Udruga bunjevačkih Hrvata "Dužijanca" je u Velikoj vijećnici Gradske kuću u Subotici 19. srpnja svečano obilježila 50 godina održavanja prve gradske Dužijance i Takmičenja risara i 25 godina održavanja objedinjene gradske i crkvene Dužijance.
Tijekom Svečane akademije dodijeljna su priznanja i nagrada, plaketa i statue risara. Najznačajnije priznanje, statue risara, dodjeljene su: Gradu Subotica, Subotičkoj biskupiji, HKC „Bunjevačko kolo“ i Lazi Vojnić Hajduku. Vidjeli smo filmove o Dužijancama iz 1968. I 1993. godine. U kulturnom dijelu programa nastupio je kvartet Subotičkog tamburaškog orkestra i sopranistica Alenka Ponjević koja je izvela dijelove iz opere Dužijanca.
Predsjednik UBH „ Dužijanca“ mons. Andrija Anišić je u svom izlaganju rekao: „Jubileji su prigoda da se osvrnemo na prošlost, ocijenimo sadašnjost i usmjerimo pogled u budućnost. To želimo učiniti na ovoj svečanoj akademiji prigodom proslave trostrukog jubileja naše Dužijance.
Dužijanca je zahvala Bogu i pohvala čovjeku. To je geslo Udruge bunjevačkih Hrvata „Dužijanca“, koja ove godine po peti put kao udruga organizira Dužijancu .
No, Dužijanca nije zahvala Bogu i pohvala čovjeku samo sada samo ove godine, samo otkad postoji naša udruga. Ona je to bila oduvijek. I kao takva traje već nekoliko stoljeća. Uvjeren sam u sljedeći scenarij nastanka Dužijance: Kad su naši pradjedovi, s hercegovačkog i dalmatinskog krša doselili u ove krajeve i kad su prvi put svojim rukama milovali zlatne klasove plodne bačke ravnice i kad su obavili prvi ris na našim njivama – uvjeren sam da je tada nastala Dužijanca. Uvjeren sam da su tada rekli Bogu hvala, jer je završen jedan važan i težak posao; rekli su Bogu hvala jer su znali da će nakon tog posla, biti i slatkog kruha svagdašnjeg, do kojeg su puno teže dolazili u svojoj pradomovini.
Nakon završenog risa, nakon završene žetve pošli su s njive, koju su okitili krstinama žita, do svojih salaša gdje su nastavili Bogu zahvaljivati i veseliti se završenom poslu. Gazda je pak zahvaljivao radnicima – risarima i risarušama - na marljivosti i dobro urađenom poslu. A nakon zahvalne molitve krenulo je slavlje i veselje ponosnih risara i risaruša, ponosnih žetelaca. I tako stoljećima.
Godine 1911. taj vjekovni običaj bunjevačih Hrvata, zahvale Bogu i pohvale čovjeku i njegovu radu, dobio je institucionalni oblik. Dužijanca je tada, predvođena mons. Blaškom Rajićem i Katoličkim divojačkim društvom, ušla u Crkvu i od tada ona je vezana uz Katoličku crkvu koja slavi Euharistiju, kao izvornu i najbolju i najljepšu zahvalu Bogu na primljenim darovima, pa i na daru završene žetve i na daru kruha svagdašnjega.
Od početka je ta Crkvena dužijanca imala i elemente narodnog veselja i drugih kulturnih sadržaja. I tako je bilo sve do poslije II. Svjetskog rada kada ju je, novi državni režim, da tako kažem, zatvorio u crkvu i sveo njezino slavlje samo na crkvene okvire. Ipak, nikada nije uspio zabraniti bandašicino kolo, tako da su oni koji su slavili i voljeli dužijancu imali prilike proveseliti se u povodu Dužijance i izvan crkve.
Godine 1968. dogodilo se nešto čudesno. Skupina intelektualaca, bunjevačkih Hrvata. Predvođena Matijom Poljakovićem, Nacom Zelićem i drugima, organizirala je veličanstvenu manifestaciju koja su nazvali: folklorno−turistička manifestacija „Dužijanca“, a kasnije je za tu manifestaciju uvriježen naziv Gradska ili civilna Dužijanca. Jasno je bilo da se time htjelo Dužijanci vratiti ono što joj je nepravedno bilo oduzeto. I tako je, iako, na dva kolosijeka, Dužijanca postala kompletna tj. crkveno-duhovna i narodno-kulturna manifestacija bunjevačkih Hrvata. No, to nije bilo moguće dugo održati. Već, 1972. Dužijanca iz ruku naših ljudi prelazi u ruke Socijalističkog saveza i dobiva sasvim drugu dimenziju jer je taj savez činio sve kako bi ju pretvorio u priredbu svih naroda i narodnosti tako da ona više ne bude ono što jest - kulturno blago i narodni običaj bunjevačkih Hrvata. I tako je to trajalo više od dvadeset godina.
Demokratske promjene koje su početkom devedesetih stigle i u ove naše krajeve, omogućile su i novu, drugačiju organizaciju Dužijance. „Dužijanca postupno prelazi u nadležnost KUD-a Bunjevačko kolo. Ovo Društvo, koje, uz ostalo, ima za cilj čuvati, njegovati i razvijati običaje bunjevačkih Hrvata, bira svake godine Organizacijski odbor za proslavu gradske, odnosno civilne Dužijance. Ovaj odbor bio je sastavljen od ljudi koji, osim nastojanja da se Dužijanca priređuje u što izvornijem obliku, djeluju u smjeru približavanja crkvene i civilne svetkovine, kako bi se one ponovo objedinile, u čemu se u potpunosti uspjelo 1993. godine.
Predsjedniku tadašnjeg Organizacijskog odbora Lazi Vojniću Hajduku pripala je čast i odgovornost da na temelju prijašnje, provede novu koncepciju Dužijance, prema kojoj su sve priredbe i svi oblici svetkovanja Dužijance objedinjeni i usklađeni, poštujući autonomiju crkvenog i svjetovnog područja. Temeljna ideja organizatora bila je objediniti i pokazati cjelokupno bogatstvo naše tradicije, duhovnosti i stvaralaštva u interesu očuvanja nacionalnog identiteta bunjevačkih Hrvata u Subotici i u drugim mjestima Bačke. Darujući gradu prave vrijednosti svoga naroda obogatili smo subotičku različitost i dali svoj doprinos izgradnji jedinstva u različitosti u našem gradu.
Radostan sam što ćemo ove godine našu Dužijancu, po prvi put moći predstaviti i u hrvatskoj metropoli, u Zagrebu, u glavnom gradu R. Hrvatske i glavnom gradu svih Hrvata. To slavlje bit će 18. i 19. kolovoza ove godine.
Činjenica tako široke podrške dopušta nam, kao organizatorima, baciti pogled u budućnost Dužijance. Uvjeren sam da uz takvu podršku Dužijanca može biti još bolja, još ljepša, još korisnija ne samo bunjevačkim Hrvatima, nego i svim stanovnicima našega Grada, Pokrajine i Republike. Mi znamo što imamo i što možemo, zato želimo ponuditi Dužijancu i turistima iz regiona pa i šire, koji vole ovakve manifestacije kao i seoski turizam. Zato planiramo i želimo u Đurđinu izgraditi originalni bunjevački salaš sa svim zgradama koje je on nekad imao. I želja nam da u njemu živi jedna brojna obitelj koja bi radila sve one poslove koji su se nekad radili na salašu – kao što je obrada zemlje i njegovanje nekadašnjih sorti pšenice i kukuruza i drugih biljnih kultura; želimo izgraditi salaš - imanje, koje bi imalo nekadašnju baštu i koje bi proizvodilo zdravo povrće i voće, koja bi imala košare (štale), svinjake i kokošinjce… u kojima bi bili konji, krave, svinji, kokoške, morkače, pućke, guske… uvjereni smo da bi to privuklo veliku pozornost turista i mogli bismo Đurđin učiniti značajnim turističkim središtem koje bi koristilo selu ali i našem gradu, pa onda i našoj udruzi i našem narodu…
Nek Bog primi našu zahvalnost za prošlost i nek blagoslovi ovogodišnju Dužijancu kao i naše planove za budućnost. I neka nam pošalje puno dobrih ljudi koji će nam pomoći ostvariti sve što planiramo. Tako će biti osigurana budućnost dužijance i njen napredak na radost mnogima.
Na ovom našem slavlju istaknuli smo i istaknut ćemo neke pojedince, kao i institucije i firme koje su dale svoj poseban doprinos u organiziranju i napretku naše Dužijance. Da li smo to učinili na pravi i pravedan način procijenit ćete vi koji ste i danas ovdje samo zato što volite Dužijancu i što volite ono što mi radimo i organiziramo. I zato svoju riječ na kraju upućujem vama, našoj vjernoj publici, našim dragim prijateljima Dužijance. Vi ste nam zapravo najvažniji, najbitniji, jer sve ono što bilo tko čini i daje kao svoj doprinos u organiziranju i napretku Dužijance, ne bi imalo smisla kad to ne bi bilo vama na radost i kad ne bi bilo onih koji žele pogledati i poslušati ono što organiziramo. Zato hvala svima onima koji redovito, ponekad ili po izboru, sudjeluju u različitim našim manifestacijama i programima. Kad vas vidimo na našim tribinama, izložbama, književnim večerima, u crkvama, dok gledate povorku, u bandašicinom kolu… vi nam dajete snage za daljnji rad. Hvala vam na tome. Podržavajte nas i dalje i sudjelujte u svemu što priređujemo, a mi ćemo se truditi da vas ne iznevjerimo i da sve što radimo uradimo što bolje – na radost i ponos svima.“
Na Svečanoj akademiji povodom obilježavanja jubilarnih godina Dužijance od gostiju su govorili: predsjednik HNVa, dr. sc. Slaven Bačić, izaslanik Gordana Bakote, veleposlanika Republike Hrvatske u Srbiji, opunomoćeni ministar Ivan Sabolić i Tímea Horvát, zamjenik gradonačelnika grada Subotice.
I.Z.
