Piše: Ivan Tumbas
Da bih ostvarili svoja prava moramo se organizirati, umrežiti u program suradnje i zajedničkog djelovanja, pružiti ruku svakom građaninu Hrvatske pripadnosti te činiti zajednicu kompaktnom
Želja nečega čovjek koji pozitivno ili pak negativno razmišlja uvjek priželjkuje promenu koja za ishod očekivanja iziskuje boljitak u svomu mišljenju. Promena u svakome pogledu donosi nekome nezadovoljstvo, sujetu ili odbačenost od ustaljenog načina života, rada, planiranja, te pozicije koju naprimer gledano iz političkog ugla rukovođenja zajednice pozicionirane osobe svojemu radu smatraju uvjek da najbolje ostvaruju svoj zacrtani cilj. Gledano iz drugoga ugla, iste osobe, koje nisu pozicionirane a žele nešto da naprave u svojemu radu nemaju pristupa od pozicioniranih osoba. Zato uvjek oporbena mišljenja makar i dobroga djela se nesmatraju se relevantna, dok pozicionirane snage imaje jaču snagu u svome periodu rukovođenja. Ovakav primjer u našoj zajednici smo vidjeli u proteklim godinama.
Dobar pastir čuva svoje stado i nikada nedozvoljava udaljavanje od svojega zacrtanoga cilja. Taj cilj u našoj Hrvackoj zajednici nije zacrtan. Zašto? Nemamo jasan stav prema našoj pripadnosti, jel se bavimo previše našoj lokalnoj naprimer Bunjevačkoj povjesti u zamršenim odnosima koje druge zajednice na uškrb nas koriste te ubacivaju svu povjest nametnutu nama, koju mi sami nepriznajemo već drugi ostvarivaju svoj zacrtani cilj na uškrb nas. Da, netko bih rekao nije istina, dok nedođe u poziciju. Negativni postupci doloze do izražaja nakon svoga isteka fukcija na toj poziciji, te sami sebe optužuju za loše postupke i mišljnje te svoje krivo odluke. A za upit, od svojih istomišljenika zašto ste naprimer; u Subotičku lokalnu skupštinu postavili mlade neiskusne vjećnike, pokrajinskog zastupnika tko je predložio, koaliciju sa Demokratskom strankom potpisali pod velom tajne, kakav je bio naš prestavnik u Saboru Srbije, tko je krivac za loše organiziranje prikupljanje potpisa za ostvarivanje izravnih izbora za nacionalno vjeće, odgovor je u konačnici loša procjena, ili guranje krivnjlje na druge.
Mejesec listopad je doneo u našu zajednicu mnogo novih zaokreta ali i nedorečenih stavova koje su pojedinci činili, te izabranih novih rukovodioca političke strake DSHV-a. Očekivanje od novih čelnika prije i sada su velika. Novo izabrani predsjednik je prof Tomislav Žigmanov, koji je u svojemu programu iznio:
- Svjest o odgovornosti dužnosti predsjednika.
- Važnost kontinuiteta u djelovanju.
- Zauzetost za dostojanstvo Hrvata u Vojvodini.
- Ostvarivanje ciljeva i pitanja suradnje.
U iznešenom programa Žigmanov opet odguruje Hrvate koji žive na centralnom području R Srbije, a čine skupinu ljudi od izjašnjenih na popisu jedne trećine od izjašnjenih na popisu stanovništva a koji žive u svim gradovima osim u Tutinu gdje se nije izjasnio nijedan građanin Hrvatske nacionalnosti. No činjenica je da se na tome području slabo organiziraju u udruge, te tako sami prepušteni uz jedino svjetlo koje ih na tome području okupljaju građane Hrvatske nacionalnost su Katoličke crkve. Medijsko djelovanja Hrvata bih trebalo djelovati iz Beograda sa osmišljenim programom netkoga informacionog glasila koji bih bio dostupan svakome građaninu Hrvatske zajednice u Republici Srbiji, jel se osvrnuti na djelovanje Srpske zajednice u Republici Hrvatskoj koja djeluje medijski iz Zagreba.
Život teče dalje građanin Hrvatska zajednica u Republici Srbiji očekuje bolju zastupljenost, netretiranja Hrvatskog građanina drugorazrednim građaninom koji izmiruje svoje sve obveze prema državi, koji želi ništa više negoli ista prava kao svi ostale nacionalne manjine u Republici Srbiji, glede obrazovanja, kulture, političke zastupljenosti u Republičkom saboru koja je davno potpisana u međudržavnim sporazumom tadašnjem nazvanim Z4, te zastupljenost u institucijama. Da bih ostvarili svoja prava moramo se organizirati, umrežiti u program suradnje i zajedničkog djelovanja, pružiti ruku svakom građaninu Hrvatske pripadnosti te činiti zajednicu kompaktnom. Ostvariti željini cilj nije nimalo lako ako se koristi samo šutnja, trebamo tržiti svoja prava.
Svakako mala smo zajednica al fina, prerutirana iz većinskog naroda u manjinu koja je priznata na mišiće, i čeka svoj boljitak, te nedamo se asimilirati.
