Intervju: Krunoslav Đaković, predsjednik Hrvatskog kulturnog centra „Srijem“ - Hrvatski dom

Kultura
Typography

Cilj i glavni prioritet društva je očuvanje hrvatske kulture i identiteta Hrvata u Srijemu
Ne postoji pravi sustav koji bi vodio brigu o Hrvatima izvan Hrvatske. Hrvati u Srbiji su tu u još lošijem položaju jer mi nismo pravo iseljeništvo a puno nas je manje nego u Bosni i Hercegovini, tako da na kraju tog dugačkog štapa brige za Hrvate izvan Hrvatske mi često visimo na kraju.

Predstavite nam udrugu Hrvatski kulturni centar „Srijem“ - Hrvatski dom iz Srijemske Mitrovice. Koji vam je bio prvotni cilj osnutka?
Hrvatski kulturni centar „Srijem“ - Hrvatski dom je udruga koja djeluje od 1997. godine. U svom radu djeluje kroz više odjela: folklorni, tamburaški, školu tambure, književni odjel, likovni, sportski, a od nedavno, i dramski odjel. Kada je udruga započela sa radom na umu nam je bilo očuvanje hrvatske tradicije i identiteta koju su naši djedovi razvijali u 8 hrvatskih udruga koje su djelovale do Drugog svjetskog rata u Srijemskoj Mitrovici. Iako su se poslije Drugog svjetskog rata hrvatski običaji čuvali u okvirima Crkve, bilo je potrebno to i institucionalizirati kako bismo mogli napredovati. Tada su bila teška poratna vremena, ali osetio se dašak slobode jer su progoni prestali pa su se osnivači HKC‑a usudili krenuti sa službenim radom. Nažalost, registraciju udruge smo dobili tek 4 godine kasnije (2001.).

Koji su vam planovi i prioriteti u radu udruge u narednom periodu?
Cilj i glavni prioritet društva je i danas isti kao i kod osnutka, a to je očuvanje hrvatske kulture i identiteta. Kroz, još malo, 20 godina od obnove rada, ipak se dosta toga promijenilo. Trenutno želimo sačuvati i unaprijediti sve odjele HKC‑a. Vremena koja su iza nas su pokazala da nekada postoji više interesa za jednu stvar od druge, i radi toga je svaki odjel jednako važan jer će u nekom povijesnom trenutku zablistati dok će interes za neki drugi splasnuti. Ovakvim načinom rada pokušavamo biti zbilja „kulturni centar“ a ne samo udruga koja će čuvati tradicijsku baštinu. Trudimo se da ne samo kroz tradiciju nego i na sve druge moguće načine (sport npr.) sačuvamo identitet Hrvata u Srijemskoj Mitrovici.

Zanima nas je li objekt Hrvatskog doma vraćen hrvatskoj zajednici?
Nažalost, Hrvatski dom u Srijemskoj Mitrovici još uvijek nije pravno vraćen. Grad Srijemska Mitrovica je još 2004. godine dao na uporabu Hrvatski dom HKC‑u „Srijem“, sa nadom da će se stvaranjem zakonskih okvira on i pravno vratiti hrvatskoj zajednici. Mi smo 2012. godine, kad je donesen Zakon o povratu imovine i obeštećenju podnijeli zahtjev za povrat Hrvatskog doma koji još uvijek nije pozitivno riješen. Dobili smo, istina, jedno negativno rješenje na koje smo se žalili te je naša žalba usvojena i predmet je ponovno u Agenciji za restituciju. Iako u posjedu Hrvatskog doma, još uvijek nismo njegovi vlasnici što povlači za sobom brojne probleme kad želimo bilo što obnoviti ili investirati u zgradu.

Jesu li Hrvati u Srbiji sačuvali svoj kulturni identitet?
Mislim da je na ovo pitanje teško odgovoriti jer je teško odgovoriti i što to znači „nacionalni identitet“. Ako ćemo gledati popis stanovništva, sigurno se većina Hrvata izjasnila kao Hrvati. Ako ćemo promatrati tko je od tih Hrvata aktivan u hrvatskoj zajednici onda možemo reći da je ta brojka mala. Sigurno da hrvatski identitet nije lako sačuvati u Srbiji. Razlozi za to su brojni ali sigurno je najveći nepopularnost hrvatskog naroda u Srbiji nakon devedesetih, za što, mi, Hrvati u Srbiji nismo ni trunke krivi. Znao sam u prolazu gradom čuti „Jesi nekad video dobrog Albanca ili Hrvata...“ Sigurno da mladima nije lako biti Hrvat u takvom okruženju. Radi toga im moramo pružiti mjesta i prilike gdje će moći biti Hrvati a da ih nitko ne gleda popreko, naravno, ne radeći „getoizaciju“. Ovo je sve vrlo teško i nažalost puno toga ne ovisi o nama, a vlast jako malo radi na promjeni društvene svijesti.

Kako su Hrvati organizirani u Srijemskoj Mitrovici? Imaju li potporu hrvatskih institucija?
U Srijemskoj Mitrovici Hrvati su organizirani u dvije institucije: HKC‑u „Srijem“ i DSHV‑u. Obe ove institucije su tijesno povezane i jedna bez druge ne bi mogle. HKC je tu da se više bavi kulturom, tradicijom i identitetom, ali bez političke podrške teško se išta može učiniti.

Zanima nas koja je Vaša ocjena trenutnog položaja Hrvata u Srijemu i u cjelini u Srbiji? Što po Vama trebaju mijenjati?
Mora se priznati da je položaj Hrvata u Srbiji bolji nego devedesetih godina, ali slaba nam je utjeha da nas ne tjeraju iz kuća. Stvari su svakako krenule na bolje. To se može vidjeti i po osnivanju novih udruga u Srijemu i uključivanju srijemskih Hrvata u politički život. Nakon nemilih devedesetih, nekako smo se zatvorili u geto, povukli iz javnog života i bili sretni da nije gore. Mislim da je vrijeme da Srijem postane puno aktivniji i u kulturnom i političkom životu Hrvata u Srbiji. Subotica jeste „centar“ hrvatskog života, ali više iz zemljopisnih nego objektivnih razloga, jer jednostavno, tu je veliki broj Hrvata na malom prostoru. Mi iz Srijemske Mitrovice pokušavamo već dugo vremena da podignemo Srijem na višu razinu u tom javnom životu. Dio toga smo uspjeli, kao što je npr. centralna manifestacija srijemskih hrvatskih udruga. Puno toga još treba učniti.
Da bismo bilo što više mogli činiti moramo unutar hrvatske zajednice u Srbiji Srijemu dati puno više na važnosti. To neće učiniti nitko za nas ako mi Srijemci oko toga ne budemo radili. Ne podržavam one koji će se samo buniti i pričati kako ovo ili ono ne valja. Treba skrenuti pozornost na stvari koje nisu u redu, ali još važnije je zasukati rukave i činiti sve što je u našoj moći da se stvari poprave. Zato sam se uvijek zalagao da se problemi i nesuglasice rješavaju u okvirima institucija koje postoje dokle god je to moguće i dok interesi naroda nisu povrijeđeni. Sigurno da te institucije trebaju postati demokratičnije nego što jesu kako bi se i srijemski glas čuo, ali i Srijem mora postati aktivniji u javnom životu, ne samo „plesati i igrati“.

Sporazum između Republike Hrvatske i Republike Srbije o recipročnoj zaštiti prava manjina potpisan je 2004. godine. Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović i premijer Vlade Srbije Aleksandar Vučić potpisali 20. lipnja u Subotici Deklaraciju o unapređenju odnosa i rješavanju otvorenih pitanja između Srbije i Hrvatske. Oće li susret Predsjednice i Premijera utjecati na primjenu Sporazuma i hoće li utjecati na položaj Hrvata u Srbiji?
Svjedoci smo već tri desetljeća kako se nacionalna pitanja koriste u dnevno‑političke svrhe. Nisu bitne povijesne činjenice, rehabilitiraju se vojskovođe koje su surađivale sa Njemcima a osuđuju sveti ljudi koji su pokušali sve što je bilo u njihovoj moći kako bi spasili živote... Nažalost, izgleda da više nitko ne ispituje što je istina, nego da koristi floskule iz prethodnih vremena da kod svog naroda pridobije sebi poene jer ih ne može dobiti na drugi način. Nadam se da će jednom i Hrvatska i Srbija biti spremne da se suoče s istinom. Mislim da je susret između predsjednice Kolinde i premijera Vučića lijep simboličan potez koji cilja da se nepotrebne tenzije smire. I Hrvatska i Srbija već dulje vrijeme „pokazuju zube“ jedna drugoj, a to Hrvatima u Srbiji samo šteti. Ovaj susret mi se čini kao znak dobre volje sa obije strane da će se stvari popraviti. Hoće li se to i stvarno dogoditi, teško je prosuditi, posebno kad se sjetimo ugovora iz 2004. koji još uvijek nije sproveden u djelo u Srbiji. Ostaje nam samo da se nadamo. Na listi iznesenih problema nalazi se i povratak Hrvatskog doma u Srijemskoj Mitrovici, te se radi toga još više nadam da će nešto od tog sporazuma biti.

Kako ocjenjujete medijski tretman Hrvata u Srbiji u hrvatskim i srbijanskim medijima?
Mediji uglavnom ne izvještavaju objektivno. U Srbiji, teme su dnevno‑političke, pa kad to odgovara čujemo nešto malo o Hrvatima. Nema sustavne kampanje za poboljšanje položaja Hrvata. Čini mi se da je istražiteljsko novinarstvo posve zamrlo i čuju se samo površne i senzancionalističe vijesti a istinom se slabo tko više bavi. Nažalost, ni u hrvatskim medijima ne stojimo bolje. I tamo se Hrvati u Srbiji koriste samo kada je potrebno.

Hrvati diljem svijeta imaju osjećaj da Hrvatska ne ispunjava ustavnu obvezu prema njima. Je li učinkovit Zakon o Hrvatima van Hrvatske? Ispunjava li Hrvatska ustavnu obvezu prema Hrvatima u Srbiji?
Mislim da na ovo pitanje odgovor nije jednostavan. Čini mi se da puno zavisi od pojedinaca u institucijama, a da ne postoji pravi sustav koji bi vodio brigu o Hrvatima izvan Hrvatske. Hrvati u Srbiji su tu u još lošijem položaju jer mi nismo pravo iseljeništvo a puno nas je manje nego u Bosni i Hercegovini, tako da na kraju tog dugačkog štapa brige za Hrvate izvan Hrvatske mi često visimo na kraju.

Ocijenite rezultate održanih izbora u Srbiji i rezultate koje su ostvarile hrvatske stranke na njima.
Rezultati izbora u Srbiji ni po čemu nisu iznenadili. Sve je završilo onako kako je i očekivano. DSHV je morao ići u koaliciju jer prirodni prag je čak i matematički nedostižan. Jesmo li morali ići u koalicije i na lokalnim izborima, to je drugo pitanje. Možda bismo bolje prošli da smo išli samostalno ili u drugim koalicijama, što su npr. druge stranke činile na republičkim, pokrajinskim i lokalnim izborima. Ali, lako je biti general poslije bitke... Odlučili smo zajedno, zajedno smo i odgovorni. Možda je moglo biti i bolje, ali možda bi bilo i gore.

Razgovarao: Zlatko Ifković

Powered by WordPress.