, Vojvodini, Njemačkoj i Kanadi. 
Od 1992. do 1995. organizirala je humanitarnu pomoć za prognanike i izbjeglice u samostanu bl. Hozane Kotorke u Zagrebu, što je označilo početak rada Caritasa u župi Krista Kralja u Zagrebu. Od 1995. do 1997. opet je boravila u kući matici u Korčuli, a 1997. premještena je u samostan Bezgrješne Djevice u kanadski Sherbrooke, gdje i danas živi. 
B. Rudić
nastavlja se
 
Powered by WordPress.