Stoljeće dječje opere Franje Štefanovića „Šumska kraljica“

Kultura
Typography

Obilježavanje godišnjice rođenja petrovaradinskoga skladatelja Franje Štefanovića  je u znaku 140. obljetnice njegova rođenja i 100. obljetnice nastanka njegova najpoznatijega djela, opere za djecu „Šumska kraljica“.    

Ožujska okupljanja skladatelju Franji Štefanovicu (13. 3. 1879. – 26. 1. 1924.) u čast, koja svake godine organizira petrovaradinski HKPD Jelačić, odlična su prigoda za prisjetiti se stvaralaštva ovoga znamenitog Petrovaradinca. Oko 160 gledatelja i sudionika imali su to prilike učiniti 16. ožujka u Novom Sadu, u amfiteatru SPENS-a, gdje je upriličeno podsjećanje na njegov rad i život. Ovaj velikan vojvođanskih Hrvata prošao je put od radosnog učitelja, preko upornog glazbenog interpretatora i zborovođe do neotkrivenoga stvaratelja, i to u vrlo kratkom vremenu: živio je samo 45 godina.

Kako je navedeno u video-podsjećanju na Štefanovićev život, koje je za ovu prigodu priredio predsjednik Jelačića Petar Pifat, on, jedanaesto dijete poznate petrovaradinske poljodjeljske obitelji, bio je od sve svoje braće i sestara najdarovitiji. Učiteljsku školu, nakon petrovaradinske pučke škole, završio je u Osijeku 1897. godine. Prve skladbe skladao je već tamo, ali i u mjestima u Srijemu u kojima je potom bio učitelj: Starom Slankamenu, Čereviću i Petrovaradinu. Odlično znanje sviranja na klaviru i harmoniju kvalificiralo ga je za orguljašku službu. Vrativši se 1906. U Petrovaradin, nastavlja tu učiteljski posao i glazbeno djelovanje u ozračju tada bogatoga hrvatskoga društvenoga i crkvenog života. Od 1907. narednih osam godina bio je zborovođa Hrvatskoga pjevačkoga društva Neven. Godine 1909. i 1910. Pohađa Glazbenu školu Zemaljskoga zavoda u Zagrebu, nakon toga postavši učiteljem pjevanja, osposobljen za predavača glazbe u učiteljskim i srednjim školama. Napisao je 71 skladbu za muške zborove i 37 skladbi za mješovite. Ima i petnaest samopjeva za glas i klavir te jednu skladbu za solo-pjevače i mješoviti zbor uz pratnju klavira. Sačuvano je i njegovih 22 dječje skladbe. Napisao je i dvadesetak fuga za klavir i kratki klavirski komad “Laku noć”. Od crkvenih djela napisao je 17 skladbi, uključujući i pet misa, uz još tri harmonizacije..
Iako se dvadesetih godina prošlog stoljeća počeo povlačiti iz javnog glazbenog života, nije se prestao baviti glazbom nego se još više posvetio glazbenom odgoju mladeži. Skladao je veliki broj dječjih pjesama, no veliki je broj i uništio. Za djecu je želio mnogo više. Želio im je podariti djelo u kome bi bila dinamičnija i u pjesmi i u pokretu. Želio je pravo djelo za djecu, skladano na način da ga ona mogu razumijeti i izvoditi, bez odraslih, što su bili kriteriji koje tada nije nalazio u postojećim igrokazima i lutkarskim predstavama. Težio je pravoj operi čiji je tekst potpuno uglazbljen. Prvu operu U Vilinoj gori Štefanović je napisao i izveo sa svojim učenicima 1918. godine. Iduće godine, dakle točno prije jednog stoljeća, skladao je operu Šumska kraljica na riječi Mihovila Peitza, što je postalo njegovo najpopularnije i najizvođenije djelo. Dao ju je tiskati 1922. u Novom Sadu i posvetio svojem sinu Dinku. Drugo je izdanje priređeno 1972. u Novom Sadu, a redigirao ga je još jedan glasoviti Petrovaradinac, učitelj, glazbenik i književnik Stanislav Preprek.
Nije tu bio kraj Štefanovićeva operskoga stvaralaštva. Svoju najdulju i najtežu za izvedbu operu napisao je 1920. godine. Iduće godine napisao je svoju posljednju operu, Seoba Slavena. Smrt ga je kulturi “ukrala” nekoliko godina kasnije, 1924. godine.
Otkrivanje Šumske kraljice
Da je Šumska kraljica uistinu prva opera za djecu potvrdila je svojim istraživanjima skupina glazbenih stručnjaka na čelu s poznatim muzikologom, Subotičaninom rodom, Albom Vidakovicem 1960-ih godina. Jedini Štefanovićevi biografi i vrednovatelji njegova djela bili su dugo godina Stanislav Preprek i njegov učenik Đuro Rajković. Obojica ovih znamenitih petrovaradinskih hrvatskih glazbenika i pedagoga su se našli i u ulozi čuvara Štefanovićevih zapisa od propasti, budući da njegova udovica Vera Štefanovic to nije bila kadra učiniti. Prvo je notne zapise preuzeo, sredio i čuvao u svom stanu Preprek, da bi ih, nakon njegove smrti 1981. godine, preuzeo Rajković, koji je svjetovna djela dvojice glazbenih stvaratelja predao Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, a duhovna Institutu za crkvenu glazbu u Zagrebu.
Poslije II. svjetskog rata izvođenje Štefanovićevih djela bilo je zanemareno, sve do 1956., kada je glazbeni odgoj u Petrovaradinu preuzela nastavnica Mihaela Grgincevic. Zahvaljujući njoj nastaje pravi preporod Štefanovićevih dječjih pjesama, izvođenih prvenstveno u Petrovaradinu, a onda i u mnogim mjestima u tadašnjoj državi. Tihomir Tapavica još je jedan glazbeni pedagog i nastavnik u osnovnoj školi u Petrovaradinu, negdašnji urednik dječjeg časopisa Cvrčak, koji je objavljivao Štefanovićeve dječje skladbe. Zahvaljujući Tapavici, Štefanoviću je podignut i nadgrobni spomenik prigodom 90. obljetnice njegova rođenja. Godine 1979. u Osnovnoj školi Vladimir Nazor (danas se zove Jovan Dučić) u Petrovaradinu, svečano je proslavljena 100. obljetnica Štefanovićeva rođenja i tom prigodom otkrivena mu je spomen-ploča (na hrvatskom jeziku) u zgradi škole.
Nakon potonje trodesetljetne stanke, Šumska kraljica ponovno živi od 2013. godine. HKPD Jelačić je te godine započelo suradnju s Osnovnom glazbenom školom Isidor Bajić u Novom Sadu. Od tada do danas ravnateljica zbora i solistica je prof. Ana Kovačić. “Vrlo mi je drago što već šest godina ponovo među nama živi djelo Štefanovića. Svake godine između 400 i 800 Novosađana pogleda ovu operu. Bitno je da djeca u ranoškolskom uzrastu osjete i upoznaju umjetničku glazbu. Operu izvode Dječji zbor naše škole Bajićevi slavuji, a solisti su učenici prof. Senke Nedeljkovic, dok od prošle godine solističke uloge igraju također Bajićevi slavuji. Izvodimo je u izvornome obliku – onako kako je Štefanović to zamislio – uz klavirsku pratnju, na srpskom jeziku. Prihvatili smo još jedan Štefanovićev savjet: izvodimo operu i u malim mjestima. Nadamo se da ćemo surađivati s Jelačićem i dalje, ako ne s ovim, onda s nekim drugim zborovima”, kazala je prigodom proslave prof. Kovačić.
 
Powered by WordPress.