Demokratski savez Hrvata u Vojvodini-dvadeset šesta obljetnica

Politika
Typography

Ostati i opstati
DSHV je bio i ostao institucijom hrvatskog naroda. Utjecaj mu je uvijek bio u porastu kada su mu prioriteti bili ostvarivanja političkih prava i kulturne autonomije cijele zajednice na teritoriju Srbije
Demokratski savez Hrvata u Vojvodini (DSHV) slavi dvadeset šestu obljetnicu. Od osnutka do danas bilo je važno ostati i opstati. DSHV je odigrao veliku ulogu u očuvanju identiteta Hrvata u Vojvodini. Da bi se na pravi način ocijenio osnutak i djelovanje DSHV‑a moramo se malo vratiti u povijest i priznati činjenicu, da do 15. srpnja 1990. godine u Vojvodini nije postojala niti jedna institucija s hrvatskim predznakom.


Raspadom Jugoslavije hrvatska zajednica u Vojvodini nalazi se na počecima jer je, po tko zna koji put na ovim prostorima, prekinut kontinuitet političkog i kulturnog djelovanja Hrvata. Do sredine pedesetih godina prošlog stoljeća gotovo su sve prijeratne institucije i organizacije s hrvatskom nacionalnom odrednicom u Vojvodini nasilno prestale raditi. U školama je ukinuta nastava na hrvatskom jeziku.

Dan za historiju
U Subotici je, 13. svibnja 1990. godine, utemeljen „Inicijativni odbor za osnivanje hrvatske političke organizacije“. Predsjednik Inicijativnog odbora je bio Julije Skenderović. U inicijativnom odboru su bili još i: Bela Tonković, Antun Skenderović, dr. Ljudevit Vojnić Tunić, Ivanka Skenderović, Bogoljub Kujundžić, Mate Dulić, Josip Gabrić, Antun Matarić, vlč. Marko Vukov, vlč. Marijan Đukić, Marko Dulić, Joso Anišić… Oni su utemeljili DSHV; izabrali su ime stranke, odredili povijesni hrvatski grb za znak stranke, izradili statut i program stranke i odredili dan osnivačke skupštine.

U nazočnosti oko četiri stotine osnivača iz cijele Vojvodine, u Subotici je, u amfiteatru Radničkog univerziteta, održana osnivačka skupština DSHV‑a. Trajala je oko četiri sata. Taj 15. srpanj je „dan za historiju“, kako su govorili mnogi, i zapisan je zlatnim slovima u povijesti Hrvata. Subotica je po izgovorenim riječima tog dana bila najhrvatskiji grad na svijetu. Poslije puna pola stoljeća vojvođanski su se Hrvati, i pored svih iskušenja koje su prolazili, okupili oko svoje političke stranke. Danas, većina osnivača i obnovitelja hrvatskih institucja nije aktivna u stranci.
Neposredno nakon osnutka, u kolovozu iste godine, počelo je kao mjesečnik izlaziti glasilo stranke „Glas ravnice“.. Nedugo zatim osnavana je i mladež DSHV‑a.

DSHV je utemeljen na načelima dragovoljnosti, a statutom je određeno da je to institucija u kojoj se oblikuju, izražavaju i zastupaju kolektivni interesi Hrvata u Vojvodini radi ostvarivanja političkih, kulturnih, gospodarskih i drugih ciljeva. U statutu stranke je zapisano da će stranka radi ostvarivanja navedenih ciljeve djelovati isključivo parlamentarnom demokracijom. Šireći napredne političke ideje i domoljublje, okupit će i dobiti potporu većine vojvođanskih Hrvata. Stranka se ovih dvadeset šest godina zalagala za postavljene ciljeve isključivo i jedino putem parlamentarne demokracije na svim razinama. Niti u jednom trenutku nije napustila demokratski, nenasilan način borbe za ostvarivanje prava hrvatske nacionalne zajednice.

Nemojmo zaboraviti da su tijekom ovih dvadeset šest godina vlasti nastojala onemogućiti djelovanje i razvoj DSHV‑a. Već poslije osnutka,15. srpnja 1990. godine vođena je negativna medijska kampanja protiv vodstva DSHV‑a sa ciljem slabljenja utjecaja u hrvatskom narodu. Nije bilo mjesta od Subotice, Sombora, Bačke Palanke, Bača, Bezdana, Sonte, Vajske, Plavne, Sremske Mitrovice, Rume, Kukujevaca, Sota, Gibarca, Šida, Beške, Novog Sada, Beograda, Novog Slankamena, Sremske Kamenice, Petrovaradina, Surčina, Zemuna, Hrtkovaca... da za ovih dvadeset šest godine nije zabilježeno kršenje nekih ljudskih prava spram Hrvata.

Kada negativna kampanja nije dala očekivane rezultate jer je DSHV opstao na političkoj sceni pojavljivali su se Hrvati građanske provinijencije, članovi SPS‑a, JUL‑a, Reformske stranke Ante Markovića, Golubova Subotice, Lige socijaldemokrata Vojvodine, G 17+, Demokratske stranke, a sve sa ciljem razjedinjavanja hrvatskog korpusa.

I u takvim uvjetima djelovanja DSHV je napravio pravno uređenje statusa Hrvata i samouprave Hrvata, u okviru kulturne autonomije. Službeni zahtjev za kulturnom autonomijom Hrvata upućen je Skupštini Republike Srbije 31. svibnja 1991. godine, a Skupštini AP Vojvodine 22. lipnja 1993. godine. Na prijedlog DSHV‑a, 4. studenog 1993. godine u općinu Subotica je u službenu uporabu uveden hrvatski jezik. Inicirali su nastavu na hrvatskom jeziku u Subotici i okolnim mjestima na razini od osnovnoškolske do srednjoškolske nastave, a u Srijemu i Podunavlju sate hrvatskog jezika sa elementima nacionalne kulture.

Na prijedlog DSHV‑a Skupština AP Vojvodine je osnovala Novinsko-izdavačku ustanovu „Hrvatska riječ“ i Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, koji se financiraju iz vojvođanskog proračuna.
Intezivno su radili tijekom 90-tih godina prošlog stoljeća na internacionalizaciji hrvatskog pitanja na međunarodnom planu (učešće na Londonskoj Konferenciji) gdje uspjeh nije izostao. DSHV se također uključio i u rad Federalne unije europskih manjina i uspostavio suradnju sa Hrvatima diljem svijeta, uključivši se u rad Hrvatskog svjetskog kongresa.
U svojoj povijesti DSHV nikada nije bio bez svoje odborničke grupe u Skupštini grada Suboticedi izbora 2016., ali su izborni rezultati mogli biti i bolji.

No, mora se reći, da je tijekom postojanja i djelovanja bilo i krivih procjena, nesuglasica, nesporazuma i razlaza što je dovelo do formiranja još tri stranke od dotadašnjih članova DSHV‑a: Hrvatskog narodnog saveza, Hrvatske bunjevačko-šokačke stranke i Demokratske zajednice Hrvata.

U dvadesetšestogodišnjem djelovanju DSHV‑a bilo je i perioda kada je bilo manjka demokracije u stranci. Oni koji su imali drugačiji pogled na vođenje stranke bili su marginalizirani i isključeni iz života stranke. Modernizacija stranke se odvijala puževim koracima, a mladež je rijetko i premalo dobivala prigodu. Nikako ili preblago su reagirali kada su uvođeni simboli Bunjevaca u institucije i bunjevačkog govora u škole.

Ali DSHV je bio i ostao institucijom hrvatskog naroda. Utjecaj mu je uvijek bio u porastu kada su mu prioriteti bili ostvarivanja političkih prava i kulturne autonomije cijele zajednice na teritoriju Srbije.

Zlatko Ifković

Powered by WordPress.