Piše: Marina Klara Gerbicz
Imati gdje otići je dom. Imati nekoga da volimo je obitelj. Imati oboje je blagoslov“, zato iz zahvalnosti prema Gospodinu na tom blagoslovljenom daru koji nam je On izabrao točno po mjeri za svakoga od nas, budimo uzorne obitelji koji su ljubav jedni drugima kao i svim drugim ljudima, jer naime svi smo mi djeca Božja, mi smo Obitelj
Obitelj, odnosno zajednica u kojoj se sjedinjuju od važnosti mnogobrojne funkcije, je neprocjenjivi dar kojeg smo iz nesebične ljubavi i milosti prema nama primili od Gospodina kako bi nam olakšao ovaj naš kalvarijski hod prema Njemu.
Biti dionikom obitelji, pripadati tom toplom utočištu u ovome kometno prolaznome svijetu je remek djelo našeg Stvoritelja koji nam ju je i povjerio ali sa posebnom pažnjom, jer je ona kamen temeljni iz koje potječe mnogo toga što dugoročno, a ponekad i neopozivo, kao odraz u ogledalu može utjecati na naše sazrijevanje, poimanje, formiranje osobnosti, životne navike, stavove, ponašanje, karakter i dr.
I stoga je od presudne važnosti ispravno obiteljsko podučavanje koje počiva na moralnim, savjesnim, edukativnim, vjerskim i drugim vrijednostima, jer je obitelj zapravo škola čovječnosti, enciklopedija života, jezgra je humanizacije, stabilna kolijevka u kojoj proklijava naš smisao postojanja u kojoj svaka osoba uči davati i primati ljubav koja je izvor svega, ispunjenje Zakona a na što je odgovorno i pozvana, biti vidljivim znakom Božje ljubavi kako međusobno tako i prema drugim ljudima.
To je slika našeg Trojedinog Boga, obitelj koja je uistinu jedinstvena i sveta.
Eva i Adam su bili prvi ljudi koji su iskusili taj pojam obitelji, a Marija kao Nova Eva, sv. Josip i Isus Krist su nositelji svete obitelji.
Ljepota ljubavi je upravo i bila ta koja je vladala unutar njih, neobično je isijavala kao svjetlucavi biser u prelijepoj školjci na dnu plavog mora, no danas nažalost u svijetu ona u velikom omjeru izostaje i to je zapravo uzrok naših tolikih patnji i nesreća.
Obiteljske nepremostive svađe, netrpeljivosti i bespovratne razorenosti su posljedica nedostatka te prave i čiste ljubavi, a „bolji je zalogaj suha kruha s mirom nego sa svađom dom pun žrtvene pečenke“ (Izreke 17,1). I ratovi su također odraz odsustva te ljubavi kao i sve druge nedaće, ali „da bi doveli svijet u red, prvo moramo staviti svoj narod u red, a da bi doveli narod u red, prvo moramo dovesti obitelj u red, a da bi doveli obitelj u red, prvo moramo dovesti naš osobni život u red, prvo moramo naše srce postaviti pravilno“ (Konfucije). I tek kad naše srce bude postavljeno pravilno, prozračeno od svake loše influencije i defektnosti duha, oslobođeno od robovanja bilo kakvom zlu, iz korijena ispunjeno promjenama i obraćenjem te prožeto žilama vjere, mira, opraštanja i ljubavi tek tad će naš osobni život doći u red koji će dovesti obitelj u red, koja će staviti narod u red, a narod svijet u red kao jedan savršeni krug koji se vrti oko svoje Ose od koje je i nastao. Zbog toga nas je papa Ivan Pavao II. vrlo često i upozoravao „da od nas odnosno od naših obitelji ovisi budućnost čitavog čovječanstva“, a to je zapravo i bit svega, naša budućnost koja teži ka svom Stvoritelju. Stoga, je zadaća svakog od nas, očuvati naše obitelji, imati skladne odnose jedni sa drugima kao i sa ostalim ljudima, podnositi se i pomagati iz ljubavi kako bi i budućnost našeg čovječanstva imala bolje izglede za spas od vječne propasti. Svi smo pozvani na to i trebali bi imati isti cilj, istu potrebu, jer obitelj koja utječe na svijet je nemjerljivo bogatstvo koje se ne smije olako prokockati. Kako kaže Dona H. „Imati gdje otići je dom. Imati nekoga da volimo je obitelj. Imati oboje je blagoslov“, zato iz zahvalnosti prema Gospodinu na tom blagoslovljenom daru koji nam je On izabrao točno po mjeri za svakoga od nas, budimo uzorne obitelji koji su ljubav jedni drugima kao i svim drugim ljudima, jer naime svi smo mi djeca Božja, mi smo Obitelj.
Od srca zagrljaj i blagoslov po Mariji, svima vama!
