Uz žetvene svečanosti – Dužijancu, slamarstvo i izvorne plesove bunjevački Hrvati u Vojvodini najradije će se pohvaliti svojom nošnjom. Suknje od lionske svile, besprijekorno namještene marame, bijeli ručno vezeni šling … elementi su narodnog bunjevačkog ruha koje je u prošlosti ove zajednice govorilo o statusu, životnoj dobi, bračnom stanju svakoga Bunjevca. Iako danas ne nose takvu poruku o vlasnicima, nošnje su tražene, kaže nam krojačica bunjevačke narodne nošnje i fotografkinja „Hrvatske riječi“ Nada Sudarević.
Najbolji prikaz ljepote, uzvišenosti i elegantnosti bunjevačke narodne nošnje priređuje se jednom godišnje. Ljubitelje i poštovatelje tradicije tada u Subotici okupi „Prelo sjećanja“ u Hrvatskom kulturnom centru „Bunjevačko kolo“. Sudionici nose i stare nošnje sačuvane od baka i djedova, no sve je više novog, ženskog ruha, koje nastaje u domu Nade Sudarević koja je zavšila tekstilnu školu i tamo stekla temelje za vještinu krojenja narodne nošnje…
A, ono nastaje u domu Nade Sudarević, fotografkinje tjednika „Hrvatska riječ“ i u slobodno vrijeme krojačice bunjevačke narodne nošnje.
Nada Sudarević završila je tekstilnu školu. Tu je stekla temelje za vještinu krojenja narodne nošnje, ali nije stala na kopiranju starih modela. I premda se bavi kreiranjem raritetnih odjevnih predmeta, njezina vještina je vrlo tražena – jer je broj sudionika i „nositelja“ bunjevačke narodne nošnje svake godine sve veći, a i ona više od šivanja, voli nošenje svojega ruha.
