Priredila: Blaženka Ljubović
Krmpoćani (Carampotenses) su Hrvati, koji rado ističu da su porijeklom Bunjevci, seleći se često tijekom 17. stoljeća i mijenjajući tuđinsku vlast imali su značajnu ulogu u tadašnjim vojno-političkim prilikama. Postoje podaci u literaturi da je seobu Bunjevaca iz Liča pokrenuo bunjevački rod Butoraca te da su kasnije iz tog roda, krajiške vlasti u Senju izabrale Pavla Butorca za njihovog vojvodu, postoje podaci da će kasnije još jedan Butorac biti postavljen za vojvodu, to nam govori o značaju ovog krmpotsko-bunjevačkog roda u najranijoj povijesti Krmpota. Doseljeni Bunjevci sa teritorija Liča naselili su područje između Novog Vinodolskog i Senja te prema obroncima zapadnog dijela Velike Kapele. Zatim pojedini bunjevački rodovi naseliše preko Alana Krivi Put, i Senjsku Dragu. Jedan dio Krmpoćana raselio se u senjsko zaleđe, sve do prijevoja Vratnik.
Do kraja 17. stoljeća djelomično krmpotske obitelji u isto vrijeme naseljavaju i područja Podgorja (Sv. Juraj, Jablanac), kao i pojedina novo oslobođena područja Like i Krbave.
Doseljeni Bunjevci iz Liča prenijeli su i staro ime Krmpote od rodova koji su ga nosili ranije to jest prije doseljenja u Lič. Zasigurno su to oni rodovi koji su potkraj 16. stoljeća u Ravnim Kotarima, oko današnjeg Zemunika, utemeljili selo Krmpote. I danas na tom prostoru u Starom Selu, nalazi se zaseok Medviđa u kojem postoji bunar žive vode koji se zove Krmpot.
Na povijesnu povezanost Krmpota i navedenih mjesta oko Zemunika upućuje nas bunar imenom Medviđak u Krmpotama koji se nalazi iznad naselja Krmpotska Luka, kao i nazivi nekih naselja kao što su Staro Selo i Ruševo.
Dio povijesti Krmpota pratimo kroz ustroj Vojne krajine koji se mjenjao od njenog osnutka na prijelazu 15./16. stoljeće do ukinuća 1881. kada su njeni dijelovi pripojeni civilnoj Hrvatskoj.
Naime za potrebe obrane od Turaka, austrijske vlasti formiraju Vojnu krajinu-obrambeni pojas tzv. sigurnosnu zonu. Njen začetak je Senjska kapetanija (1469.), poznata kasnije kao Primorska krajina.
Vojna krajina postupno se razvila i oblikovala od druge polovice 15. stoljeća do druge polovice 16. stoljeća. Ta vojna formacija razvijala se i širila tijekom 17. stoljeća. U 18. stoljeću reorganizacijom i preustrojem Vojne krajine formirana su četiri vojna zapovjedništva - generalata: Varaždinski, Karlovački, Banski i Slavonski.
Dio povijesti Krmpota koja se odnosi na vojni teritorijalni ustroj, povezana je s područjem Karlovačkog vojnog zapovjedništva - generalata (tzv.Hrvatska krajina), na kojem se osnivaju četiri pukovnije, od kojih je jedna u Ogulinu. Ogulinska pukovnija je bila podijeljena na satnije (kumpanije), jedna od njih je bila krmpotska satnija (kumpanija), obuhvaćala je Krivi Put, Mrzli Dol, Tuževiće, Vojvodušu, Povile i Ledenice kojima su pripadale i Povile.
U vrijeme Vojne krajine u Krmpotama je bilo općinsko središte i za Ledenice a općina Krmpote jedno je vrijeme bila u sastavu kotara Brinje da bi kasnije bila uključenau kotar Novi Vinodolski. Prvi načelnik općine bio je Filip Blažević.
Sjedinjenjem Krajine s Banskom Hrvatskom 1881. općinsko središte premješteno je u Ledenice.
Od godine 1886. u Hrvatsku se uvodi novi županijski ustroj u kojem Ogulin postaje središte Modruško-riječke županije koja obuhvaća prostor od Trsata na zapadu pa sve do Petrove gore na istoku.
O brojnom stanju stanovništva na području Krmpotskog kraja saznajemo po popisu stanovništva iz godine 1869. po kojem u Krmpotama živi 3257 stanovnika u 459 kuća organiziranim u obiteljske zadruge.
KRMPOTSKI KRAJ - NJEGOVA NASELJA I ZNAMENITOSTI
Zbog složene gospodarske situacije mnogi Krmpoćani su odlazili diljem svijeta u potrazi za boljim životom i zaposlenjem posebno nakonDrugog svjetskog rata, došlo je do intenzivnijeg raseljavanja Krmpotskog kraja
Tijekom 17. stoljeća ovaj kraj u etapama naseljavaju Hrvati bunjevačkog porijekla. Tako u ovom razdoblju nakon dolaska iz Liča 1633. središnje i glavno naselje prvih bunjevačkih doseljenika-Krmpoćana već od godine 1639. naziva se Krmpote. Osnovano je oko stare crkve sv. Jakova koja se spominje u dokumentima prije dolaska Bunjevaca-Krmpoćana i to između 1525. i 1527. Crkva se nalazila na brežuljku trgovišta tzv. Trzan koji je napušten 1525. zbog turske opasnosti. Na tom mjestu je danas kalvarija gdje se mogu vidjeti ostaci temelja razrušene stare crkve. Danas na podnožju krmpotske Kalvarije sagrađena je kapela posvećena sv. Jakovu zaštitniku krmpotskog kraja u kojoj se nalazi reljef njemu posvećen.
Više o crkvenim prilikama u krmpotskom kraju iz tog vremena možemo doznati godine 1695. iz vizitacije župe biskupa Glavinića koji biskupije od 1690.-1697. godine, gdje spominje da Bunjevci Krmpoćani imaju svoju župnu crkvu sv. Jakova. (Podaci se nalaze u Sakralnoj baštini Senj)
Godine1737. Biskup Benzoni posvetio je obnovljenu staru crkvu sv. Jakova spomo
nim oltarima, Majke Božje Snježne i Svetog Antona Padovanskog, značajno je spomenuti u to vrijeme tadašnji župnik Stanislav Benulić, glagoljaš rodom iz Senja imao je i kapelana, podaci se nalaze u arhivi Sakralne baštine u Senju.
Godine 1870./1871. srušena je stara crkva sv. Jakova, njezin kamen upotrijebljen je za gradnju nove veće crkve, nazvane po staroj sv. Jakov. Novoizgrađena crkva posvećena je 1873. a na mjestu nekadašnje stare crkve postavljen je veliki kameni križ.
Župa Krmpote sa crkvom sv. Jakova tijekom svoje povijesti pripadala je biskupiji Senjskoj i Modruškoj tada je imala i dvije filijale, crkvu Majke Božje Snježne u Krivom Putu i sv. Ilije u Sibinju, zatim Riječko-senjskoj nadbiskupiji sve do 2000. kada je njenom podjelom pripala Riječkoj nadbiskupiji.
Povijesnu vrijednost ima i krmpotsko staro mjesno groblje koje je otvoreno za pokope krajem 18. stoljeća. Značaj groblja je u tome što su u njemu pokapani i članovi plemićke obitelji Domazetović a što dokazuje i nadgrobna ploča s grbom te porodice. Uz staro kod crkve sv. Jakova nalazi se i novo mjesno groblje koje je utemeljeno 1930. godine.
Na ovim našim prostorima mnogo toga je što povezuje doseljene Bunjevce, štovanje Gospe Snježne što nam dokazuju crkve i kapele podignute u Njezinu čast te oltari, kipovi i slike. Naprimjer u Liču, gdje i danas žive Bunjevci (Starčevići i dr.) postoji od davnina crkva posvećena Gospi Snježnoj, toj Svetici je i u krmpotskoj staroj crkvi sv. Jakova jedan od oltara bio posvećen, i u župi Krivi Put župna crkva i oltarna slika posvećeni su Gospi Snježnoj.
Također, simbolika i likovi u grbu su jasni i znakoviti i odražavaju dio zajedničke bunjevačke povijesti. Svece u štitu grba (sv. Ivana i sv. Jurja) povezujemo sa ratničkim duhom Bunjevaca i načinom života i privređivanja, stočarenje i poljodjelstvo.
Svetog Ivana Krstitelja povezujemo i sa tradicijom posebnih obreda uz žetvene običaje na početku ljeta s tzv. paljenjem ivanjskih krijesova a što i danas možemo vidjeti u krmpotskom kraju ali i kod raseljenih bunjevačkih grupa što nas također upućuje na zajedničke bunjevačke korijene.
Krmpotski kraj je prostor od oko 775 000 m², između Novog Vinodolskog i Senja, koji se proteže između Ledenica na zapadu i Krivog Puta na istoku. Dijeli se na Gornje i Donje Krmpote. Na tom prostoru je naseljeno 27 sela i zaselaka. Sami Krmpoćani ih dijele na gornja, srednjo-planinska i primorska sela.
Naselja zaseoci u Donjim Krmpotama su: Sveti Jakov (Krmpote-Polje), središte mjesta I glavnobunjeva ko okupljalište gdje se danas nalazi nova crkva sv. Jakova zatim Dubrava, Staro Selo, Vukelić-draga, Šator, Poljice, Drinak, Bile, Smokvica Gornja i Smokvica Donja - Krmpotska, Kozica, Sibinj.
Srednjo-planinska krmpotska naselja i zaselci su: Bačići, Podmelnik, Šimići, Ruševo, Filipovići i Obor.
Gornjo-krmpotska sela i zaselci su: Luka Krmpotska, Pavličevići (Števići), Grujići, Jurići, Radići, Dakuša, Bukovac-Zabukovac, Podomar (Baleni), zapadno od Luke smjestilo se selo Omar (dio katastarske općine Ledenice) u kojem se nalazi staklena kapelica Uzvišenja Svetog Križa jedinstven sakralni objekt secesijskih obilježja, kompletno izveden u metalnoj konstrukciji sa staklenim stijenama i krovištem. Kapelica je izgrađena početkom 20. stoljeća a u cijelosti obnovljena 2011. godine.
U povezivanju naselja krmpotskog kraja doprinijela je 1971. izgrađena asfaltna cesta koja je povezala Donje i Gornje Krmpote prema Alanu i Krivom Putu kao i prema unutrašnjosti Like.
Zanimljivosti i ljepote krmpotskog kraja nisu mogle zaustaviti raseljavanje stanovništva zbog nepovoljnih društveno-gospodarskih i infrastrukturnih prilika 60-ih i 70-ih godina 20. stoljeća, rezultat toga su napuštena krmpotska naselja i dijelom uništena materijalna, kulturno-povijesna i tradicijska baština temelj bunjevačke identifikacije i identiteta koju bi trebalo sačuvati i njegovati za buduće naraštaje.
Zbog navedene složene gospodarske situacije mnogi Krmpoćani su odlazili diljem svijeta u potrazi za boljim životom i zaposlenjem posebno nakonDrugog svjetskog rata, došlo je do intenzivnijeg raseljavanja Krmpotskog kraja. Nažalost, zbog navedenih razloga danas je Krmpotski kraj slabo naseljen, odnosno veoma raseljen a preostalo stanovništvo pretežno je starije životne dobi. Nadamo se, možda jednog dana dođe do revitalizacije krmpotskog područja i povratka raseljenih Krmpoćana.
Korištena literatura:
Stjepan Pavičić, Vila Velebita, Zagreb, 1942. Seobe Bunjevaca: naseljavanje Liča, Krmpota i Krivoga Puta.
Dragutin Pavličević, Vinodolski zbornik IV. /1985.
