Predragi čitatelji, u Svetom Pismu ste se više puta susreli sa pojmom “dijete”, no da li ste uistinu upotpunosti shvatili i njegovo pravo značenje, tko je dijete?!
Svatko od nas je bio dijete, i naša odraslost se uveliko opire djetinjstvu, ali biti dijete nikako ne znači biti i djetinjast.
“Moramo odrasti da bismo bez opasnosti mogli biti dijete” (Madeleine od Isusa).
Dijete je malo, nježno, nevino, krhko stvorenje, jednostavno, ponizno, poslušno, popustljivo, prilagodljivo, sve promatra zadivljeno, s radošću i ljubavlju okrenuto prema Gore, ni o čemu ne brine, sve vjeruje, nema predrasuda. Oko mu je čisto, puno sjaja, prozračno i ničim nije zamućeno, sve iskreno osjeća i tako djeluje, ne izobličuje stvarnost, ne teži za bogatstvom, postojano je i otvoreno za primanje kršćanske istine te sposobno da sve prihvata od Oca kao dar. Sva ova svojstva čine dijete, i ona su temeljni uvijet za ulazak u Kraljevstvo nebesko.
Postati kao dijete podrazumjeva spoznati vlastito ništavilo, zagledati u sebe kao u zrcalo, nanovo se roditi, poprimiti sva svojstva djeteta, uskladiti svoju nutrinu sa vanjštinom, i biti ovisan jedino o Ocu. Bez svega toga nema ni spasenja, jer stoji pisano; “Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u Kraljevstvo nebesko” (Mt. 18. 3). Stoga, dijete u nama predstavlja naš zlatni ključić ukrašen najljepšim biserima koji otvara ta veličanstvena, predragocjena vrata Nebeskih svečanih dvora. I Isus je mnogo volio djecu toliko da je jednom žustro reagirao na učenike kada su priječili djecu da Mu priđu. Rekao im je; “Pustite malene da dođu k meni”, i blagoslivljao ih polažući ruke. Jer Isus je dobro znao da su upravo ta djeca uzori Kraljevstva, zato je i nas često puta podučavao kako biti i ostati dijete, kako biti jedno s Njim, srce u Srcu da bi se spasili. I doista, svatko tko posjeduje tu istinsku jednostavnost poput djeteta ima jedinu pravu ljubav, a to je Bog i u toj ljubavi ima samo jednu misao ostati u tom pouzdanom prosvjetljenom predanju što nam je tako jako i potrebno. Dijete je oličje tog savršenog duhovnog bogatstva, vodilja u Nebo. A zbog pomanjkanja tih osobina djeteta dakle sa svojstvima djetinjastosti, svijet nemilosno i umire, kako kaže sv. Terezija. I Bog se rodio kao i mi upravo da bi nam pokazao tu potrebnu polarnu svjetlost Djeteta, stoga vas i pozivam da se duboko zagledate u te čarobne jaslice i zapitate da li Tog Rođenoga, Malenoga Isusa vidite i osjetite u sebi, da li ste Ga toplo primili i zagrlili, istinski obasuli beskrajnom ljubavlju koju pažljivo priželjkuje i u Njemu se preobrazili, posvetili i postali Jedno?! Jer; “Svima koji Ga primiše dade vlast da postanu kao djeca Božja” (Ivan 3. 3). Zato; “Budite kao dobra djeca. Ona ne misle na velika djela. Ima tko misli za njih. Oni se osjećaju jaki u prisutnosti svog oca. Činite tako i živjeti ćete u miru” (Franjo S.).
A sada upalite raskošno sva svjetla i složno zajedno zapjevajmo poput anđela uz gromke zvuke zvona, trube, milozvučne harfe i citre; Rodio se Bog i čovjek usred štalice, rumen cvijetak, dragi Sinak svete Djevice. Anđeli čuj pjevaju, slava Bogu na Nebu, a mir ljudma dobre volje na nizini tu.
Piše: Marina Klara Gerbicz
