Intervju: Marija Šeremeštić, predsjednica UG „Urbani Šokci“ Sombor: Pokušavamo probuditi zaboravljeno pamćenje

Kultura
Typography

U zbornicima, kod nas i u Republiki Hrvatskoj objavili smo 15 radova o životu, tradiciji, kulturi i govoru Šokaca Bačke, a najviše je u svemu tomu zastupljen Monoštor. Objavili smo do sada i 12 knjiga, dvije su Zbornici „O Šokcima je rič“. Mi samo potičemo sjećanja na pretke današnjih stanovnika Sombora, Hrvata Šokaca i pokušavamo probuditi zaboravljeno pamćenje  

 
Za početak razgovora predstavite nam udrugu UG „Urbani Šokci“ iz Sombora
U proljeće 2008. podine na poticaj Hrvata Šokaca Sombora i okolice, institucija i pojedinaca iz Republike Hrvatske, osniva se Udruženje građana „Urbani Šokci“ Sombor. Udruženje ima za cilj njegovanja nacionalnih i kulturnih običaja bačkih Hrvata, posebice Šokaca, očuvanje baštine, specifičnog šokačkog govora i književnosti. 
 Ciljevi Udruge se realiziraju organiziranjem tematskih okruglih stolova o životu i radu Šokaca, prikupljanjem povijesne građe o podrijetlu, doseljavanjima na prostore Podunavlja sa vojvođanske strane, prebivalištima i baštini te publiciranjem radova o tim aktivnostima.Članovi Udruge se zalažu i za objavljivanje radova na hrvatskom standardnom jeziku i na šokačkoj ikavici, za promoviranje radova i ličnosti u sredstvima javnog informiranja, angažiraju se na stvaranju specifične video, tonske i druge dokumentacije o Šokcima Vojvodine. 
Glavna manifestacija su DANI HRVATSKE KULTURE i Međunarodni okrugli stol „O Šokcima je rič“
 
Koje ste do sada realizirali projekte?
Od početka rada, članovi Udruženja organiziraju manifestaciju Dani hrvatske kulture u okviru koje se održava Međunarodni okrugli stol, izložba i kulturno zabavna večer. U suradnji sa Šokačkom granom iz Osijeka nekoliko godina smo organizirali MOS Urbani Šokci, a od 2016, samostalno održavamo isti oblik znanstveno stručnog skupa pod imenom „O Šokcima je rič“.  
U Gradskom muzeju u Somboru smo održali 5 izložbi međunarodnog karaktera i niz književnih i kulturno – zabavnih večeri uz pjesmu, igru, revije tradicijskog ruha, oglavlja i povezivanja Šokica regije što podrazumijeva gostovanja ne samo iz okruženja, nego i iz Republike Mađarske i Republike Hrvatske. Uglavnom su ti veći programi bili međunarodnog karaktera. 
 U zbornicima, kod nas i u Republiki Hrvatskoj objavili smo 15 radova o životu, tradiciji, kulturi i govoru Šokaca Bačke, a najviše je u svemu tomu zastupljen Monoštor. Objavili smo do sada i 12 knjiga, dvije su Zbornici „O Šokcima je rič.“
 
Da li je Pandemija COVID-19 utjecala na rad UG „Urbani Šokci“ i realiziranje projekata?
2019. godina je za UG „Urbani Šokci“ bila veoma uspješna. Objavili smo dvije knjige i Zbornik radova „O Šokcima je rič“ u kojem su tiskani  radovi nastali u periodu 2016. – 2018. godine, održana je naša glavna manifestacija Dani hrvatske kulture, na međunarodnom okruglom stolu predstavljen je istoimeni zbornik, priređena je međunarodna izložba pregača starog tkanja pod nazivom Na stativa otkana, pregača ubirana, a u večernjim satima kulturno – zabavni program.
Nakon toga smo ušli u 2020. godinu sa dosta ambicioznim planom koji smo započeli već 22. siječnja,obilježavanjem 100. obljetnice rođenja Stipe Bešlina. Program smo obilježili svetom misom u crkvi Uzvišenja sv. Križa u Somboru. Priređen je i prigodan program u kojem su sudjelovali recitatori naše Udruge, Kraljice Bodroga, a posebno emotivni dio programa bila je pjesma Bijela ptica koju je o Stipi Bešlinu napisala i pročitala naša članica, Marica Mikrut. U Etnološkom centru baranjske baštine i Centru za kulturu grada Belog Manastira u Republici Hrvatskoj, 5. ožujka smo predstavili Zbornik i priredili veliku izložbu starih vjenčanih fotografija Šokaca nastalih u periodu 1930.- 1980.godine koja je u postavu bila petnaest dana.
 Nastavili smo raditi i kada nas je snašla ova nevolja sa epidemijom, objavili smo poziv našim suradnicima za sudjelovanje u ovogodišnjem Međunarodnom okruglom stolu, postavljena je tema Šokci bačkog Podunavlja. Radujemo se redovitoj potpori doktorica znanosti Ljiljani Kolenić, Silviji Ćurak, Milici Lukić,Veri Blažević Krezić i Anici Bilić, koje nam već duži niz godina pružaju potporu i šalju svoje radove, kao i prof.dr.sc. Emina Berbić Kolar, a posebno nas veseli što su ove godine u  Zborniku „O Šokcima je rič“2 osim jihovih, objavljeni radovi Sonje Periškić Pejak, Anite Đipanov Marijanović, Ivana Andrašića, Stanke Čoban, Josipa Dumendžića, Zdenke Mitić kao i moja dva rada. Ovim radovima biti će obogaćena literatura o Hrvatima Šokcima u Republici Srbiji sa 11 novih radova.
Nekoliko mjeseci sam provela završavajući treću knjigu o Monoštoru, koja obuhvata život Monoštoraca u ovo suvremeno doba, u njoj su opisi, pjesme i zaista veliki broj fotografija pa samim tim knjiga nosi naslov Monoštor u riječi, slici i pjesmi. Knjiga je tvrdo ukoričena i sadrži niz poglavlja:Bački Monoštor, Monoštorski rit – raj za lov i ribolov, Riznica tradicije, I staro i novo, Festivali i događanja, Udruženja, Stopama budućnosti, Iz starih vremena  i Zanimljivosti iz starih novina.
To je sad jedan pravi suvenir jer knjiga privlači ne samo tekstom nego i, kao što sam već rekla obiljem fotografija. Zanimljivo je poglavlje Iz starih vremena, tu sam objavila par fotografija svirača sa igranke Kod Adoša i riječi 34 pjesme koje su oni svirali u periodu 50. pa sve do osamdesetih godina, a i kasnije su se mogle čuti još na zabavama, balovima, svadbama. Skoro su sve dalmatinske, eto na primjer: Falile se Kaštelanke, Adio Mare, Da mi je stobom proći Mare, Daleko mi je biser Jadrana, Ribara starog kći...
 
U narednom periodu koji su vam projekti koje želite realizirati?
Započeli smo priređivati knjigu recepata starih monoštorskih jela, na monoštorskoj ikavici. Nastavljamo na toj knjizi raditi i početkom slijedeće.Ako bude sve dobro, mislim na ovu situaciju, planiramo ju štampati već u prvom polugodištu 2021. godine. Više godina započinjem raditi ovu kuharicu i nikako doći do završetka, uvijek nešto zasmeta. 
Sad u ovo doba corone, problem je terensko fotografiranje kuhanih jela, a i dosta su veliki troškovi. Nismo se još za nju financiski pokrili,ali se nadam da hoćemo upravo u nastupajućoj godini. Idejno rešenje za korice je već gotovo, ima zanimljiv naslov „ Ajte s nama“. Recepti su uglavnom na broju, treba ih dopuniti i s objašnjenjima riječi, tj. prevesti dosta izraza da bude razumljivo i čitaocima koji ne poznaju ikavicu ovog kraja. Recepti prate priču ili običaj koji je vezan za određena jela pa je to naprosto mala kronika mjesta. 
Zaintrigirali su me i nastupi članova KUDH „ Bodrog“ na smotrama pa ne bi bilo loše i to nekako objediniti na jedan DVD. Zanima nas iz razloga što bi smo to željeli sačuvat za našu arhivu jer sam bila stručni suradnik i scenarista istih.
 
Na koji na način se finansirate? 
UG „Urbani Šokci“ sve svoje projekte realiziraju financiranjem po raspisanim natječajima. Najveću podršku i sredstva dobijamo od Središnjeg ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske i Grada Sombora. Najmanju podršku svi naši projekti imaju upravo od Hrvatskog nacionalnog vijeća ili od institucija po njihovoj preporuci /Pokrajinska tajništva i Ministarstva kulture RS/Tu smo uvijek nekako na začelju tabele ili ne budemo u neke oblike podrške niti uključeni.
 
Kako vidite budućnost UG „Urbani Šokci“ iz Sombora?
Stalni zadatak naše Udruženja je čuvanje uspomena na monoštorske značajne ličnosti kao što je Stipa Bešlin i Josip Pašić i prisjetiti ih se barem u povodu obljetnica. Za sljedeću godinu već pripremamo istraživanje života svećenika Matiše Zvekanovića, kasnije biskupa, koji je proveo dobar dio života u Monoštoru i dosta doprineo duhovnoj kulturi Monoštoraca. Slijedi nova izložba i znanstveni skup, tj. Dani hrvatske kulture 2021. Tako planiramo i nadalje raditi.
Godinu po godinu, dok možemo ili imamo sa kim ili s čim. Planovi su jedno, to je sigurno, a stvarnost nešto drugo. Mi se trudimo da ipak nekako pomirimo te dvije stvari. Volje imamo, za sad i snage, samo ono što najviše nedostaje, su financije.
 
Da li su Šokci u Podunavlju sačuvali svoj dijalekt i indetitet?
O očuvanju identiteta Hrvata Šokaca trebalo bi pitati u Monoštoru, Beregu, Sonti i šire. Šokačke pjesme, ruha, tradicije, kulture i govora nema poodavno u Somboru. Mi smo jedino Udruženje koje se nakon početka doseljavanja Šokaca u Sombor, a to je započelo još nakon I svjetskog rata, koje se bavi isključivo šokačkom kulturom i tradicijom. Mi samo potičemo sjećanja na pretke današnjih stanovnika Sombora, Hrvata Šokaca i pokušavamo probuditi zaboravljeno pamćenje.
 
Približite nam suradnju šokačkih udruga iz Podunavlja i Sombora?
Godinama surađujemo sa udrugama Sombora i Gornjeg Podunavlja i ocijenila bih je kao uspješnu. Sa nekima više, sa nekima manje, ali postoji. Kako će biti nakon svega ovoga ne znam, Vrijeme bez suradnje je veoma surovo i brzo briše prošlost. Hoće li svatko krenuti za sebe ili ćemo nastaviti zajedno.Vidjet ćemo.
 
Kako bi ocijenili suradnju između pripadnika hrvatske zajednice, udruga u Srbiji?
Suradnja sa Ostalim udrugama je veoma slaba, jer se ona uglavnom odnosi na nastupe folklornih grupa pa se mi kao udruženje ne uklapamo baš u programe kulturnoumjetničkih društava.
 
Približite nam suradnju sa institucijama, udrugama iz Republike Hrvatske?
Surađujemo godinama i to veoma uspješno sa Pasionskom baštinom iz Zagreba, zatim je tu Zornica Nova iz Pečuha, Šokačka grana iz Osijeka, sudionici smo znanstvenog skupa Šokačka rič iz Vinkovaca, zatim sa Šokcima iz Gajića, a česti smo gosti Etnološkog centra baranjske baštine u Belom Manastiru.
 
Razgovarao: Zlatko Ifković
 
Powered by WordPress.