Početkom rujna iz tiska je izašla knjiga poezije, nedavno prerano preminule, Tonke Šimić „Moj kutak sriće“ u nakladi Hrvatske čitaonice i Katoličkog društva „Ivan Antunović“ iz Subotice te Hrvatskog kulturno-umjetničko-prosvjetnog društva „Matoš“ iz Plavne. Knjigu je uredila i pogovor napisala Katarina Čeliković, grafički ju je uredio Darko Vuković, sadrži 110 strana.
/Iz Pogovora/
Ujevićevu se stihu za let si dušo stvorena, pridružuje i Tonka Šimić pjevajući: Krila ima svatko, / letjeti je lako. / U nebo poleti, / visinu osjeti! / Budi leptir, / budi vila, / budi muha, / budi ptica! Kakav je let i koliko će trajati, nitko ne zna. Pjesnikinja poseže za riječima koje su i dar i prokletstvo, igra se njima, slaže u stih, a kada život donese bol i razotkrije kraj, ona priziva život sam i poručuje:
Leti visoko, živi i ljubi!
Nek su ti puna pluća!
Nikoga ne krivi!
Samo si čovjek i zato živi!
U svom kutku sriće Tonka Šimić najradije biva, u njemu su ri(je)či, pregršt tema, sjećanja, u njemu je sve najmilije. Moj kutak sriće jedina je Tonkina zbirka pjesama, ovo je njezin cvijet s kojeg je raširila krila i (prerano) poletjela prema nebu. Latice su cvijeta: Isus je moj put; Uhićeno tijelo, al nije i duša; Čuvam svoje uspomene; Koraci ljubavi i Mojima. Poput leptira, (pre)kratko je letjela ovom zemljom koju je voljela u svim njezinim mijenama, u ljudima, prirodi, zavičaju… Riječ je njezino sredstvo općenja sa svijetom iz doba bezbrižnog djeteta, u koracima ljubavi, čuvanju uspomena, u onima koje je neizmjerno voljela. Boje zavičaja, običaji i pisma, uspomene u kojima je imala svoju važnu životnu ulogu, ušle su u pjesme u kojima je Plavna u jutro i navečer, u proljeće i jesen, gdje su i škola i rijeka i dom, mjesečina i zalazak sunca, ruke i starica i ratar, ali i jedna povratnička za protjerane, čiji je dom prisvojen, zapaljen…
/…/
Životnu je priču ispjevala Tonka, koju nam ovdje oslikavaju naslovi. U riječima je moć kojima se divila životu tražeći svoj put, u predstavi u kojoj smo svi akteri. Za nju ljubav nije tek nešto neuhvatljivo, ona je Čin svaki / i dan svaki / i odmor i rad / mladost, starost / i ditinja radost… / Na jednom mistu biti / il navik lutati – Ljubav je sve! Lutanju nema mjesta – Isus je njezin put! A kada križ postane pretežak, kada se život pretvori u patnju, ljudski je pitati – Zašto? I ona pita, traži odgovor, buni se, srdi, viče, urla! Živjeti želi! Tuga me slama, smrt mi prijeti, / a tako bih htjela još živjeti. I razgovara s Bogom, moli ga za još dana zemaljskih:
Znam da odlazim,
a ipak mi se ostaje.
Ovozemaljski život
neka još malo potraje.
Još sutra, da vidim ovog,
i još jedan dan da čujem onog.
I dan za danom, i još jedan dan.
Bože, molim Te,
više puta neka se dan za danom ponovi
da ih se nagledam
i da me zapamte moji sinovi.
Ne, nije to kraj, Uhićeno tijelo, al nije i duša, zaključe Tonka. Duša silno pjeva, promišlja i pamti, osluškuje i prati, i želi poruku slati. Ne traži više sebe, traži za svoje:
Bože, volja je Tvoja!
Ti najbolje znaš kada, zašto i kako.
Oprosti mi, usliši molitve
koje Ti šapućem, ne za mene,
već za njih, čuvaj ih i štiti,
vodi pravim putem,
daj snage onima koji će nositi teško breme,
zamijeniti mene i čuvati uspomene.
Neka bude volja Tvoja.
I ne traži ona ništa više – pouzdanje i nadu ima, moli zaštitu za one koji ostaju. Njima zahvaljuje na ljubavi kojom su je nježno nosili, hrabrili, milovali. Ne, nije to priča samo jednog mladog života, u njoj bismo se i sami mogli ogledati kao u zrcalu. I tražiti svoj odgovor. Pitanja mnogo, a odgovor nam nije znan. Možda ga je Tonka naslutila
Neka bude volja Tvoja!
Riječ koja vapi, plače, koja se raduje, oplemenjuje, koja se divi, zahvaljuje, koja te cijelog preplavi.
TONKA ŠIMIĆ rođ. Pelajić rođena je 1983. godine u Plavni. U rodnom je mjestu završila osnovnu školu, a Gimnaziju je pohađala u Bačkoj Palanci. Pjesme je pisala od školskih dana, te je za njih dobivala pohvale i nagrade u okviru škole i na razini općine. Redovito je sudjelovala na Pokrajinskom susretu hrvatskih pjesnika „Lira naiva“. Pjesme su joj objavljene u zbirkama Lira naiva, u kalendaru Subotička Danica, zbirkama Preprekovo proljeće…
U Hrvatskom kulturno-prosvjetnom društvu „Matoš“ u Plavni obnašala je dužnost tajnice, bila je članica folklornog odjela i voditeljica literarno-dramskog odjela Društva. Bila je članica i župnog zbora.
Tonkin je kratki život završio nakon teške bolesti, uz stalnu i nježnu brigu njezine obitelji. Preminula je 10. lipnja 2016. godine.
Izvor https://www.facebook.com/groups/ Kultura Hrvata u Vojvodini
