Piše: Michael Ilić
Ako netko od Hrvata pomisli otići sa oranice baviti se nekim drugim javnim pozivom, studirati, putovati, zabavljati se, mora znati da naši dušebrižnici su uvijek tu oko nas spremni na lopatanje i kopanje po prošlosti svakog pojedinog Hrvata i sklapanju nebuloznih tekstova da bi im tekstopisci sa Grand televizije pozavidjeli
Dese se dani kada se čini kako sve nekako teče nekim prirodnim tokom, što bi rekli, normalan tok života. Doduše kratkotrajan jer mi smo naviknuti i željni uvijek neke turbulencije u ovoj realnosti.
Nije dosta što nacionalni mediji u predizbornoj euforiji servisiraju pet rijalitija iz cuga, izbjegličku krizu te druge marifetluke. Opet se nađe netko, taj maleni broj koji ne „pali“ televizor nego čita, stražari na portalima žute štampe i onih koji bi to željeli biti. Te je cilj i tu izgubljenu ovcu vratiti histrionično oboljelom stadu.
U zemlji gdje se na sva zvona jadi o „slobodi govora i medija“, a u kojoj svi ti isti mediji u isti čas tendenciozno pune tiraže šarenim naslovnicama ispisanim riječima: Ustaše, kreteni, idioti, izdajice i špijuni, golim visokobudžetnim prostitutkama koje na nacionalnoj frekvenciji naskaču na bivše propale osuđenike i partijski kadar čije je djelovanje opisano u krivičnom zakonu.
Grijeh je ovdje organizirati mladež
Ne čudi ni to što marginalni online mediji i portali žele pokupiti mrvice senzacionalizma vodeći se principom velikih. U moru tema naši mediji se bave grobarskim zanatom, lopatajući irelevantne fenomene stvarajući psihodelični učinak za svoj nacionalni čopor kao i za svoj osobni gušt. Iskopali su tako i razne šarene sličice stare jedno desetljeće pa sklepali bajku o predsjedniku mladeži DSHV Mariju Vrselji. Saga počinje tako kao u svakom drugom loše režiranom filmu neki tamo blogeri u svakodnevnoj dokolici odluče između googlanja pornografije procunjati malo i o djelovanju mladih Hrvata u Vojvodini jer golotijnu već objavljuju sva „ozbiljna“ tiskovina dok o zlim Hrvatima se počelo pisati jednom tjedno. Glavni junak Mario nije ostao samo na formalnoj, titularnoj funkciji u DSHV-u već je od početka svog djelovanja uvijek bio malo glasniji. Usudio se organizirati tu šaku mladeži u Srijemu, otvarati nove produžnice, čitaonice, vikend putovanja i druženja mladih, postavljanje novih i jačanje postojećih veza sa maticom. Grijeh je ovdje biti na nekoj poziciji, a nešto i zapravo raditi ili pokušavati opravdati to mjesto, mjesto da je mirno šutio pa se kao ni ostalima ne bi stare sličice razvlačile po štampi kao boginje. Po vojvođanskom istraživačkom centru, Vrselja je optužen da je 2005. bio dio profašističke udruge „Nacionalni stroj“ koji je iste godine nasilno izvršio upad na antifašističku tribinu Filozofskog fakuteta u Novom Sadu zato što se pojavio na jednoj od fotografija tog nesretnog događaja među ostalih stotinu sudionika. Nebitna je činjenica što je gosp. Vrselja tih godina bio student baš tog fakulteta te se valjda i podrazumijeva da se pojavljuje na fakultetu. Prema aktualnom shvaćanju „analitičara“ svi studenti filozofskog fakulteta iz 2005. godine. jednog dana, naravno nakon kojeg desetljeća mogu biti deklarirani i žigosani kao profašisti, nacionalisti, sve po trenutačnoj individualnoj potrebi nekog dokonog „ekspert novinara“.
Što će Hrvatima visoka naobrazba
Ta što će Hrvat studirati, zašto se ne ugleda na druge sunarodnike, završi osmoljetku, prevrće zemlju, pravi slamene figurice i čita ćirilicu i de facto obnaša funkciju u stranci. Isti inkvizicioni istraživači kao osnovu istraživačkog novinarstva koriste i osobne statuse na društvenim mrežama o putovanju Vrselje po Austriji, postavljanju vijenaca po Bleiburgu iako je ciljna publika informirana o Bleiburgu koliko i o poklapanju atomske orbitale. Iako ne postoje slike koje bi potkrijepile izrečene riječi, drže se veli stručnjaci samo jednog golog općeg statusa sa facebooka koji svaka individua može analizirati i shvaćati po osobnoj potrebi. Vjerojatno je opasno po nacionalne interese ako Hrvat pređe preko granice ili održava nekakve veze sa matičnom zemljom, te odmah predstavlja neku opasnost sa indicijama razbijanja već urušenog društvenog poretka. Opasan je bilo kakav bliskiji odnos dva ili više pripadnika hrvatske narodnosti jer tada su moguće sve moguće vrste špekulacija, kao što su na primjer proslava obljetnica uz pro ustašku glazbu koju naravno nitko nije čuo, ne postoje očevidci, dokazi, ali ako su Hrvati nešto proslavljali i okupili se u dvocifrenom broju podrazumijeva se u sustavno treniranom umu da to mora da su ustaše i da su ciljno organizirani radi neke bogohulne i antisrpske promidžbe jer što bi se inače okupljali kad se ovdje ne divani više ni sa susjedima, familijom, a ne družeći se sa neznancima samo zato što su pripadnici iste narodnosti, to mora da je neka organizirana provokacija. S'druge strane nam i sam direktor nevladine organizacije „Vojvođanski građanski centar“ u dispozitivu teksta o Vrselji jednostavno gleda na to kao na normalnu pojavu u Vojvodini jer po njemu pripadnici manjinskih naroda ujedno i po automatizmu pate od šizofrenije gdje moraju biti nacionalno fanatični kako prema svojoj manjinsko nacionalnoj zajednici isto tako i prema okruženoj većinskoj ako misle preživjeti i uspjeti nešto napraviti u životu jer kod nas nije bitno što znate i koliko vrijedite već tko je veći fanatik.
Ako netko od Hrvata pomisli otići sa oranice baviti se nekim drugim javnim pozivom, studirati, putovati, zabavljati se, mora znati da naši dušebrižnici su uvijek tu oko nas spremni na lopatanje i kopanje po prošlosti svakog pojedinog Hrvata i sklapanju nebuloznih tekstova da bi im tekstopisci sa Grand televizije pozavidjeli. Kad nitko ne smije tako analizirati aktualne političare i novopečene bogataše što bi vjerojatno imalo i nekog masovnijeg i učinkovitijeg rezultata, dovoljno je raspeti lokalnog dužnosnika kako bi se ispunila sujeta sebe i slične grupice jada koja takvo što i prati.
Ovdje svatko može evoluirati: od Vojvoda do Europejaca, letenje iz stranke u stranku radi fotelje. Predsjednik za četiri godine napravi karijeru od grobara preko menadžera do ginekologa. Predsjednik jedne romske partije u godini postane nacionalista, krajišnik i direktor javnog poduzeća. Demokracija u svom punom cvatu di je sve moguće gledajući političku postavku. Osim za Hrvate ako putuje van zemlje špijun je, ako je u zemlji hrvatski je plaćenik, ako sluša muziku sigurno je neka domoljubna ili ustaška. Sjedi di si i gledaj kako svijet prolazi pored i mimo tebe, nadaj se da nakon desetak godina ne projuri netom neka zalutala fotografija.
